Dešifrovanje jednog od najozloglašenijih serijskih ubica svih vremena – Zodijaka

Svet 19. dec 202000:29 > 00:39
Tanjug / AP, Eric Risberg

Jedan od najozloglašenijih serijskih ubica svih vremena Zodijak, držao je u strahu kompletnu Kaliforniju sedamdesetih godina. Njegovo kodirano pismo, možda i najproučavanije ikada, otkriveno je nakon 51 godine.

„Zodijak“ je pseudonim kalifornijskog ubice poznatog po ostavljanju tragova nakon ubistava u periodu od 1968 do 1969, čiji identitet nikada nije otkriven. Postao je dodatno ozloglašen nakon slanja brojnih pisama policiji i lokalnim medijima, najčešće u kodovima. Koliko je u Americi ova tema bila aktuelna govori podatak da je knjiga „Zodiac“ Roberta Grejsmita iz 1986, koja se bavi ovim zločinom bila bestseler.

Pet žrtava mu zvanično pripisuju organi reda u Kaliforniji, ubistva počinjena u oblastima Benisio, Napa, San Francisko, Valejo, ali se sumnja da je broj žrtava išao do 37, koliko ih je i on tvrdio. Njegova meta najčešće su bili mladi parovi, a samo dva momka su uspela da izbegnu smrt. U kovertama u kojima su bila pisma, nalazili su se i delovi odeće koje je slao kao dokaz za svoja nedela.

Nakon što je prošlo više od pedeset godina od kada je „Zodijak“ počeo da teroriše ulice Severne Kalifornije, tim kriptografa konačno je odgonetnuo jednu od njegovih najmisterioznijih poruka poslatih listu „San Francisko kronikl“ 1969.

Ubistva i poruke

Novootkrivenoj poruci ćemo se vratiti nakon hronološkog istorijata ovih zlodela. Prvo pismo „Kroniklu“ upućuje nakon ubistva prva dva para. Tada zahteva objavu njegove tri različite šifre u tri različite novine, i preti daljim ubijanjem, ukoliko tom zahtevu ne udovolje. Tada ova priča postaje javna. Psiholozi su tada izjavili da se radi o osobi za koju biste pretpostavili da je izrazito izolovana i introvertna.

U drugom pismu se prvi put predstavio kao „Zodijak“, potpisujući se istovetnim kružnim simbolom. U sledećem pismu, kriptogramu od 408 simbola, koje je te godine i dekriptovano, napisao je da „prikuplja robove za podzemni život“. Novootkriveno dešifrovano pismo od pre nekoliko dana, ispostaviće se da u sebi sadrži slične reference.

Komunikaciju sa zvaničnicima kontinuirano je održavao. Nekada se svojim ubistvima hvalisao, opisujući ih detaljno, dok je druga izvršena ubistva demantovao. Sa policijom se igrao mačke i miša, slao joj razglednice, ili poruke u kojima je nagoveštavao svoj pravi identitet, ne dajući im ni trunku nade. Godine 1970. reporter Pol Ejveri, koji je pokrivao ovaj slučaj za „Kronikl“, dobio je „čestitku“ za Noć veštica sa porukom „osuđen si na propast“. U to vreme deca na ekskurzijama nisu smela da izađu iz svojih autobusa tokom putovanja. Toliko je Kalifornija strepela.

Četiri godine kasnije, uputio je poslednje pismo sa porukom „Egzorcist je najbolja satirična komedija koju sam ikada video“. Ovo pismo sadržalo i neuobičajen simbol pri dnu koji nikada nije rastumačen. Na samom kraju poruke pisalo je – Ja: 37, policija San Franciska: 0.

Dešifrovanje koda 340

„Šifru 340“, kako je tada prozvano ovo pismo, uspeli su da odgonetnu Dejvid Orančak, programer softvera u Virdžiniji, Jarl Fan Eike, belgijski računarski programer i Sem Blejk, australijski matematičar koji je radio transpozicije i manipulacije ovog koda.

Unikatni program pretražio je oko 650 000 varijacija poruka.

U izjavi sa CNN Orančak je rekao da se on „toliko navikao na neuspeh rešavanja ove misterije koja je otpočela 2006, da je otkriće bilo šokantno“. U njegovim opsežnim dijagramima radovao se kada bi makar jednu smislenu reč uspeo da detektuje, ali su one bile samo lažni alarmi, nešto poput fantoma. „U krajnjoj liniji mi uopšte nismo bili sigurni postoji li ikakva poruka u ovom kodu“.

Svoje otkriće podelili su sa FBI, koji je izdao saopštenje da istraga ostaje otvorena (iako ima status neaktivne od 2004), i da iz poštovanja prema žrtvama i njihovim familijama neće dalje komentarisati nove dokazne materijale.

Simbolika poruke

Porukom se serijski ubica naslađuje i poručuje da se „nada da se dobro zabavljaju dok pokušavaju da ga uhvate“, kao i da se „ne plaši gasne komore jer će ga ona poslati u novi život, u raj“. U poruci je takođe opovrgao da se on javio u talk show emisiju dve nedelje nakon što se jedan anonimni gledalac uključio uživo proglasivši sebe ubicom.

Na svom Jutjub kanalu Orančak je detaljno objasnio proceduru kojom je šifra odgonetnuta.

Video prikazuje svu raskoš kriptografije, matematike, algoritama, anagrama, dijagrama. Ali i sreće.

Fascinantno je da je toliko vremena (14 godina) u doba super kompjutera bilo potrebno da se ovaj kod dešifruje, što može samo da upućuje na to da „Zodijak“ u stvari nikada i nije želeo da se njegova poruka zaista protumači, a mnogi lingvisti su se složili da je namerno pravio slovne i gramatičke greške, kako bi prikrio svoj profil ličnosti.

Tri programa su paralelno radila na ovoj zagonetki. U jednoj je pokazano nekoliko reči, poput „gasne komore“. Ostatak poruke su morali da dešifruju sami, i taj deo njihove genijalnosti i znanja srećom je opisan na pomenutom videu i nama smrtnicima, kojima ovi algoritmi deluju kao potpuna apstrakcija, ili je poštenije reći da se osećate manje pametnim svakim novim minutom koji pogledate.

Nažalost ovo otkriće nije sadržalo nikakvu personalnu informaciju koja bi pomogla u identifikaciji žrtava. Još dve njegove poruke nisu dešifrovane, ali je Orančak izjavio da je to misija gotovo izvesno osuđena na propast, pošto su obe vrlo kratke, i u tim varijacijma bi se pojavilo na hiljade reči i fraza.

„Zodijak“, film Dejvida Finčera

Ova ubistva verno su opisana u izuzetno napetom, poludokumentarnom filmu „Zodijak“ Dejvida Finčera iz 2007. godine. Iako je veliki broj ljudi odbacio mogućnost da triler u kojem znate epilog može da intrigira, on je to itekako uspeo. Godine 2016. u jednom istraživanju BBC-a ovaj film je rangiran kao dvanaesti najbolji svih vremena.

Nije zgoreg pomenuti i reference pomenutog režisera koje će vam ovu tvrdnju podebljati. Filmovi „Sedam“ (1995) sa Bred Pitom i Morganom Frimenom i kultni film „Borilački klub“ (1999), takođe sa Pitom, i Edvardom Nortonom u glavnoj ulozi.

Džejk Džilenhol, Majk Rafalo i Robert Dauni potpuno vas hipnotišu u ovoj misteriji, koja sa vama ostaje dugo nakon što ste je pogledali. Nedokučivost ljudske psihe je nekada doza horora koju ni najveći zaljubljenici u ovaj žanr ne mogu da podnesu.

Scena ubistva na jezeru Beriesa, verno je ovekovečena u filmu jer je Brajan Hartnel na kraju preživeo taj napad nožem i policiji je napad u potpunosti opisao. Sesilija Šepard je podlegla teškim povredama. Jedna od najtragičnijih scena ubistava na filmu, u kojoj su žrtve potpuno bespomoćne. Gubitak kontrole nad sopstvenim životom jedan je od najvećih ljudskih strahova, koji je uzrok većini samoubistava. Ova scena opisuje gubitak te kontrole, a Finčer ju je dodatno učinio ličnom. Ubistvo, okrutno i mučno, ali scena nasilje ne glorifikuje.

Čak ni sjajna, mahom vesela muzika tog doba, ovekovečena kroz saundtrek, u kojem dominiraju Slaj Stoun, Marvin Gej, Donovan, Majls Dejvis, nije uspela ni jedne sekunde da umanji tenziju i nevericu koji film neprekidno emituje.

Možda razvitak tehnologije ipak pomogne u skorijoj budućnosti kako bi se i preostale dve poruke rastumačile, a ono što bi bilo važnije je da takvo otkriće omogući nadležnima nove dokaze, a porodicama preminulih pruži makar deo izgubljenog mira.