Prekretnica kad je u pitanju pravo na abortus – šta kažu zakoni i sudije u SAD

N1 specijal 05. sep 202108:12 > 12. nov 2021 13:53 9 komentara
Tanjug / J. Scott Applewhite, AP

Guverner Misisipija je 2018. godine, potpisivanje zakona koji predviđa da žena nakon 15. nedelje trudnoće ne sme obaviti abortus, iako je zatrudnela nakon silovanja ili incesta, propratio rečima: "Posvećen sam tome da će Misisipi biti za nerođenu decu najsigurnija savezna država u Americi." Tri godine kasnije o tome će početi da odlučuje Vrhovni sud SAD, koji je pre 48 godina usvojio prvu, kao prekretnicu, presudu o pravu na abortus. I to pravo će biti prekretnica, samo je pitanje kakvog intenziteta.

Kada je maja ove godine guverner američke savezne države Teksas Greg Abot potpisao zakon, prema kojem svaki protivnik abortusa u Teksasu može da tuži svakoga ko ženi prilikom pobačaja na bilo koji način pomaže ili ga obavi, to je – sudeći prema komentarima na društvenim mrežama – probudilo pažnju i u Sloveniji.

Povezane vesti

To ograničenje prava na abortus je ipak jedno od skoro sto koje su samo ove godine usvojile američke savezne države. Štaviše, borba na pravo na abortus vodi se i na Vrhovnom sudu SAD, koji je zbog Donalda Trampa konzervativan i gde će vrhovne sudije na jesen početi da odlučuju o tome, da li je abortus nakon 15. nedelje trudnoće još uvek dozvoljen.

Teksaški zakon je kod zagovornika prava na abortus uzrokovao poprilično negodovanje i zato jer predviđa zabranu pobačaja već nakon šeste nedelje trudnoće (osim u slučaju nužnih zdravstvenih razloga) i jer protivnici abortusa mogu pored medicinskog osoblja koje obavlja pobačaj, tužiti i nekoga ko je ženi pomagao, recimo tako da joj je obezbedio novac za abortus ili je dovezao do klinike. Osim toga, prema mišljenju kritičara, zakon za tužioce – da bi ih bilo što više – predviđao bi u slučaju pobede na sudu čak i novčanu nagradu.

Da se pravo na abortus u SAD ubrzano smanjuje govori podatak da su u prvih sedam meseci ove godine američke savezne države usvojile 97 ograničenja prava na pobačaj, što je više nego u celoj 2011. godini, kada ih je bilo 89 i ujedno najviše posle 1973. godine, kada je američki Vrhovni sud odredio pravnu osnovu za obavljanje abortusa u SAD.

Elizabet Neš i Sofija Naide iz instituta Gutmaher, koje se bave politikama reproduktivnog zdravlja, prebrojale su da su savezne države od 1973. godine do danas usvojile 1.320 zakonodavnih ograničenja prava na abortus, od toga skoro polovinu (673) u poslednjoj deceniji.

Radi se o nadzoru

Teksas važi za saveznu državu sa jednim od najstrožih ograničenja, koja su inače karakteristična i posebno problematična na jugu i srednjem zapadu SAD.

Samo na “ovogodišnjem” spisku ograničenja prava na abortus skoro su potpuna zabrana obavljanja abortusa (Arkanzas, Oklahoma), a zabrana obavljanja nakon šeste nedelje trudnoće (Ajdaho, Okhlahoma, Južna Karolina i Teksas) i, recimo, zabrana telemedicinskih usluga prilikom obavljanja medikamentoznog abortusa (pobačaj lekovima) kod kuće. O nekim od tih ograničenja se već odlučuje u sudovima, a u Teksasu su do ovog trenutka abortus zabranili u već više od 20 mesta, poslednje u Luboku, gde su o zabrani odlučivali birači i isti izglasali.

Vlasti ograničavaju pravo na abortus umesto da se bave pandemijom, školstvom, nezaposlenošću, zdravstvom, kaže za N1 Elizabet Neš.

„Produbljuju štetu, svako dodatno ograničenje povećava logističke, finansijske i zakonodavne prepreke ženama koje se odlučuju na abortus. Zabrane ne služe zaštiti zdravlja žena i njihove sigurnosti, nego se radi o nadzoru nad tome kako ljudi žive svoj život“, smatra Neš i dodaje da se radi o diskriminaciji između polova.

Prekretnica u slučaju Dobs vs. Džekson

Jako iznenađeni bili su u maju ove godine zagovornici prava na abortus širom SAD, kada je Vrhovni sud SAD saopštio hoće li se uopšte odlučivati o slučaju Dobs protiv „Jackson Women’s Health Organization“. O čemu se radi?

Marta 2018. godine savezna država Misisipi usvojila je zakon kojim je zabranila abortus nakon 15. nedelje trudnoće, gde su jedine predviđeni izuzeci bili veliko oštećenje ploda odnosno embriona i nužni medicinski razlozi, dok silovanje i čak incest nisu među izuzecima.

„Posvećen sam tome, da će Misisipi za nerođenu decu biti najsigurnija savezna država u Americi. Verovatno će u roku od pola sata taj zakon biti na sudu, a to je nešto za šta je vredno boriti se“, rekao je guverner Misisipija Fil Brajant kada je potpisao taj zakon.

Svega nekoliko dana nakon potpisivanja tog zakona, jedina preostala klinika za obavljanje abortusa u Misisipiju „Jackson Women’s Health Organization“ pokrenula je sudski spor. Niži sudovi su već odlučili u korist klinike, protiv zakona, jer krši prava žena.

Borba će se završiti na Vrhovnom sudu, a zbog konzervativne većine zagovornici prava na abortus boje se da će sud pregaziti svoju odluku iz 1973. godine u slučaju Rou vs. Vejd, koja je – pojednostavljeno rečeno – legalizovala abortus u SAD.

Od prekretnice „za“ do prekretnice „protiv“ u 48 godina?

U tom predmetu pre 48 godina (1973), Vrhovni sud odlučio je da je pravo izbora na abortus osnovno pravo s gledišta ostvarivanja slobodnih odluka pojedinca. Tadašnja odluka vrhovnih sudija bila je prekretnica, obavljanje abortusa bilo je u većini saveznih država krivično delo, a preko noći postalo je ustavno pravo, pojašnjava u kratkom dokumentarnom filmu „Roe v. Wade: A Legal History“ profesorka prava Helen M. Alvaré (Antonin Scalia Law School).

Kao što dodaje, sud u odluci nije sasvim zabranio obavljanje abortusa u nijednom periodu trudnoće. I u trećem tromesečju ne, ukoliko je ugrožen život trudnice ili njeno zdravlje. Odluka suda je isto tako predvidela da bi savezne države mogle odbaciti obavljanje pobačaja u skladu sa “standardom stroge presude” – to je najviši standard analize koji zakonodavstvo presuđuje s gledišta zaštite osnovnih ljudskih prava. Dakle: prema toj odluci Vrhovnog suda, pravo na abortus može biti ograničeno samo u slučajevima kada bi pravo na pobačaj kontriralo vrlo očitom interesu države.

Pad standarda

Uprkos tome, savezne države su nakon te odluke usvojile ograničenja prava na abortus. Neke su recimo zahtevale saglasnost supruga odnosno roditelja u slučaju maloletnih djevojaka, neke odbijale da pokriju troškove iz programa za siromašnije Medicaid, ili zahtevale nužne konsultacije pre abortusa i odlagale ga za najmanje 24 sata, kako bi žena razmislila, piše „Center for Reproductive Rights“, vodeća nevladina organizacija u toj oblasti.

Devetnaest godina nakon prekretnice presude iz 1973. godine, Vrhovni sud je odluku Rou vs. Vejd još jednom potvrdio u slučaju Planned Parenthood of Southeastern Pennsylvania vs. Kejsi i kazao, da savezna država ne sme zabraniti abortus pre nego što plod može da preživi van materice, dakle pre približno 24. nedelje trudnoće.

Standard stroge presude je ujedno nadomestio sa manje strožim standardom, prema kojem se ustavnost zakonodavstva više ne presuđuje s gledišta osnovnih ljudskih prava nego sa stanovišta da li zakonska ograničenja abortusa imaju više koristi od neprihvatljivog tereta. Dakle, postavlja se pitanje, kaže profesorka Rejčel Rebuši iz Templ univerziteta, da li je za ženu skoro pa nemoguće da obavi abortus.

Šta sada saopštavaju vrhovne sudije?

Kada je na jesen prošle godine umrla legendarna i liberalna američka vrhovna sutkinja Rut Bejder Ginsburg, tadašnji američki predsednik Tramp, inače i protivnik prava na izbor, je na njeno mesto imenovao konzervativnu Ejmi Koni Beret, majku sedmoro dece i deklarisanu protivnicu abortusa, koja će sada o tome kao vrhovna sutkinja prvi put odlučivati.

Osim nje, u aktuelnom sastavu Vrhovnog suda je još pet konzervativnih sudija, tri su liberalna. S tog gledišta nije iznenađujuće da je Vrhovni sud u maju ove godine odlučio da predmet Dobs vs. Džekson uzme u razmatranje.

„To svakako nije dobar znak“, kaže za N1 profesorka prava Rebuši i dodaje da će Vrhovni sud uistinu odlučivati o tome da li su sve zabrane i ograničenja obavljanja abortusa u periodu pre nego što plod može preživeti van materice, neustavni.

„Već sama činjenica da će vrhovne sudije razmatrati taj slučaj govori da pravo na abortus žele da ograniče. Ljudi moraju imati pravo da odlučuju o svom životu i budućnosti bez uplitanja politike i, ukoliko vrhovne sudije budu odlučivale u tom smeru koji će saveznim državama omogućiti da bez ograničenja ograničavaju pravo na abortus, pobačaj će zabraniti približno polovina američkih saveznih država“, kaže Elizabet Neš.

Odluka Vrhovnog suda biće poznata sledeće godine. „Dolazi“ iz Misisipija, koji je nekada bio država robova, rođenja bluz muzike i danas je jedna od najsiromašnijih saveznih država u SAD, gde je nadprosečno visok i stepen rizika od siromaštva među decom. U toj skoro tri milionskoj državi ograničenje prava na abortus produbljuje nejednakost i među ženama. Oko 600 hiljada ih je u reproduktivnoj dobi, a klinika za obavljanje abortusa je u celoj saveznoj državi samo jedna (Jackson Women’s Health Organizaton).

Abortus prosečno košta 550 dolara, a u većini zdravstvenih osiguranja nema pokriće. Već ta činjenica postavlja siromašnije žene u lošiji položaj, zatim mlađe, one iz ruralnih krajeva i tamnopute.

Jedinu kliniku za pobačaje u Misisipiju vodi Šenon Bruer. „Većina žena koje dođu u kliniku je tamnoputa, tako kao ja“, kaže za Njujork tajms.

Njena iskustva ne ostavljaju dilemu da se ispod površine borbe na pravo na abortus krije mnogo, da je pravo na pobačaj takođe rasno i imovinsko pitanje.

Zakonodavstvo, koje sprečava i koči tamnopute Amerikance i Amerikanke u Misisipiju i drugim saveznim državama na jugu SAD, pišu većinom belci. Pri tome praksa i istraživanja potvrđuju da će žena kojoj je uskraćeno pravo na abortus, vrlo verovatno, godinama posle živeti u siromaštvu, navodi Bruer.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare