Koliko je realan sukob u Ukrajini – kraj politike sedenja Srbije na dve stolice?

Svet 14. feb 202211:05 > 13:12 51 komentara
Maxar Technologies/Handout via REUTERS

Invaziju i sukobe u Ukrajini ne treba isključiti, ali ne postoje racionalni razlozi da se to dogodi, smatraju sagovornici N1 u emisiji Novi dan. Novinar i politikolog Boris Varga kaže da licitacija datumima "nije Putinov stil", ali da svaka licitacija izaziva sumnju. Bivši ambasador Srbije u Belorusiji Srećko Đukić navodi da je sve "više igra ili pritisak da se pokuša da se diplomatskim sredstvima reši kriza". Politikolog i docent na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić je mišljenja da se eventualni sukob ne isplati ni Rusiji, ni Ukrajini, ni zapadnim zemljama. A eventualni sukobi odraziće se i na Balkan, smatraju.

Napetost između Ukrajine i Rusije ne prestaje. Zapadni zvaničnici uvereni su da će Rusija uskoro izvršiti invaziju, dok zvanična Moskva to negira. Kijev poručuje da je spreman za rat i da će odbraniti svoju teritoriju. Bajden i Putin razgovarali su pre dva dana telefonom, ali bez konkretnih rezultata. Za to vreme zapadne ambasade nastavljaju evakuaciju osoblja iz Kijeva. Srpsko ministarstvo spoljnih poslova dalo je preporuku našim državljanima da razmotre boravak u Ukrajini i da održavaju veze sa našom ambasadom u Kijevu. Sve strane tvrde da se zalažu za kompromisno rešenje. Ako se svi zalažu za isto, zašto onda rešenja nema?

„Prateći Putinove akcije od 2008, kada je počeo petodnevni rat u Gruziji, simbolike radi, isto su bile Olimpijske igre u Kini, ali letnje, kasnije na Krimu je bilo iznenađenje za sve, kao i u Donbasu, rekli bismo da licitacija datumima nije Putinov stil. U Ukrajini ih nazivaju država pretnja, često kažu da je Rusija kao medved koji kreće šapom ako se oseti ugroženim“, rekao je Varga.

POVEZANE VESTI

Dodaje i da svaka licitacija izaziva sumnju.

„Ali u opravdanost za brigu ne treba sumnjati. Ja bih celu krizu podelio u 4 ili 5 faza. Prva faza bila je vojna, ili dovlačenje ruske vojske na rusko-ukrajinsku granicu, i to nije nešto novo, to je nešto što rusija radi redovno, od krize na Donbasu. Drugi deo krize jeste američka mobilizacija trans-atlanskih partnera, NATO i evropskih partnera. Treća faza je faza gde je u fokusu Ukrajina i sporazum Minsk 2, koji se ne izvršava. Imamo dalju diplomatsku aktivnost na toj liniji. Četvrta bi mogla biti taj potencijalni sukob. A on se neće desiti, ako se vodimo racionlanim faktima“, pojašnjava Varga.

Srećko Đukić kaže da rat ne treba isključiti kao mogućnost.

„On je moguć, ako pogledate sve šta se dešava oko Ukrajine, od naoružavanja, kretanje vojske sa obe strane, od velike vežbe sa Belorusijom, povlačenja diplomatskog personala. Ja ipak ne bih baš bio taj koji veruje da će rat biti 16. ili 17, ili ne znam kog datuma. Mislim da je to više igra ili pritisak da se pokuša da se diplomatskim sredstvima reši ta kriza“, kazao je Đukić.

Podseća da su poslednjih desetak dana Moskva i Kijev bili pod „pravom opsadom zapadnih diplomata i državnika“.

Sidro za političko rešenje je bačeno, ne vidim racionalne elemente u ruskoj strani da napadne, kazao je Đukić.

„Ne vidim racionalni elemenat da Rusija napadne, recimo Kijev. Svako mora da računa koliko će tu biti žrtava, to bi bila humanitarna katastrofa. Sebe bi udaljila od onoga što je htela da postigne, Moskva traži garancije bezbednosti za sebe, a ona bi vojnom intervencijom sve te garancije pokopala“, ocenio je Đukić.

Stefan Surlić kaže da bismo u slučaju potpunog rata imali humanitarnu katastrofu.

„Kao i ekonomski kolaps, koji se ne isplati ni Rusiji, ni Ukrajini, ni zapadnim zemljama. A i odsustvo ratnog sukoba ne znači mir, ovo hibridno stanje donosi dalekosežne posledice…stalno licitiranje datumima, ljudi se pripremaju, u opštem su haosu“, navodi Surlić.

Prema njegovim rečima, situacija može da se protumači kao „dizanje histerije“.

„Zapadni saveznici kažu da su uz Ukrajinu, a onda povlače svoje državljane. I sam Zelenski kaže da je najveći neprijatelj panika. I iscrpljujuće je da Rusija drži tolike snage na granici sa Ukrajinom, sa druge strane, Ukrajina ulaže mnogo u kupovinu oružja“, dodaje Surlić.

Licitiranje brojevima o vojsci na granici

Na pitanje odakle nam informacija o 100.000 vojnika na ukrajinskoj granici, Surlić kaže da se barata podacima koje smo dobili u medijima.

„Pretpostavlja se da su velike snage u pitanju, ali suštinski, ja ne znam tačan broj vojnika“, dodao je.

„I Smolensk ima ogroman garnizon vojnika, i postoji ruska vojska koja je tamo već više od godinu dana, koja se kreće uz granicu… Taj kontingent koji može da se uključi jeste 100.000 do 150.000 vojnika. To je sve relativno, relativne su cifre“, izjavio je Đukić.

A Varga smatra da, bez obzira koliko se licitira s brojem vojnika, da je to više politički pritisak da se završi sporazum Minsk, nego da je priprema za okupaciju Ukrajine.

„Pre svega, Rusija želi da pridobije političkim i ekonomskim putem Ukrajinu, i ono što je važno, Rusija neme unutar sebe podršku za taj bratoubilački rat. Uvek se smatralo da je Ukrajina mlađi brat kojeg treba disciplinovati povremeno“, kazao je Varga.

Na pitanje da li Putinu koristi ili šteti ovakva popularnost i politika, Varga kaže da do izvesne mere koristi.

„Koristi do određene mere, ali posle toga već šteti. U ovom trenutku teško je reći kako je na kratke staze, ali na duže šteti“, dodao je.

Đukić navodi da situacija na Krimu i ova u Ukrajini nije ista.

„Ovde se podrazumeva mnogo pucanja i žrtava. U Rusiji ima 30 miliona porodica koje imaju neke veze sa Ukrajinom“, kaže.

U Ukrajini, međutim, navodi Đukić, raste broj ljudi koji su za NATO.

„Prema nekim prošlonedeljnim ispitivanjima, on je prešao 60 posto. Tu se igra vrlo složena igra. Ja razumem i Zapad, koji pokušava da licitira sa tim datumima, da bi učinio besmislenim Putinove zahteve, da ih svede u neke realnije okvire“, izjavio je Đukić.

Najveća opasnost od izolovanog incidenta

Surlić je naglasio da je najveću bojazan sa obe strane da ne dođe do nekog incidenta.

„…Koji bi posle bio povod za veću intervenciju ruske strane ili odgovor ukrajinske strane. I to je ono što se u ovom trenutku samo očekuje. Ne vidi se racionalni argument da Rusija sa ove pozicije odluci da baš 15. februara krene u napad na Ukrajinu. Ukoliko se desi incident, optuživaće se i jedna i druga strana kako bi se opravdao sukob“, rekao je Surlić.

Đukić međutim, smatra da je realna opasnost za sukob – Donbas.

„Tamo se svaki dan puca, nema velikih vojnih operacija ali ima svakodnevnih pucanja. Ako bi došlo do većih sukoba i pogibije većeg broja ruskih građana, Putin je već dva puta upozoravao da, ako se to desi, da će intervenisati. Onaj ko hoće da izazove rat, tu ima pogodno tlo da optuži drugu stranu“, mišljenja je Đukić.

Varga smatra da je „ono što čujemo u medijima jedno, a da kada se pogledaju činjenice, nešto drugo.
„Mnogo je više tih suzdržavajućih faktora, a svaki rat je sve više moguć ukoliko tih faktora ima malo“, pojasnio je.

„To što imamo sada jeste nova trgovinska osa političko-ekonomskih odnosa Rusije i Evrope. I Rusija bi svakako bilo kojim ratom, ugrozila taj odnos prema EU koji je gradila sa milijardi rubalja i evra, to bi potpuno miniralo taj ekonomski deo“, dodao je Varga.

I upitao: „A drugo, da li možete da zamislite da bilo koja sila može da drži pod okupacijom u 21. veku državu sa 40 i nešto miliona ljudi“.

Uticaj ukrajinske krize na Balkan

O tome kako bi eventualna eskalacija sukoba u Ukrajini mogla da utiče na naš region, Surlić kaže da Srbija povlači poteze kao zapadne zemlje.

„Srbija uprkos bliskim odnosima s Rusijom, poštuje teritorijalni integritet Ukrajine, upravo zbog Kosova. Preporukom građanima da ne putuju u Ukrajinu, Srbija povlači poteze kao zapadne zemlje. U političkom smislu mislim da će rasti pritisak na Stbiju da se opredeli da li je i dalje partner Rusiji, jer ne uvodi sankcije, a sa druge strane, da li poštuje integritet Ukrajine“, kazao je Surlić.

Đukić smatra da će Srbija naći način da „sedi na dve stolice“.

„Srbija se uvek nalazi korak više, da ostane uvek na dve stolice. Ta trenja koja se dešavaju, ona se snažno odražavaju na ekonomske odnose Rusije sa Zapadom i Zapada s Rusijom. Do ovih sankcija 2014. Rusija i Nemačka su imale 100 milijardi evra godišnje trgovine, ta trgovina je pala na skoro polovinu, i sada je glavni ekonomski partner Rusije – Kina, a prisustvo nemačkih firmi je skoro prepolovljeno. Danak ovoj politici jako plaća privreda Rusije i to nije ni čudo, što je njena stopa rasta oko tri posto godišnje, a to je za takvu zemlju jako malo“, kaže Đukić.

I Varga misli da će se kriza u Ukrajini odraziti na Balkan.

„Svakako da će se odraziti jednako kao na Evropu. Trans-atlanskim parterima je u cilju da potisnu ruski uticaj i iz Evrope i sa Balkana. Ja mislim da je to kraj sedenja na dve stolice, ali u tom diplomatskom smislu, u smislu pregovora Beograda sa Briselom. Radili smo analizu gde odnosi sa Rusijom mogu da ugroze zatvaranje barem četiri pregovaračka poglavlja Beograda sa EU“, navodi.

Moraćemo, dodaje, da računamo na usklađivanje svoje spoljno-političke i bezbednosne politike.

„Sve te vojne vežbe u kojima je Srbija učestvovala, evropski partneri će tražiti od Srbije da se izjasni, i ako je neutralna, da se tako i ponaša“, zaključio je Varga.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare