Čekali putare 43 godine, pa uzeli stvari u svoje ruke

Vesti 04. jul 201817:20 > 17:24
N1

U selu Vrelo kod NIša odlučili su da više ne mogu da čekaju i da sami zakrpe rupe na putevima. Putare nisu videli više od četiri decenije, pa su savladali topljenje bačenog asfalta i krenuli da rešavaju veliki problem u svom selu.

Iz daleka izgleda kao idilična slika sela. Lepo bi izgledalo na razglednici, ali izbliza, moglo bi da privuče samo reli vozače.

Neviđeni put videli su sada mnogi, jer se pronela priča da problem rupa preko kojih smo prešli ovde rešavaju sami. Preko rupa stigli smo do sada najpoznatijih srpskih putara amatera.

„Pa dobro, možda u selu, ali nisam samo ja. Ovaj čovek, ima i ljudi koji nisu tu. Došli smo na ideju da to zakrpimo, da više ne lomimo kola, traktore“, kaže Goran Kostić.

Traktor ovde, svakako, prolazi lakše nego automobil.

„To samo može novi asfalt, inače drugo ništa. Gore nego preko njive da ideš“, kaže Momir Radojković.

„Ne bi mogle da se izbroje rupe“, kaže meštanka.

Ali nemaju gde – pa idu ovim putem.

Zato kažu da u selu i nemaju put, već „ostatke od puta“.

Da bi ublažili situaciju, u selu Vrelo sada proizvode vreli asfalt iz domaće kuhinje, a glavni sastojak našli su na obližnjoj deponiji, tamo gde ga putari bace. Za nekoga otpad – za njih, kažu, jedini koji mogu da dobiju. Na deponiji ga ima još, krenuli su od svojih kuća, a sada najavljuju nastavak radova.

„Nisu još počeli da nas traže u selu. Pa to mogu i sami da urade, nije neka posebna tehnika. Može svako sam da uradi. Malo vremena, malo dobre volje i reši se“, kažu Golub Jocić i Goran Kostić.

Na dobru volju nadležnih više ne računaju, pa su stvari uzeli u svoje ruke. Prave putare videli su još 1975. godine.

Ostaci asfalta, malo bitumena i vatra koja dugo gori. Meštanima nije mnogo trebalo da savladaju tehnologiju. Međutim, nadležnima su da bi rešili problem puta u selu Vrelo, za sada, potrebne 43 godine.