Afrika i Evropa u zajedničkoj borbi protiv tržišta robova

Svet 01. dec 201718:49 > 19:25
N1/agencije

Posle snimaka koji su šokirali svet na kojima je prikazana prodaja ljudi u ropstvo u Libiji, komisija Afričke unije objavila je da čak između 400.000 i 700.000 afričkih migranata živi u kampovima u Libiji, često u krajnje neljudskim uslovima. Na samitu Evropa-Afrika lideri su se obavezali da će učiniti sve kako bi zatvorili libijsko tržište robova.

  Peti samit Evropa-Afrika završen je u Abidžanu, gde su se vođe dva kontinenta obavezale da će se boriti protiv ilegalne imigracije i onoga što to nosi, kao što su tržišta robova u Libiji. Evorpa, međutim, više ne šalje bilo kakve pozive izbeglicama da pređu Mediteran.

„Ponavljam poziv da se primene sankcije koje su izglasale UN na sve krijumčare i trgovce ljudima. Nećemo biti efikasni ako ne uspemo da sve migrante bezbedno vratimo svojim kućama. Obaveza Evrope je da obezbedi fondove iz kojih će se njihov povratak finansirati“, kaže predsednik Evropskog saveta Donald Tusk.

CNN je pre desetak dana objavio šokantnu reportažu o trgovini ljudima u Libiji, gde krijumčari na aukciji prodaju migrante u ropstvo. Uznemirujuć snimak iz avgusta prikazuje grupu crnaca pred kamerom i belca koji ih pokazuje i govori: „Osamsto, 900… 1000, 1100… Prodato za 1200 libijskih dinara“.

„To je organizovana trgovina. Da bi je zaustavili neophodno je otkriti organizaciju čitave mreže, izvore finansiranja. Da bi se identifikovali ti ljudi potrebna je saradnja svih zemalja sveta“, kaže predsedavajući Afričke unije Musa Faki Mahmat.

I Facebook stranica Zambezi reporters objavila je nekoliko vrlo uznemirujućih fotografija trgovine ljudima u Libiji. Upozorili su korisnike na potresan sadržaj i naveli da se migranti prodaju po cenama od 400 dolara.

Glavni napor Evropa ulaže da uspori priliv desetina hiljada Afrikanaca, koji kreću na opasan put preko Sredozemlja do njenih obala. Vođe EU i Afrike obećale su da će učiniti više da pomognu hiljadama migranata koji borave u nehigijenskim centrima u Libiji, ali to podrazumeva da ih neko mora bezbedno da vrati u njihove zemlje, odakle su i pobegli zbog ne postojanja nade.