Janković: Zakon o sprečavanju nasilja u porodici je pomak

Vesti 25. jan 201814:39 > 14:40
N1

Poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković rekla je za N1 da Zakon o sprečavanju nasilja u porodici možda nije savršen, ali da predstavlja najveći pomak kad je taj društveni problem u pitanju. Dodaje da je on u velikoj meri pobošljao sistem koordinacije između aktera nadležnih za sprečavanje te vrste nasilja.

Pre šest meseci usvojen je Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, ali izveštaj NVO pokazuju da postoje propusti u primeni.

Komentarišući taj zakon, kaže da je to svakako najveći pomak kad govorimo o zaštiti od nasilja u porodici: „Nema tog savršenog zakona, verujem da je nesporno da nevladine organizacije koje se bave ovom temom da ukazuju na određene propuste. Bilo bi zaista nerealno očekivati da se sada odjednom reši, donošenjem zakona, jedan od naših velikih društvenih problema čiji su uzroci višestruki i multidimenzionalni, i sigurno da je ovo jedan od najtežih problema za rešavanje, ko god da je nadležan u lancu. A pogotovo ćete nailaziti na probleme kada je veliki broj aktera nadležan za sprečavanje, jer mislim da je u našoj institucionalnoj arhitekturi uvek nedostajala dobra koordinacija“.

Ocenjuje da je ovaj zakon u velikoj meri to rešio i poboljšao koordinaciju. „Da li je on danas savršen – sigurno da nije. Nije samo cilj da dobijemo efikasan sistem zaštite od nasilja, cilj je da i to nasilje smanjimo, naravno da je nemoguće da ga svedete na nulu, niti da uspemo da sprečimo svaki slučaj ubistva… Za sve to vreme moramo kontinuiramo da radimo, i možda je tu najveća uloga Saveta za suzbijanje nasilja u porodici, da izađe možda sa konkretnim predlozima i merama, i mi ćemo kao institucija za borbu protiv diskriminacije podržati, jer smatramo da moramo da radimo na uklanjanju uzroka nasilja – a to je duboka diskriminacija žena“, navela je Jankovićeva.

Ženski autonomni centar je ukazao na to da još ne postoji jedinstvena baza podataka žrtava nasilja, a koju bi, po zakonu, trebalo da sprovode centri za socijalni rad. Upitana kako dolazi do tog propusta, poverenica kaže da misli da nema dovoljno izvršilaca u sistemu. Moguće je da je u pitanju i nedostatak softverskog rešenja za praćenje i to je svakako pitanje za nadležne organe, a može da bude problem, ne i opravdanje, u nedostatku sredstava, u nedovoljnom razumevanju donosilaca odluka.

„Ja, ipak, verujem da bi to trebalo da se desi u narednom periodu i da su svi u lancu svesni svoje odgovornosti“, zaključila je poverenica.

S poverenicom je razgovarala reporterka Jelena Mirković:

„Zakon o ravnopravnosti polova se čeka, ali i ovaj fukcioniše“

Novi zakon o ravnopravnosti polova Srbija čeka više od dve godine. Poverenica kaže da veruje da bi i to pitanje moralo u narednom periodu da se reši. Ne volim kada se govori o tome na način kao da nemamo zakonski okvir, mi već imamo Zakon o ravnopravnosti polova iz 2009. godine, a cilj novog je da se stanje unapredi, navela je. „To nikako ne znači da ne treba da primenjujemo postojeći zakon. Time se urušava vladavina prava, i lično mi jako smeta istupanje pojedinih učesnika u javnom i političkom životu, kada se govori da to pitanje uopšte nije uređeno, to je netačno“, navela je.

Jankovićeva ističe da taj zakon funkcioniše, „manje ili više dobro“.

Poverenica kaže da bi želela da naredni zakon istinski doprinese ravnopravnosti polova, naročito kad je u pitanju učešće žena u onim oblastima u kojima ih je mnogo manje, a pokazuje se da je to u političkom životu i organima državne uprave – kada govorimo o rukovodećim pozicijama.

„Naravno i da doprinese boljem rodnom balansu u oblastima gde nema dovoljno muškaraca. Nije dobro ni da govorimo da je uvek priča na strani žena, jer postoje brojne predrasude o muškarcima i njihovim rodnim ulogama“, naglašava sagovornica N1.

Poverenica kaže da bi volela da novi zakon bude odmah primenljiv u praksi, i da ne bude slučaj kao sa postojećim – da postoji nedovoljna implementacija:

„Nije dobro ni da dobijemo zakon u kom nema konkretnih odredbi, konkretnih aktera koji su nadležni i propisanih sankcija za neprimenjivanje, kao što imamo u ovom slučaju… Volela bih da dobijemo jedan bolji zakon. Vi znate da je on povučen iz skupštinske procedure – mi smo učestvovali u tom razgvooru, davali smo svoja mišljenja, i moram da priznam da je veći broj naših odredbi, nakon povlačenja, implementiran u novi zakon. Verujem da će to biti i ovoga puta“.