Major Helena: Transrodnost nije ničiji hir

Vesti 20. maj 201609:52 > 09:58
N1

LGBTI populacija je i dalje jedna od društvenih grupa koje su najviše izložene nasilju, netoleranciji i mržnji. Ako govorimo o transrodnim ljudima u Srbiji, njihovu situaciju dodatno komplikuje birokratija, pa su za njih neke od, za ostale građane uobičajenih situacija, na primer na šalterima banaka, opština ili pošti, pravi pakao.

Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da je stanje u manjim sredinama daleko gore nego u većim gradovima. “LGBTI Karavan” je osmišljen tako da otvori javni prostor za diskusiju upravo tamo gde se o tome najmanje priča – u unutrašnjosti.

Helena Vuković, koordinatorka za rad sa zajednicom Udruženja građana Egal, penzionerka Vojske Srbije i transrodni major, tim povodom je bila gošća Novog dana, gde je rekla da diskriminacije ima na svakom koraku, a naročito u ruralnim sredinama. Porodice, kako kaže, ne diskriminišu LGBTI osobe, ali nemogu da shvate da se to baš njima dešava, pa samim tim teraju dete od sebe. Helena ističe da porodice moraju da shvate da dete nije biralo da bude transrodno – transrodnost je prenatalna, nije ničiji hir.

“LGBTI Kravan” je, kako kaže, startovao u Nišu gde su ranjive grupe imale dosta problema – kuća jedne transrodne osobe je išarana sprejom, dok su dve pretučene posle čega su se odselile iz grada. Helena ističe da je život transrodnih osoba u Beogradu nekako lakši, dok u malim sredinama ljudi ćute i većina se odseli u drugo mesto, pa i u drugu državu, gde okolina ne zna šta su bili ranije.

Udruženje Egal, prema njenim rečima, zahteva izmene Zakona o matičnim knjigama kako bi osoba u tranziciji, po dobijanju dijagnoze, sa potpisom lekara mogla da ode u nadležnu ustanovu da se izvrši zamena oznake pola i da može da promeni ime.

Gošća Novog dana podseća da je prema važećim propisima takvu promenu moguće izvršiti tek kada se završi operacija, a proces tranzicije traje od dve do četiri godine, i transrodne osobe u tom periodu mogu imati problema zbog neusklađenosti ličnih dokumenata. Dodaje ipak da je npr. osoblje banaka dosta senzibilno i da se sve nepredviđene situacije rešavaju uz osmeh.

Cilj “LGBTI Karavana” je da se javnost upozna šta svako slovo tog akronima znači: L – lezbijke, B – biseksualne osobe, G – gejevi, T – transrodne osobe, I – interseksualne osobe, objašnjava Helena. U Nišu su bile prisutne i osobe koje nisu LGBTI, navodi ona i dodaje da su se mogla čuti brojna dobra pitanja, na osnovu kojih se može zaključiti da je ugroženim grupama u manjim sredinama potrebna ruka podrške.

Ona ističe da zasad nije bilo incidenata, a veruje da ih neće biti ni 25. juna za kada je u Beogradu, u okviru Meseca ponosa, zakazana parada svih ranjivih grupa. Helena dodaje da nema problem sa bezbednošću, da je skup prijavljen i da su razgovori sa MUP-om u toku. Uvek ima dobacivanja, ali ne treba reagovati, dok neko nije nasilan, sve je u redu, poručuje sagovornica N1.

Helena preporučuje svima da tokom “LGBTI Karavana” pitaju šta god ih interesuje, a transrodnim osobama savetuje da ne čekaju, već da se odmah obrate specijalisti na Klinici za transrodna stanja u okviru Kliničkog centra Srbije ili Odeljenju za transrodne osobe u bolnici “Dragiša Mišović”. Nakon opsežnih testiranja utvrđuje se da li je osoba zaista transrodna, posle čega se podvrgava hormonskoj terapiji, a na kraju, ukoliko želi, i operativnom zahvatu, objašnjava gošća Novog dana.

Helena je rekla i da u ponedeljak ide na operaciju, čime završava tranziciju, što je veoma značajan događaj za nju, budući da je to želela celog života, i sada ima dokaz da se snovi ostvaruju. Pored koleginica iz Udruženja Egal, podrška su joj, kako kaže, devojka, deca i bivša supruga.

Gošća Novog dana ističe da je veoma važno da se jednakost poštuje, jer niko nije slobodan dok svi nismo slobodni.