Loš standard i neuređena država teraju mlade iz Srbije

Vesti 16. okt 201809:52 > 09:53
N1

Istraživanje koje je uradila organizacija "Srbija 21" pokazalo je da 22 odsto građana potencijalno želi da se iseli iz Srbije. Gosti N1 kažu da je ta broj još veći ako se gleda kategorija mladih od 18 do 29 godina, u kojoj broj onih koji žele da odu iz zemlje iznosi čak 34 odsto.

Prema rezultatima istraživanja „Zašto ljudi žele da odu iz Srbije“, koje je sprovela organizacija „Srbija 21“ tokom juna i jula ove godine, 22 odsto građana potencijalno želi da se iseli iz Srbije, a kao motivi za iseljenje najčešće se ističu standard, bolje plaćen posao i loša situaciju u državi.

„Statističari ne vole da procente pretvaraju u apsolutne brojeve, ali je to važno da se razume dubina problema. Između 400 i 450 hiljada ljudi u kategoriji od 18 do 29 godina razmišlja o odlasku iz zemlje. Naravno, neće svi otići, ali je suština gde su oni mentalno, kako planiraju svoj život, da li mogu da posvete deo života nekoj promeni“, rekao je Bojan Đurić iz te organizacije u Novom danu.

Đurić je rekao da smo svi „manje-više sa iskustvom života u ovoj zemlji imali osećaj u stomaku da je taj broj prilično velik“, ali da do sada nije bilo konkretnih istraživanja na tu temu, niti ozbiljnih razgovora o tome.

„Nikad niko nije pitao ovde ljude zbog čega odlaze, a ni one koji su otišli kako su se snašli i kako se osećaju. Mi smo uradili istraživanje sa obe grupe ljudi. Procenat od 22 odsto je i malo i mnogo. Ako pogledate onu grupu od 18 do 29 godina, taj broj je i veći“, kazao je Đurić.

O tome kad počinje da se uopšte razmišlja o odlasku iz zemlje, demograf Vladimir Nikitović, kaže da je to period kada se završi srednja škola, i da je to karakteristično za sve zemlje, ne samo za Srbiju.

„Oni koji odlaze uglavnom to rade oko 35-te, kod nas je pik do 30-te godine. Populacija naših koji odlaze je nešto obrazovanija od proseka, što je takođe poražavajuć podatak“, kazao je Nikitović.

Nada – ključni faktor

Nada je, kažu, ključni faktor.

„I to nije izolovan problem Srbije, to je problem čitave istočne Evrope…Nije dobro upasti u letargiju. Iz Rumunije, recimo, ode 400.000 ljudi godišnje“, rekao je Đurić.

Dodao je: „I strašno nas nervira kada čujemo rečenicu da su otišli najpametniji…Istina je da odlaze i takozvani ‘risktejkeri’, ljudi koji zbog situacije u kojoj se nalaze ovde, moraju da ‘skaču u nepoznato’…odlaze i obrazovani lekari, medicinske sestre, ali i uspešni varioci i druga zanimanja“.

Poražavajuće je, kaže, što će se prekinuti lanci u nekim zanimanjima.

Prema rezultatima istraživanja koje je sprovedeno u Srbiji na uzorku od 1.000 punoletnih građana, 41 odsto ispitanika kao razloge za odlazak iz Srbije navodi standard, 36 odsto bolje plaćen posao, a devet odsto lošu situaciju u državi.

„Nekima zarada nije presudan faktor. Uslovi života, radno okruženje, kvalitet slobodnog vremena, svi ti uslovi koji su kod nas poprilicno loši, u suštini jesu faktori koji su pokretači odlaska mnogo više sada nego u ranijem periodu kada se odlazilo“, kazao je Nikitović.

Kako se navodi u rezultatima istraživanja, 92 odsto anketiranih kaže da živi bolje u inostranstvu nego u Srbiji. Na pitanje zbog čega im je bolje u inostranstvu 37 odsto anketiranih ističe bolji životni standard, 13 odsto uređenu državu, a šest odsto bezbednost. Upitani da li će se vratiti u Srbiju, 41 odsto ispitanih to ne planira, dok bi se 35 odsto vratilo, ali tek kada budu u penziji.

„Ali će vam 90 posto njih reći da budućnost svoje dece vidi u inostranstvu“, rekao je Đurić.

„Godišnji minus“ od oko 15.000 ljudi

N1

Na pitanje zna li se koliki je tačan broj onih koji odlaze iz Srbije, Nikitović kaže da nijedna države nema tačne podatke o tome.

„Nijedna emigraciona države nema jasnu procenu koliki je taj broj. Iz prostog razloga što nikoga ko odlazi iz zemlje, ne možete naterati da se odjavi sa adrese na kojoj ovde stanuje. Procena je da ode oko 50.000 godišnje, povratak po istoj definiciji je 30 do 40.000 ljudi, a to su ili penzioneri ili oni koji nisu uspeli“, rekao je demograf.

Naglašava da je taj minus od oko 15.000 ljudi godišnje, a situacija je još gora imajući u vidu da se vraćaju uglavnom stariji ljudi, dok mladi ostaju u inostranstvu.

O tome kako treba da se rešava problem odlaska, Đurić kaže: „Postoje zemlje koje su to rešile, plata u Estoniji je sada oko 1.300 evra, to je zemlja sa otvorenim društvom, otvorenom ekonomijom. U susednoj Finskoj, gde je odlazilo najviše Estonaca, prosečna plata je 2.600 evra, ali je standard duplo skuplji…Kada je takav odnos u društvu, onda preovladaju ti emotivni faktori za ostankom“.

I to je, kaže, dugotrajan proces.

„Nije dobro da postoje akcije koje nisu osmišljene. Ako je problem negativan prirodni priraštaj, nije rešenje da terate ljude da imaju više dece…ili donesete pogrešan zakon o finansijskoj podršci roditeljima…Takođe, propise prave ljudi koji nemaju realan dodir sa stvarnošću. Država mora da uliva neku vrstu poverenja, tamo negde prevoz funkcioniše, vodovod radi kako treba, jednom rečju – država funkcioniše“, kaže Đurić.

Pogledajte gostovanje u Novom danu: