Kako žive izbeglice u Srbiji?

Vesti 17. jan 201817:40 > 17:45
Screenshot

Vrata Centra za azil u Krnjači danas su bila otvorena za posetu visoke delegacije iz UN. Kako u Srbiji izbeglice žive i kako se prema njima ophode proveravao je izaslanik Generalnog sekretara UN-a za humanitarna pitanja Ahmed Al-Mareiki u društvu šefa predstavništva UNHCR-a u Srbiji Hansa Šodera i predstavnika srpskog Komesarijata za izeglice.

Prva stanica – šivara čije je radno vreme od 11 do 3 popodne.

„Znači, sve ove haljine, sve što ovde vidite, to su sve one pravile“, kaže

Delegacija je potom obišla sobu sa druženje, pa kutak za najmlađe u kome su nastajale lutke za lutkarsko pozorište.

Iz ambulante gde dnevno pomoć potraži do 70 izbeglica izaslanik generalnog sekretara UN-a za humanitarna pitanja seo je za sto sa nekoliko Sirijaca, a zatim sa novinarima podelio svoja zapažanja.

„Veoma sam impresioniran onim što sam video, najpre kako se centrom upravlja i kako se Srbija odnosi prema izbeglicama i mislim da ovo iskustvo treba podeliti sa ostalim zemljama u kojima izbeglice borave“, kaže Ahmed Al-Mareiki.

Poslednji podaci Komesarijata za izbeglice pokazuju da u kampovima u Srbiji boravi 3.905 izbeglica, a da je oko 300 ljudi izvan sistema zaštite. Njihovu budućnost pomoćnik Komesara opisuje rečima – žele da nastave svoj put i odu iz Srbije.

„Ja često kažem da je to na žalost zbog toga što situacija i atmosfera u našoj državi ne obećava bolji život. Da je ovde mera socijalne zaštite kao u Nemačkoj, onda bi poneko želeo i da ostane ovde. Za sada je taj broj za sve ove godine sa preko milion lica koja su prošla se svodi na dvocifren broj“, kaže Ivan Gerginov, pomoćnik Komesara za izbeglice i migracije.

A da li su samo za zvaničnike oči izbeglica bile nasmejane? Mustafa iz Avganistana rekao nam je da je zadovoljan životom u kampu u Krnjači i da su mu dani ispunjeni.

„Idem u školu, učim srpski, engleski, matematiku, fizičko, muzičko“, kaže Mustafa Babakahelj, izbeglica iz Avganistana.

Za bliža objašnjenja Mustafa se poslužio engleskim.

„Kamp je dobar, znate ja imam bolesnog brata koji takođe želi da izađe napolje, tako da ga ja često izvodim napolje“, kaže on.

U sobama su smešteni maloletnici bez pratnje, ali i čitave porodice.

„Ovde smo već 13 meseci, nemamo na šta da se požalim, prema nama se dobro ophode i vlasti u Srbiji i ljudi u kampu kojima smo zahvalni na pomoći i naporu koji ulažu“, kaže Ahmadsin Ahmadi, izbeglica iz Avganistana.

Prosek zadržavanja porodica u ovom kampu je 8 meseci, dok je za samce to nešto duže. Među 750 izbeglica kojima su ove barake jedini krov nad glavom je oko 50 beba, dvadesetak trudnica, od kojih će mnoge pre nego što nastave put na zapad još jednom postati majke.