VOICE: Aleksandar Milovančev iz SNS-a prikrivao imovinu

Vesti 02. dec 201713:30 > 13:33
N1

Zbog pokušaja da prikrije ili da lažne podatke o imovini, Agencija za borbu protiv korupcije podnela je krivičnu prijavu protiv direktora Luke Novi Sad i kadra SNS-a Aleksandra Milovančeva, a koja je odbačena pošto je Milovančev uplatio 300.000 dinara na račun predviđen za javne prihode, piše Vojvođanski istraživačko-analitički centar (VOICE).

U krivičnoj prijavi koju je pre nešto manje od godinu dana podnela Agencija za borbu protiv korupcije, a u koju je VOICE imao uvid, navodi se da agencija sumnja da je Milovančev u svoja tri izveštaja o imovini predata 2014. godine pokušao da prikrije imovinu.

On, tako, nije prijavio da je njegova supruga Mira Ač, inače predsednica Nadzornog odobra Novosadskog sajma, vlasnica dva stana u Beogradu, vozila marke „dajmler krajsler“, kao i da nije prijavio da je ona pored prijavljenih prihoda iz svog privatnog preduzeća tokom 2014. i 2015. zaradila još 1,27 miliona dinara od Novosadskog sajma.

Milovančev takođe nije prijavio da mu je supruga vlasnica preduzeća sa kojim on ima zakupodavni odnos.

Agencija je sumnjala i da je Milovančev lažno prijavio da je prihodovao od davanja u zakup svog poslovnog prostora firmi svoje supruge.

On je agenciji prijavio da po osnovu zakupa godišnje zarađuje 2,75 miliona dinara, ali je Agencija proverom podataka Poreske uprave došla do saznanja da je Milovančev od zakupa tokom 2014. godine zaradio 535.426 dinara, a da u 2015. godinu uopšte nije ima takvih prihoda, piše VOICE.

Kako se vidi iz krivične prijave, Milovančev i pored insistiranja Agencije nije odgovorio zašto nije prijavio svu imovinu.

U Agenciji za borbu protiv korupcije za VOICE su kazali da su po službenoj dužnosti i ranije vodili postupak protiv Milovančeva, te da mu je 2016. godine izrečena i mera upozorenja, jer je suprotno zakonu u periodu od 1. novembra 2013. godine do 29. decembra 2014. godine, istovremeno obavljao javne funkcije odbornika Skupštine grada novog Sada i člana Nadzornog odbora Javnog skladišta Slobodna carinska zona Novi Sad a.d.

Aleksandar Milovančev nije odgovorio na pitanja koja mu je VOICE uputio.

Prema izveštaju o imovini i prihodima koji je Milovančev predao Agenciji za borbu protiv korupcije, on je jedan od najplaćenijih javnih funkcionera u Vojvodini. Mesečna plata na mestu direktora Luke Novi Sad iznosi skoro 290.000 dinara, a Milovančev mesečno samo od javnih funkcija zarađuje skoro 340.000 dinara.

Kako je za VOICE rečeno u novosadskom Osnovnom javnom tužilaštvu, krivična prijava protiv Milovančeva je odbačena, pošto je ispunio nalog zamenika javnog tužioca i uplatio 300.000 dinara na račun propisan za uplatu javnih prihoda.

Član 283. Zakonika o krivičnom postupku na koji se tužilaštvo poziva predviđa da javni tužilac može odložiti krivično gonjenje za krivična dela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, a delo za koje se Milovančev sumnjičio previđena je zatvorska kazna od šest meseci do pet godina zatvora, ako on prihvati jednu od propisanih obaveza.

Među tim obavezama su otklanjanje ili nadoknada štete, uplata novca na račun propisan za uplatu javnih prihoda koji se kasnije koristi za humanitarne ili druge javne svrhe, a osumnjičenom se može dodeliti i društveno-koristan ili humanitaran rad, navodi VOICE.

Odgovor na tekst VOICE-a

Aleksandar Milovančev: NAVIJAČKA PODVALA ISTRAŽIVAČA VOICE

Na osnovu Zakona o javnom informisanju, zahtevam da, posle prijema, objavite Odgovor na tekst pod naslovom “VOICE: Milovančev dao lažne podatke o imovini, prošao sa 300.000 dinara kazne”, objavljen na internet portalu VOICE, dana 3. decembra 2017; u celini, bez skraćivanja i dopisivanja, pod gornjim naslovom.

Nije istina da nisam odgovorio na pitanja koje mi je vaš novinar Miloš Stanić poslao elektronskom poštom. Istina je da su ta pitanja bila napisana u dve rečenice – nejasno i ofrlje do te mere da nije bilo jasno šta Stanić hoće da zna. Istina je da sam zamolio da mi pošalje dokument na koji konkretno misli, što on nije učinio jer ga nije ni interesovalo šta bih imao da izjavim, nego ga je interesovalo kako da stvori privid poštovanja novinarskog načela dužne pažnje. Zato je brže bolje odustao od našeg daljeg kontakta. Istina je takođe da se Stanić nije javio telefonom, predložio da razgovaramo, ko što rade pristojni ljudi, pogotovo istraživački novinari. Istina je da mi takođe nije konkretno i taksativno predočio tvrdnje koje želi da objavi i da nije na tako konkretizovan sadržaj zatražio konkretne komentare, kako bi to bilo red da učini svaki, pa i istraživački novinar. Istina je da je Stanić zbrzao stvari – da pribavi privid profesionalnog postupanja za objavljivanje netačnih, nepotpunih i tendencioznih informacija. Istina je da Stanić i onaj ko je naučio Stanića kako da podvaljuje, nije za početak, istražio sadržaj Zakona o javnom informisanju i medijima u kome se sem načela dužne pažnje, pominje još nekoliko načela, koje ste takođe grubo ignorisali. A postoje i zakonske odredbe koje vam zabranjuju da na bilo koga, pa i na mene ukažete kao na počinioca kažnjivog dela bez pravosnažne presude. Ako istražite Zakon videćete, između ostalog i da je takav postupak – kažnjiv!

Dakle Stanić nije hteo da priča sa Milovančevim nego da proizvede privid da Milovančev izbegava da priča sa Stanićem. Da je Stanić zaista hteo da priča sa Milovančevim, saznao bi sledeće:

Nije istina da je Milovančev prikrio, ili dao lažne podatke o imovini. Istina je da je Milovančev zakasnio da prijavi imovinu i da je to učinio sa dva meseca zakašnjenja, 2013. godine, kada je prvi put u životu postao obavezan da prijavi imovinu. Istina je da je na to reagovala Agencija za borbu protiv korupcije tek nakon duže od dve godine dana. Istina je da sam zbog tog propusta, učinjenog zbog nepoznavanja propisa, platio 300.000 dinara. Istina je takođe da to nije beznačajna cifra, kako ste pokušali da prikažete jer su druge ličnosti koje su napravile sličan propust, plaćale između 35.000 i 40.000, a najveći iznos koji je uplaćen iznosio je, primera radi, 100.000 dinara.

Tvrdnja da Milovančev poseduje poslovni prostor i da ga svojoj supruzi, ili bilo kome daje u zakup je apsolutna izmišljotina.

Zlonamerna je i neistinita tvrdnja da moja supruga nije prijavila vlasništvo nad dva stana. U trenutku o kome VOICE piše u svom tekstu, dva stana nisu bila u posedu moje supruge zato što se o svojini nad ta dva stana vodio sudski spor. Moja supruga nije mogla biti smatrana njihovim vlasnikom dok se stanovi ne upišu u katastarske knjige, što je bilo moguće tek nakon pravosnažne sudske presude.

To je primer kako VOICE zloupotrebljava i zamagljuje pravne termine. Sem toga, VOICE u svom tekstu stvara utisak da se ne radi o prošlim, nego o sadašnjim događajima, uz očite dezinformacije, čija istinitost je mogla biti proverena. Da je Stanić, ili urednik VOICE hteo, lako bi utvrdio da nisam ni odbornik u Skupštini Grada Novog Sada, ni član nadzornog odbora Slobodne carinske zone.

Tvrdnja da sam “jedan od najplaćeniji javnih funkcioner u Vojvodini” nema veze sa krivičnom prijavom i sadržajem Stanićevog “pisma” koje mi je poslao da bi stvorio privid profesionalnog novinarskog postupka kao pokriće za objavljivanje zbrkane i netačne informacije i to najbolje slika razlog za “istraživanje”. Taj razlog je politička borba – pristrasan negativan odnos prema meni i političkoj stranci kojoj pripadam i to nema veze ni sa istraživanjem, ni sa novinarstvom. Tačna ilustracija takvog odnosa VOICE prema meni je fotografija koju ste objavili na kojoj se doduše vidim i ja, ali uz aktuelnog gradonačelnika Novog Sada i dvojice sveštenih lica, koji po svemu sudeći takođe nisu u milosti VOICE.

U Novom Sadu, 7. decembra 2017.