Gosti N1: Da li se bliži kraj rata u Ukrajini ili je u toku zatišje pred buru

Svet 17. nov 202210:59 21 komentara
Putin, Ukrajina
REUTERS/Valentyn Ogirenko

Interes Rusije u ovom času, da ne bi dalje gubila teritorije u Ukrajini, je da se sukob koliko-toliko zamrzne, ali sa tendencijom da traje godinama, ocenjuje spoljnopolitički komentator Vladan Alimpijević. On ističe i da nema nijedne indicije da je kraj rata blizu. Članica Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji Branka Latinović ocenjuje, sa druge strane, da diplomatske aktivnosti koje su u toku između američke i ruske strane nagoveštavaju da se pojavljuje već viđen scenario - da se, uz zaoštravanje dejstava na frontu, paralelno vode tanani razgovori o tome da li postoje uslovi za početak pregovora o prekidu rata. Međutim, pre toga mora da dođe do prekida neprijateljstava, istakla je Latinović.

Povezane vesti

Na pitanje da li umirljivi tonovi koji dolaze i sa jedne i sa druge strane posle pada rakete na Poljsku mogu biti uvertira u mirovne pregovore za okončanje rata u Ukrajini ili su samo zatišje pred buru, Latinović je u Novom danu N1 rekla da misli da je realnost negde na sredini.

Ona je podsetila da je prva reakcije poljskih i ukrajinskih zvaničnika kada je pala raketa na Poljsku bila vrlo emotivna i svi su izjavili da se radi o ruskoj raketi, da bi se vrlo brzo promenila retorika i pristup davanja note smirenosti problemu koji nije neočekivan i od početka sukoba se očekivalo da može da se desi.

Kaže da je brzo nađeno rešenje i da su američka strana i predsednik SAD odmah smireno i mudro reagovali, pošto Bajden nije jačao inflamatornu retoriku i nije imao zapaljivi pristup. Kasnije se, kako dodaje, nadovezao generalni sekretar NATO Jens Stoltneberg i nađena je formula koja zadovoljava ono što jeste – da jesu u pitanju ukrajinske rakete ali da je Rusija kriva i da to ništa ne umanjuje odgovornost ruske federacije za invaziju koja se desila i Ukrajini.

Šta znači član 5 i ko želi direktan sukob Rusije i NATO

„Ne, rat nije blizu kraja, nema nijedne indicije da je blizu“, smatra Alimpijević i podseća da u njemu nisu samo dva aktera.

On ističe da je kada je došla prva vest o padu rakete, u jednom trenutku to moglo da znači aktiviranje člana 4 pa člana 5 NATO ugovora kojim se NATO uvlači u sukob.

Prema njegovim rečima, Rusija nikako ne želi direktan sukob sa NATO, a i NATO ponavlja od februara do danas da ne želi direktan sukob s Rusijom.

Ukrajina je, dodaje, ta koja uporno želi da NATO učestvuje u sukobu a Zelenski od početka rata poziva da se zatvori nebo nad Ukrajinom što bi značilo da NATO obara ruske avione i rakete na ukrajinskom nebu.

Posle incidenta sa padom rakete u Poljsku, bez obzira što se ustanovilo da je ukrajinska, Ukrajina će verovatno ponovo da dobija oružje posle skoro dva meseca stagnacije isporuke oružja.

„Ovo je samo pokazatelj kako lako i brzo može da dođe do eskalacije sukoba“, ocenio je Alimpijević.

Međutim, kako dodaje, širi sukob samo želi Ukrajina jer je jedini način da se Kijev efikasno odbrani od ruske agresije uključivanje u rat najvećeg vojnog saveza u istoriji čovečanstva.

„Distributeri energije i proizvođači oružja trljaju ruke“

„Mislim da je ono što je od strane NATO rečeno, kao i činjenice da se i sama Poljska povukla u odnosu na prve izjave smirivanje situacije“, navela je Latinović.

Ona, međutim, upozorava da je ovo dokaz da bilo koji nepredviđeni akt može da dovede deo početka šireg vojnog sukoba.

Ovde, kako dodaje, imamo ne samo eskalaciju koja je smirena već je tu i nova dimenzija sukoba – upotreba iranskih dronova i beloruskih tenkova. Zaboravlja se, kaže da je u slučaju Ukrajine, pored svih povreda povelja UN, narušen i osnovni dokument koji je garantovao suverenitet – memorandum o bezbednosnim garancijama iz Budimpešte.

Pošto su Rusija i Putin prekršili sporazum već 2014. godine, mi vidimo jednu posebnu involviranost velike Britanije i SAD koji Kijevu daju veliku materijalnu podršku, ali i isporučuju oružje i obučavaju vojnike.

Oružje koje se isporučuje Ukrajini je moderno, kvaliteno, precizno i skupo, navodi Latinović i prenosi da rakete koje se ispaljuju iz novih raketnih sistema koštaju između 430.000 i 700.000 dolara.

Alimpijević navodi da u ratu američke kompanije imaju ekstraprofit, da distributeri energije i proizvođači oružja trljaju ruke, jer imaju interes.

Podseća i sa du SAD „dva puta busterovale svoju privredu“ i da se to oba puta dogodilo za vreme velikih svetskih ratova.

Sa druge strane, Ukrajina i Rusija u poređenju sa SAD su bedne i jadne, u pitanju su zemlje koje su duboko dole u ekonomskom smislu. Rusija je, dodaje, po ekonomiji manja od Španije, a Ukrajina je jedna od najsiromašnijih zemalja. Ipak i Rusija i Ukrajina su se odjednom pokazale kao ključne za ishranu pola sveta jer su najveći izvoznici žita, soje, kukuruza, ulja, šećera… Bez njihove hrane mnoge afričke i azijske zemlje bi ostale gladne a to je, prema rečima Alimpijevića bitno zbog velikog migrantskog pritiska koji bi mogao da dođe iz tih zemalja prema Evropi.

Da li su se sve strane u sukobu izmorile?

Da su se strane u sukobu izmorile vidi se sve učestalije na osnovu glasina, ali i potvrda da sve vreme sukoba postoji komunikacija između Vašingtona i Moskve, ističe Latinović.

Ona podseća da je pre mesec i po dana Bil Ričardson bio u Moskvi, da je pre dve nedelje bio i savetnik za nacionalnu bezbednost, a da je najnovija informacija da je direktor CIA bio u Ankari, Varšavi i Kijevu, što sve nagoveštava da imamo scenario već viđen – da je to zaostravanje dejstava na frontu, ali da se paralelno vode razgoovri o tome da li postoje uslovi za početaka pregovora.

Alimpijević, međutim, ukazuje da se pregovori vode na dva različita nivoa – ovi koji se već vode između Rusije i SAD da se nuklearna pretnja otkloni, a drugi o zaustavljanju rata.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare