Put izbeglica: Deca bez pratnje na meti krijumčara

Vesti 07. avg 201610:36 > 11:07
N1

Direktor Centra za kriznu politiku i reagovanje Vladimir Sjekloća kaže da su među izbeglicama najugroženija deca bez pratnje, koja kreću sama na put koji traje nekoliko meseci, pa i godina, jer su vrlo često na meti krijumčara.

On objašnjava da ih krijumčari kidnapuju i drže ih zatvorene, a onda od njihovih roditelja traže otkupninu.

„Zato na njih treba obratiti pažnju, gupe koje oni formiraju nisu dovoljno koherentne i često raspadnu se. Imali smo decu od po osam, devet godina, ali uglavnom su to deca između 14 i 17 godina. Kad ih identifikujemo uputimo ih na Centar za socijalni rad, oni rade procenu i donose odluku. Ukoliko je dete nezaštićeno, smešta se u Vasu Stajić, ukoliko se proceni da je grupa koherentna i da ima nekog punoletnog da brine o njemu dozvoljava se da nastavi put“, objašnjava on.

Sjekloća objašnjava da se prema podacima do 3. avgusta u Srbiji nalazi između 2.700 i 2.800 izbeglica, koji se nalaze na nekoliko tačaka.

„Na severu Srbije i u pograničnom delu s Mađarskom ih je oko 1.100, u Šidu 1.000, Preševu konstantno oko 140, u Beogradu nejasna cifra, trudimo se da bude preciznija kako bismo im izašli u susret, ali oko 400 do 600 ljudi“, kaže Sjekloća.

On navodi da u Beogradu veliki deo ljudi spava na ulicama, pa je zato teže doći do evidencije.

„Nije da odbijaju da budu u evidenciji, da li će biti registriovani je njihovo pravo, naš posao je da im objasnimo koja su im prava, ako zatraže policijski papir. Imamo ljude u Beogradu koji su evidentirani, međutim, centri za azil su udaljeni od Beograda i onda je problem prervoz. Mnogo njih ne stigne do centra za tri dana koliko je zakonski rok i onda izgube pravo“.

Kako kaže, da bi dobili azil, izbeglice prvo moraju da budu evidentirane u policiji kako bi dobili papir – nameru o traženju azila. Sledeći korak je da stignu do centra za azil, nakon čega ulaze u proceduru za azil, koja može da traje nekoliko meseci. Ono što je nama bitno je da su propisane procedure i zakoni u tom procesu ispoštovani, navodi on.

„Prema podacima 6.200 ljudi je izrazilo nameru za azil, mnogi ljudi sami odustanu od traženja azila, jer u Srbiji nisu stvoreni uslovi da Srbiju shvataju kao destinaciju. Srbija se odgovorno ponela prema njima, mene kao građanima zanima zašto mi nekome nismo destinacija“, kaže Sjekloća.

On kaže da je Info centar za izbeglice zasnovan na odličnom ljudstvu, koje vrlo lako stupa u kontakt s izbeglicama.

„U pružanju psihološke podrške učestvuju ljudi koji govore njihov jezik, to je najznačajnija podrška, jer se vrlo brzo napravi spona. Naš zadatak je da identifikujemo najranjivije, a u ovoj krizi to su deca koja putuju sama, bolesni, žene koje putuju same, porodice s malom decom i ljudi koji su žrtve torture. Kada ih identifikujemo, upućujemo ih na institucije Srbije koje mogu da im pruže podršku ili NVO koje im pomažu. Bilo je nekoliko stotina takvih slučajeva“.