Pančić: Od vojvođanske autonomije ostali tamburaši i gulaši

Vesti 26. okt 201808:49 > 08:53
N1

Novinski pisac Teofil Pančić ocenio je da Vojvodina kao politički akter danas ne postoji, jer 30 godina posle jogurt revolucije od vojvođanske autonomije "nije ostalo gotovo ništa, sem dalekih uspomena, tamburaša, gulaša i paprikaša".

„To je depresivan bilans poslednjih 30 godina“, kazao je Pančić na tribini „Srbija posle Vučića“ u Novom Sadu i ocenio da je Vojvodina zapravo „portret većine birača u Srbiji“.

Prema negovim rečima, ostaci vojvođanske autonomnosti su dokinuti onda kada su se glasači iz Vojvodine većinski opredelili da glasaju za stranke koje su duboko antivojvođanske, „bilo da su se zvale socijalisti, radikali ili naprednjaci“.

„I mi sad živimo posledice toga. A suština njihovog vladanja je u stvaranju etničkih entiteta, kao što je Republika Srpska, i razbijanju multietničkih prostora kao što je bila Vojvodina. I uprkos takvoj devastirajućoj politici, mi iz toga ništa nismo naučili. To je najveći poraz“, kazao je Pančić.

On je dodao da se krivica ne može tražiti samo u delovanju političkih elita, bilo beogradskih ili vojvođanskih ili manjinskih, već da odgovornost za takav anticivilizacijski kurs snose i intelektualna i kulturna i medijska elita u Vojvodini.

Pančić je ocenio da će isti problem ostati ukoliko se taj obrazac ponašanja reprodukuje i u vremenu nakon Vučića.

„Ne postoji jasna politička artikulacija o tome šta je Vojvodina“, kazao je Pančić i dodao da Istra u Hrvatskoj ima manju formalnu autonomiju nego Vojvodina u Srbiji, ali ima artikulisanu politiku koja je čini suštinski autonomnom i na političkom i na ekonomskom i na kulturnom polju.

„Ali, u Istri se nikada ne glasa za desnicu, čak i kad je najumivenija, i nikad se ne ide na to da se ne glasa“, naveo je Pančić.

Dodao je da je u Srbiji trenutno na vlasti „savez nacionalista, većinskih i manjinskih“ i upitao kakva je uopšte perspektiva Vojvodine sa takvom politikom.

Pančić je poručio da je ipak obaveza građana da reaguju na odluke onih koji odlučuju o njihovoj sudbini, makar i rečima, koje, kako je dodao, „na kraju ipak dođu glave tiranima i umišljenim mesijama“.

Popov: Vojvodina poslednjih 30 godina živi „dan mrmota“

Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov ocenio je da Vojvodina poslednjih 30 godina živi „dan mrmota“, te da je šteta koju je vojvođanska autonomija pretrpela u tom periodu nesamerljiva, jer od nje „nije ostao ni kamen na kamenu“.

„Vojvodina je danas i politički i ekonomski i moralno uništena, ubijena u pojam. Ovde danas ljudi žive jedni pored drugih, imamo monoetničke kafiće… A iz tog moralnog gliba teško se izlazi“, kazao je on.

Popov je rekao da će ključno pitanje nakon smene aktuelnog režima biti „kako dekriminalizovati Srbiju i Vojvodinu posle Vučića“, a da će tek potom moći da se otvori pitanje vojvođanske autonomije.

Dodao je da se sudbina Vojvodine ne može gledati van okvira sudbine cele Srbije, koja opet zavisi od rešavanja pitanja Kosova, uticaja Rusije na ovom prostoru, dešavanja u Evropskoj uniji… Ipak, kako je naveo, važno je da se „drži ta žiška upaljena koliko je moguće“.

Građanska aktivistkinja Danica Stefanović kazala je da se svako isticanje posebnosti Vojvodine izjednačava sa separatizmom.

„U ovih 30 godina od jogurt revolucije, sve smo izgubili, centralizacija je dovela do toga da umesto da raspolažemo sa svojim sredstvima, imamo opšte siromaštvo“, ocenila je ona.

Najveći problem, prema njenim rečima, jeste u tome što ljudi beže u kolektivizam, ali i u tome što su nedovoljno informisani.

Ocenila je da svako može da doprinese da se to promeni, na dobrobit Vojvodine, a time i Srbije.

„Zato je važno jačanje građanskog aktivizma i povratak građaninu“, ocenila je Danica Stefanović.

Diskusija u Novom Sadu treća je u seriji tribina „Srbija posle Vučića“, koju organizuju Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Forum ZfD, a posvećena je 30. godišnjici „antibirokratske“ ili „jogurt“ revolucije, u kojoj je režim Slobodana Miloševića, oktobra 1988. godine, nasilno oduzeo Vojvodini široku autonomiju koju je imala u okviru Jugoslavije.

Prethodne dve tribine održane su u Beogradu i Pančevu.