Vujičić: Nasilje treba prijavljivati, strah nije opravdanje

Vesti 26. okt 201809:49 > 09:49
N1

Ženi koja trpi nasilje u porodici treba otprilike duplo više vremena da se od njega oporavi, ali i taj oporavak zavisi od brojnih faktora - nivoa obrazovanja, posla, podrške porodice, podrške lokalne zajednice, kaže Jasna Vujičić iz Sigurne kuće Pančevo. Trenutak kada ona prestane da gleda sebe kao žrtvu je vrlo važan, dodaje.

Prema podacima Mreže žene protiv nasilja, u Srbiji je od 1. januara do 30. juna 2018. godine ubijeno najmanje 20 žena u porodično-partnerskom kontekstu. To je pokazala analiza medijskih članaka. Iz godine u godinu statistika, načini na koje su žene ubijene i nasilje koje su preživljavale pre nego što su ubijene, ostaju neizmenjeni, uprkos tome što su realizovane brojne kampanje za podizanje svesti o problemu nasilja prema ženama i doneti brojni zakoni.

„Nemoć, neznanje, nespremnost da se suočimo sa slučajevima nasilja, nisu opravdanje, ali su svakako jesu načini na koje reagujemo“, kaže Jasna Vujičić.

Ona je naglasila da nasilje ne treba da posmatramo, niti da sklanjamo pogled kada ga primetimo.

„Iskustva žena govore da svi o tome ćute, da niko ne reaguje, komšije spuštaju roletne. U vrlo malom procentu će neko zaista pomoći. Potrebno je da još dugo vremena radimo na tome da ljudi shvate da nasilje treba da se prijavljuje, jer to što se desi nekom pored nas, ne znači da se sutra neće desiti i nama“, kaže gošća N1.

POVEZANE VESTI

Strah, zbog kog obično ne reagujemo kada svedočimo nekom nasilju, nije opravdanje, naglašava Vujičić.

Sigurna kuća u Pančevu je, kaže, regionalnog karaktera i trenutno u njoj boravi 11 korisnica.

„Radimo 24 sata, 365 dana u godini. I ne retko se dešava da kapacitet od 15 osoba i prevaziđemo, jer su potrebe mnogo veće“, kaže Vujičić.

Na pitanje koliko dugo obično žene borave u ovoj kući, rukovoditeljka Sigurne kuće u Pančevu kaže da je broj korisnica promenljiv i da je 40 dan obično prosek koliko se one zadržavaju u kući.

Vreme oporavka se, naglašava, nastavlja i posle odlaska iz Sigurne kuće.

„Žene mogu u Sigurnoj kući da ostanu do godinu dana, ali je važno reći da je za njihovo finansijsko i socijalno oporavljanje potrebno mnogo više vremena, i mora se voditi računa o nizu faktora – sudskom postipku, zaposlenju, nivou obrazovanja, podrške porodice, kao i o tome koliko je lokalna zajednica spremna da pomogne toj ženi“, navodi Vujičić.

Sve je, kaže, vrlo individualno.

Zbog toga se i ne može predvideti uspeh.

„Otprilike je 30 posto žena koje se nikada više ne vrate u nasilnu zajednicu i uspeju da se izvuku iz tog kruga nasilja i oporave se. I mi tada kažemo da je ona prešla put od žrtve do saradnice. Za one koje se vraćaju u nasilnu zajednicu pa ponovo završe kod nas, mi smo tu kao podrška, ne osuđujemo ih, jer ako nisu uspele sada, uspeće sledeći put“, kaže Vujičić.

Gošća N1 kaže da im veoma znači to pozitivno iskustvo žena.

„Postoje žene koje ostanu sa nama i kasnije, koje nastave da prate naš rad i nakon što se izvuku iz nasilja, i koje se kroz taj rad s nama dodatno osnažnuju. One su spremne da pričaju o svom slučaju i sa novim ženama koje dođu kod nas…Psihološka podrska je definitivno jako važna, ali je u spletu svih ostalih podrški koje treba pružiti“, navodi Vujičić.

Na pitanje šta treba prvo uraditi kada sretnete ženu koja trpi nasilje, Vujičić kaže: „Nemojte da joj kažete šta treba da radi, dajte joj informaciju i saslušajte je, jer one obično ćute o svemu“.

Komšijama koje čuju, ali ne žele da prijave nasilje, preporučuje: „Smanjite ton na televizoru, podignite roletne i pogledajte šta se dešava oko vas“.