Viši sud presudio u korist bivšeg direktora Hitne pomoći

Vesti 03. okt 201816:31 > 16:44
N1

Viši sud u Beogradu presudio je u korist uzbunjivača Borka Josifovskog, bivšeg direktora beogradske Hitne pomoći, koji je još 2005. godine ukazao na saradnju lekara Hitne pomoći i pogrebnika i utvrdio da mu je davanjem otkaza i nečinjenjem po njegovim prijavama naneta šteta.

Viši sud je utvrdio da je pet državnih organa preduzelo štetne radnje prema Josifovskom i stavilo ga u nepovoljniji položaj zbog izvršenog uzbunjivanja. U pitanju su Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Agencija za borbu protiv korupcije, Prvo osnovno javno tužilaštvo u Beogradu i Više javno tužilaštvo u Beogradu.

„Sud je utvrdio je da je nečinjenjem državnih organa tužiocu naneta šteta, dovodeći ga u neprekidno stanje neizvesnosti i neodgovaranja u kojoj postoji nedostatak informacija ili čak namerno skrivanje. Ovakvim stavom navedenih državnih organa, tuženi su povredili pravo tužioca na slobodu misli i izražavanja koje je zagarantovano Ustavom RS kao jedno od ljudskih prava i čl. 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“, navodi se u saopštenju.

Sud je istom presudom obavezao tužene da o svom trošku objave presudu u dnevnom listu Politika, u roku od osam dana od prijema presude. Svojom tužbom, Josifovski nije zahtevao odštetu niti neku drugu satisfakciju.

Viši sud je analizom dokaza utvrdio da je Josifovski 2005. godine ukazao Ministarstviu zdravlja na nepravilnosti u radu Zavoda za hitnu medicinsku pomoć i trgovinu zaposlenih sa privatnim pogrebnim preduzećima. Rešenjem Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć u oktobru 2006. godine zaposlenima M.Z, raspoređenom na radnom mestu lekara opšte medicine na terenu u zdravstvenoj službi zavoda, umanjena je oktobarska zarada u visini od 10 posto zbog nepotpune i neadekvatno popunjene medicinske dokumentacije.

Presudom Vrhovnog suda Srbije od 16.10.2008. godine uvažena je tužba i poništeno rešenje Ministarstva zdravlja iz septembra 2006. godine kojim je Borko Josifovski razrešen dužnosti direktora Gradskog zavoda za hitnu medicinsku pomoć Beograd uz obrazloženje da je „narušio ugled navedene ustanove iznošenjem neproverenih informacija o nesavesnom radu svojih kolega izazvao uznemirenje javnog mnjenja“.

„Dalje je utvrđeno da je presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu od 29.06.2010 godine dr Borko Josifovski oglašen krivim za izvršenje krivičnog dela klevete iz člana 171 stav 2 u vezi stava 1 KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 80.000 dinara“, navodi se u saopštenju.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu od 02.12.2010. odbijena je optužba prema okrivljenom Borku Josifovskom za krivično delo zbog nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja.

Lekari Hitne pomoći primali novac od pogrebnih preduzeća

Viši sud je, kako je saopšteno, izvršio i uvid u spise Višeg javnog tužilaštva u Beogradu i spise predmeta Agencije za borbu protiv korupcije kojoj je tužilac 14.11.2009. podneo predstavku u pogledu nezakonitog korišćenja novca u Gradskom zavodu za hitnu medicinsku pomoć.

„Tužilac je saslušan u svojstvu stranke i izjavio da je kao direktor Gradskog zavoda za hitnu medinsku pomoć analizom dostupne dokumentacije i po prijavama koje je dobio od pacijenata, uočio da pojedini dispečeri pozive prvog stepena hitnosti, a to su umirući pacijenti, usmeravaju na određene lekare, bez obzira koliko su udaljeni od mesta gde treba intervenisati. U tim situacijama lekari su stizali na intervenciju po dužem proteku vremena od onog koji je uobičajen za ostale lekarske ekipe Hitne pomoći i konstatovali smrtni slučaj mnogo češće nego druge lekarske ekipe i da nisu vršili reanimaciju“, navodi se u saopštenju.

Nakon odlaska ekipe hitne pomoći sa adrese porodice koja je zvala Hitnu pomoć radi intervencije teško bolesnog ukućanina, koji je u međuvremenu preminuo, dolazili su predstavnici uvek istih privatnih pogrebnika nudeći svoje usluge porodici preminulog. Adrese porodica pokojnika su saznavali od lekara Hitne pomoći koji su od pogrebnika zauzvrat primali novčanu naknadu, dodaje se.

Josifovski je o svojim saznanjima obavestio Ministarstvo zdravlja, tadašnjeg ministra Tomicu Milosavljevića 2005. godine i Inspekciju Ministarstva zdravlja.

Josifovski razrešen dužnosti, izložen pretnjama

U septembru 2006. Josifovski je razrešen dužnosti, rešenjem Ministarstva zdravlja, sa obrazloženjem da je istupanjima u sredstvima javnog informisanja narušio ugled Gradskog zavoda za hitnu medinsku pomoć, a iznošenjem neproverenih informacija o nesavesnom radu svojih kolega izazvao uznemirenje javnog mnjenja.

Ministarstvo zdravlja je poslalo inspekciju neposredno nakon smene Josifovskog. Potom je Ministarstvo zdravlja donelo odluku o hitnim merama koje treba primeniti, dva lekara su zbog grešaka u radu kažnjena oduzimanjem 10 odsto od plate, a Josifovski je radeći u Hitnoj pomoći nakon smene bio izložen anonimnim pretnjama smrću, kao i njegovi članovi porodice, bio je ostavljen na nemilost onima koje je prozivao za kriminalna dela, zbog čega je prihvatio predlog direktora da napusti Hitnu pomoć, navodi se u saopštenju Višeg suda.

Bio je na neplaćenom odsustvu godinu dana i za to vreme se priključio Humanitarnoj organizaciji koja je radila na ratnom području u Sudanu, a po povratku u zemlju, u Hitnoj pomoći je raspoređen da daje medicinske savete putem telefona pacijentima koji se javljaju za savete.

„Nakon mesec dana, usmeno mu je 16.10.2008. godine saopšteno da su se stekli uslovi za prestanak radnog odnosa, zbog čega je bio prinuđen da vodi radni spor pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu radi poništaja rešenja Gradskog zavoda za hitnu medinsku pomoć od 11.11.2008. godine kojim mu je otkazan ugovor o radu, Apelacionim sudom u Beogradu i Vrhovnim kasacionim sudom“, navodi sud.

Podnosio je krivične prijave Prvom osnovnom javnom tužilaštvu, Višem javnom tužilaštvu u Beogradu jer se nije mirio sa zatvaranjem slučaja Hitne pomoći, koji je vezan za spregu lekara i sa privatnim pogrebnim preduzećima.

Podneo je dve prijave i Agenciji za borbu protiv korupcije i Upravi za borbu protiv korupcije nekoliko, ali su državni organi ignorisali podnete prijave i nije sprovođena adekvatna istraga da li je postupanjem zaposlenih u Hitnoj pomoći učinjeno krivično delo, teško delo protiv zdravlja ljudi.

„Sud je utvrdio je da je ovakvim nečinjenjem državnih organa tužiocu, naneta šteta, dovodeći ga u neprekidno stanje neizvesnosti i neodgovaranja u kojoj postoji nedostatak informacija ili čak namerno skrivanje. Ovakvim stavom navedenih državnih organa, tuženi su povredili pravo tužioca na slobodu misli i izražavanja koje je zagarantovano Ustavom RS kao jedno od ljudskih prava i čl. 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“, navodi Viši sud.