Svi junaci, nikom ponikoše: Samo 17 odbornika su donori

Vesti 11. sep 201618:53 > 18:59
N1

Po broju donora organa, ali i transplantaciji, Srbija je na evropskom dnu. Zbog malog broja donora, Srbija ne može da postane članica Eurotransplanta u okviru kog se razmenjuju organi nakon moždane smrti.

Na pojedine transplantacije u Srbiji čeka se godinama, a novi Zakon za dva meseca ulazi u skupštinsku proceduru. U skladu sa standardima EU, po tom zakonu svi punoletni građani automatski postaju i donori.

Prošlo je 9 godina, a Nebojša Pospišil i dalje čeka najvažniji poziv u životu – za novo srce. Da se taj poziv desi ovog trenutka ne bi smeo da se raduje, kao što nije smeo ni da tuguje kada su ga poslednjih 6 puta zvali, a srce donora i njegovo nije se poklapalo… Jer svaka emocija dodatno slabi onih 30% sa koliko radi njegovo srce.

„Ja tri godine ne spavam u ležećem položaju, spavam sedeći. Ne pričam puno s ljudima o tome, trudim se da delujem zdrav i da što više sakrijem svoje nedostatke kojih je pregršt… to su tako poražavajuće stvari, naviknete da živite s njima i pokušavate da prevaziđete i nađete modus vivendi kako da se obujete, obučete, istuširate, operete kosu“, kaže Nebojša Pospišil, koji čeka srce već 9 godina.

„Slab odziv među odbornicima u Skupštini grada“

N1

Nema planove za odmor, ali ima za penziju – da u nju ne ode, iako ga kolege savetuju, jer veruje da čovek mora da se bori dok je živ. Zato svaki dan odlazi u Skupštinu grada gde radi već 15 godina. Baš tamo, podršku svom kolegi dali su i gradski odbornici – oni koji su, stavivši ovde svoj potpis, pristali da u slučaju moždane smrti doniraju organe.

Na pitanje da li je potpisao donatorsku karticu, Andreja Mladenović, zamenik gradonačelnika kaže:

„Ne, nisam potpisao, ovo je jedna od akcij koju grad Beograd podržava, tako da je grad stao iza toga i mi ćemo nastaviti da tu akciju širimo i s gradskim opštinama i da kao funkcioneri damo primer potpisivanjem donorskih kartica. Daćemo primer u narednom periodu“, kaže Mladenović i dodaje da će u narednom periodu i on „dati primer“.

Svega 17-oro od ukupno 110 odbornika rešilo je da ne čeka naredni period. Potpisali su odmah. Među njima i predsednik gradskog parlamenta.

„To je stvar ličnog čina. Ja ne mogu da utičem ni na čiji izbor da li želi da potpiše donorsku karticu ili ne“, kaže Nikola Nikodijević, predsednik Skupštine grada.

„Pustite mene da im održim motivacioni govor“

Jedan deda ne bi upoznao svog unuka da u profesoru Šćepanoviću već 10 godina ne kuca srce jednog mladića koji je stradao u saobraćajnoj nesreći. Po novo srce otišao je u Grac, prethodno prodavši kuću da bi mogao da ga plati. Praktično otad ukazuje nadležnima na potrebu promene Zakona o transplataciji, ali njegove apele niko ne čuje.

„Neka puste mene da održim motivacioni govor od pet minuta i verujte mi, 90% njih će potpisati kartice. Prvo ću da se skinem go do pasa, da vide kako izgleda transplantirani pacijent, pokazaću slike iz Graca gde ležim u intenzivnoj nezi razapet kao Isus, a pokazaću onda i slike mojih unuka da shvate šta bih propustio da nisam dobio srce jednog Nemca“, kaže Prof dr Dušan Šćepanović, dečji hirurg i transplantirani pacijent.

Po važećem Zakonu, čak i ako ste registrovani donor, jedno „ne“ člana porodice suspenduje potpis na kartici. Po novom, donor se postaje rođenjem, osim ako se, kad napuni 18, napismeno ne izjasni „protiv“.