Suočavanje s prošlošću – teško ide i Srbiji i Hrvatskoj

Vesti 19. mar 201711:57 > 12:30
N1

Vlada Hrvatske nedavno je osnovala Veće za za suočavanje s posledicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svetskog rata do proglašenja nezavisnosti, koji bi, između ostalog, trebalo da predloži institucionalne i zakonske okvire, kako bi se hrvatsko društvo odredilo prema simbolima totalitarnih sistema.

Dopisnik Jutarnjeg lista i nedeljnika Globus iz Beograda Pero Zlatar smatra da suočavanje s prošlošću ide loše i da je mnogo ranije trebalo baviti se time, navodeći primer Velike Britanije i Margaret Tačer koja je kaznama koja je oštrim kaznama dovela stvari u red.

„Mislim da je to krenulo kada su od svojih predizbornih ciljeva to napravili Milošević i Tuđman, tu su popustili i krenula je slabost, onda su to učinile i novine u Srbiji i Hrvatskoj, da se tu odredila kaznena politika, da se prepisao nemački zakonik danas bi bio Diznilend“, kaže on.

Naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju Vladimir Petrović kaže da je ceo Balkan veliki spojeni sud – kada kriza počne u jednoj državi očekuje se da se i u drugoj dogodi nešto slično.

„Pogledajte u poslednjih par meseci šta se dešava, u Srbiji se šalje fantomski voz na Kosovo, u BiH Izetbegović pokušava unilateralno da pokrene reviziju tužbe, u Makedoniji kad se formira vlada pominje se da li će biti reči o genocidu u međuratnom periodu. Postoji kapilarno prelivanje, jer uvek su u nekoj od država izbori“, kaže Petrović.

On smatra da je veliki problem kada se prošlost koristi u političke svrhe.

„Smatra se da kako vreme prolazi opada emotivna investicija u prošlosti, međutim to nije uvek slučaj kad pogledate neke teme kao što su Drugi svetski rat ili Kosovska bitka. Veliki je problem kada se prošlost koristi u političke svrhe. Kod nas se politika meša u sve, sport, kulturu, pitanje je šta istoričari treba da urade, oni moraju da služe istini. Za javnost će uvek biti interesantno da čuje instant istine, političlari da čuju nešto crno“.

Govoreći o inicijativi u Hrvatskoj, Petrović navodi da je osnivanje komisije jedna od posledica problema koje HDZ ima da se suoči sa svojom nedemokratskom prošlošću.

„Tu se nešto zaglavilo i onda to prosledite komisiji. Mi imamo loše iskustvo s komisijama na Balkanu, već sada znamo koji su preduslovi komisije uspeju ili ne uspeju. Mislim da ovde nije jasno dat mandat komisiji, da su ljudi deklarisani, a ako nema para za to ne možete očekivati dobar rezultat“.

Pita se kako će da izgleda istraživanje koje bi komisija trebalo da sprovede.

N1

„Kada stavite 20 ljudi koji su na važnim pozicijama, ne znam kako će oni to istraživati, oni mogu da preispituju, ali to nisu ljudi koji će ići u arhive, zna se kako se to rešava, kao što recimo da li je pozdrav za dom spremni stariji od NDH ili nije, odete pa to istražite, napravite skup i ljudi o tome razgovaraju…ovo je način koji je malo čudniji, videćemo šta će biti“, navodi Petrović.

Na pitanje da li se Srbija suočila s prošlošću Petrović kaže da postoje slojevi neprocesuirane prošlosti.

„Kada pogledate na šta liči Sajmište, to je neprorađeno, devedesete stoje u grlu i nemoguće je pročistiti, na vlasti su ljudi koji su devedestih ušli u politiku, nemate državnu politiku koja je usmerena ka pročišćavanju prošlosti“, rekao je on.

Na pitanje da li se Hrvatska suočava s prošlošću, Pero Zlatar je rekao da se odavno izjasnio da je Ante Pavelić bio veliki zločinac, ali dodaje da svaka strana preuveličava i vidi dvostrukim pogledom u susedstvo.

„Kada je godišnjica Oluje, Hrvatska se optužuje da je okupirala vlastitu teritoriju, to se osuđuje, Hrvatska je samo branila svoj okupirani deo zapadnu Slavoniju, to je isto kao da Hrvati okupiraju Čačak. Boijim se da puno toga dolazi sa zapada, sećam se da Odri Hepbern, kojoj su roditelji bili žrtve fašizma, nije htela da se iskrca na aerodrom u Berlinu“, rekao je Zlatar.

Petrović kaže da ako pogledate udžbenike u Srbiji i Hrvatskoj i uporedite šta deca uče ispada „kao da žive na Mesecu iSaturnu“.

„Sve što se dešava u jednoj državi u susednoj se multiplicira, pozdrav za dom spremni ima jedno značenje u Hrvatskoj, u Srbiji sasvim drugo. Sličan primer je pozdrav s tri prsta, najveći broj ljudi ne zna da je osmišljen početkom devedesetih, kada pogledate stare fotografije nećete naći nijednog političara da se pozdravlja s tri prsta, naći ćete hrvatskih koliko hoćete, uključujući prisege Pavelićevog ministarskog saveta, ali koga birga, u Hrvatskoj tri prsta znače samo jedno – provokaciju“.