Koliko nesuglasice s klubovima "koštaju" mlade fudbalere?

Vesti 14. feb 201617:23 > 19:22
FK Partizan

Mladi fidbaler Partizana i član omladinske reprezentacije Srbije koja je prvak sveta, Andrija Živković, već neko vreme ne trenira sa svojim matičnim klubom, Partizanom. Sukob je nastao jer nije želeo da produži ugovor koji mu ističe za nekoliko meseci.

Koliko je takav potez njegovog kluba uobičajen pritisak na fudbalere koji imaju nesuglasice sa klubovima?

Klub je, podsetimo, Živkoviću ponudio da sam kaže uslove pod kojima bi produžio ugovor. Živković nije prihvatio i sklonjen je iz prvog tima.

Najgora kazna za mladog igrača koji tek treba da se dokaže. Partizan na sve načine pokušava da ga privoli da potpiše novi ugovor, kako bi kad bude odlazio i klub dobio obeštećenje. U protivnom, klub će imati višemilionski gubitak. Ovakva sitaucija – da se igrač na svojevstan način ukloni iz prvog tima – ne dešava se prvi put.

Fudbaleri, ali i ostali sportisti, često trpe razne pritiske. Logično, s obzirom na to da se oko njih vrti mnogo novca. Statistika pokazuje da je su u svetu 2014. trasferi fudbalera bili vredni 2,8 milijardi dilara, od čega je trećina otišla na račun trećih lica, odnosno menadžera.

„Uglavnom oblici diskriminacije se pojavljuju kad klub želi da produži ugovor sa igračem, kad oni to odbiju. Vrše se veliki pritisci, sklanjaju ih iz ekipa, ne daju im da igraju i to je najčešći oblik. Do pretnji koje su veoma česta pojava, gde se igračima preti čak i fizički“, navodi Mirko Poledica iz Sindikata profesionalnih fudbalera Srbije.

Stresno je posebno za mlade igrače, kakvih je najviše u Srbiji.

„Ja sam bio u raznoraznim situacijama u svojoj karijeri. Bio sam u situaciji koja je za neke bezizlazna, okružen nekim ljudima i nekim siutacijama. Ali moraš u životu da doneseš odluku šta želiš i kako želiš. Ne mogu da kažem da svi menadžeri maltretiraju igrače ili obrnuto, sve je od slučaja do slučaja“, priča nekadašnji fudbaler Nikola Lazetić.

U slučajevima kad su pod pritiskom, igrači moraju sami da nađu način da se izbore sa situacijom. Pri tome, moraju da budu svesni da im karijera kratko traje, i da manje od dva odsto fudbalera na svetu nakon karijere ima dovoljno zarađenih para za penziju.

„Ono što je najgore od svega, to prisiljava mladog čoveka da uđe u sličnu vrstu dila. Da traži protekciju. Mora da ima nekog i u medijima i u klubu ili posrednika, menadžera koji je dovoljno jak da ga zaštiti, s tim da je on isto dužan tom čoveku“, kaže Ivan Ergić, takođe nekada fudbaler.

Posledice su najčešće psihičke. Depresija među sportistima je, kako kažu stručnjaci, prisutna. Međutim, koliko je fuidbalera podleglo psihičkom pritisku je nepoznanica. Za sada postoje samo pojedinačni primeri igrača koji su javno govorili o tome, ali i primeri sa drastičnijim posledicama.

„Bio je slučaj golmana u Nemačkoj koji je izvršio samoubistvo. Da li je pao u neku depresiju… O tome se malo govori, i sportisti o tome malo govore i teško je nešto istražiti. Mislim da je to i dalje tabu tema“, kaže profesorka Fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja Sandra Radenović.

Igrači su pod pritiskom i zbog navijača. I to ne samo u Srbiji. Ali, to što se slične situacije dešavaju i u inostranstvu, nije uteha domaćim sportistima.

Detaljnije u prilogu Vojislava Stevanovića: