Šanse sve manje za istinu o slučajevima nestalih beba

Vesti 03. okt 201818:09 > 18:11
N1

Sramota je države što slučajevi nestalih beba nisu rešeni kako treba, ocenio je Goran Filipović iz Beogradskog udruženja Roditelja nestalih beba. Kada shvatimo zašto različite vlasti ne žele da se bave ovim pitanjem, možda ćemo shvatiti kako ovo pitanje može da se reši, ocenio je pravni zastupnik Danilo Ćurčić.

Srbija je do 1.oktobra trebalo da obavesti Savet Evrope šta je uradila na sprovođenju presude kojom je obavezana da do septembra 2015. godine pripremi i usvoji zakon koji bi trebalo da pomogne da se utvrde sve činjenice o sumnjama da je proteklih decenija iz porodilišta u Srbiji nestalo, prema nezvaničnim podacima udruzenja, više hiljada dece.

POVEZANE VESTI

 Tri udruženja roditelja nestalih beba (Roditelji nestalih beba Srbije, Vojvodine i Beogradska grupa roditelja) zatražila su od predsednice Vlade da povuče Zakon o nestalim bebama koji je u martu 2018. upućen u Skupštinu, kao i da im omogući da učestvuju u radu Vladine komisije za ispitivanje rada državnih organa u svim slučajevima nestalih beba.

Šanse da se otkrije istina o ovim slučajevima i da roditelji saznaju šta se dogodilo, umanjene su još od 2002, i da je država imala nameru mogla je da krene u rešavanje slučajeva, a ne da radimo po preporukama Evrope, kaže Filipović dodaje da je „sramota države“ što to nije urađeno kako treba.

„Nismo prva i jedina zemlja, imale su takav problem i druge zemlje, ali su te države stale iza roditelja i krenule da rešavaju slučajeve“, dodao je on.

Danilo Ćurčić, pravni zastupnik roditelja, upitan zašto državi odgovara nerešavanje ovih slučajeva, rekao je da i oni pokušavaju nekoliko godina da nađu odgovor na to pitanje.

„Sve vlasti se ponašaju isto, nije jasno šta se dešava, to jest da li mi možemo da dođemo do zaključka da država u opštem smislu apsolutno ne želi da se bavi utvrđivanjem činjenica, da prizna da se to dešavalo, da otvori istrage, i dovede do toga da se sazna šta se dešavalo. Imamo godine i godine rada, sastanaka, dopisa, koji nisu doveli ni do kakvog rezultata, sem do ovog neadekvatnog zakona“, kaže.

Veliko je to pitanje i verovatno i ključ za rešavanje ovog pitanja, rekao je on i dodao da „kada shvatimo zašto različite vlasti ne žele da se bave ovim pitanjem možda ćemo shvatiti kako ono može da se reši“.

Filipović je rekao da je prema njegovim saznanjima oko 3.500 porodica pogođeno ovim problemom, dok je Ćurčić ocenio da je obaveza države, a ne roditelja, da zna koliki je broj tih roditelja.

Govoreći o mogućim svedočenjima, Ćurčić je rekao i da razmere i brojevi ovih slučajeva, ukazuju da se verovatno radi o široj organizovanoj grupi ili grupama koje su radile na tome, i u tom smislu bi neko ko bi progovorio mogao da ima bojazan da će imati posledice zbog toga što je progovorio.

„Imamo problem da država ništa ne preduzima pa se zato roditelji teraju da sami sprovode istragu da bi dokazali da se nešto desilo. Čak i da postoji samo jedan slučaj to bi bilo dovoljno da Srbija nađe način i istraži činjenice, a ne kada se radi o ovolikom broju“, kazao je.

Gosti kažu da postoji nada da će se ovi slučajevi rešiti, ali su šanse sve manje i dolazi poslednje vreme da se uhvati korak sa rešavanjem ovih problema.

„Nadam se da će taj tračak nade koji imaju roditelji zasijati i da će predloženi zakon biti povučen. I da ćemo se u ime svih generacija dogovoriti i rešiti prošlost. Dok ne rešimo prošlost, nećemo naći ni budućnost“, rekao je Filipović.

Filipović je najavio proteste roditelja kao jedan od mehanizama u naporima da se ne dozvoli da predloženi nacrt zakona uđe u skupštinsku proceduru.

„Nama nije cilj bio novčana nadoknada, već samo da saznamo šta je istina, a ovakvim nacrtom, bojim se da nećemo do toga stići“, istakao je on.