Mirjana Lučić Baroni ponovo radi ono što voli

Tenis 01. jul 201514:55 > 14:58
ndtv.com

“Neverovatan je osećaj nakon svih ovih godina ponovo osvojiti turnir.Ovo je poput sna” poručila je Mirjana Lučić-Baroni nakon što je osvojila dva WTA turnira u Kvebeku 2014.godine.

Baroni je prvo pobedila Amerikanku, Venus Villijams i tako osvojila turnir nakon punih 16 godina pauze. Dva sata kasnije slavila je i u konkurenciji parova zajedno sa Čehinjom Lusi Hradeckom. Ovim trijumfom, Hrvatica je ušla u istoriju kao teniserka sa najvećim razmakom između dva osvojena turnira. Do tada, rekord je držala Japanka Kimiko Date, koja je slavila nakon 13 godina.

Mirjanina priča počinje 1996.godine kada je kao juniorka osvojila US Open u singlu, te Australian Open 1997. u singlu i dublu, čime je postala, uz Martinu Hingis i Dženifer Kaprijati, jedna od tri igračice u istoriji kojima su sa 14 godina pripala dva juniorska Grand Slama. Sa Martinom Hingis, tada jednom od najpoznatijih teniserki planete, osvaja Australijan Open 1998. godine. Imala je samo 15 godina pa je i ovim trijumfom ušla u anale kao najmlađa teniserka koja je osvojila jedan Grand Slam. Samo godinu dana kasnije, ostvarila je uspeh karijere. Plasirala se u polufinale Vimbldona, ali ju je tamo zaustavila legendarna Štefi Graf. Tada je rekla da je još sa osam godina, upravo gledajući Štefi Graf i Moniku Seleš, znala čime želi da se bavi. Znala je gde pripada.

Bila je velika nada, ali…

Nakon 1999.godine Lučić su mučile brojne povrede i porodični problemi koji su je udaljili od profesionalnog tenisa. Naime, kako su pisali mediji, njen otac je pretio da će joj ubiti majku a koliko je ovo bilo ozbiljno svedoči i podatak da je sa majkom, sestrama i braćom iz Makarske prevalila put do Floride gde se skućila. Priznala je da je otac maltretirao više od deset godina.

Priznala je da je napokon u Tampi osetila mir i spokoj i ljubav u porodici. Priznala je da joj je teško i dok joj je padao teret sa leđa, padala je i ona sve niže na WTA listi. Vraćala se par puta na pojedinim turnirima za koje je dobila pozivnicu, ali neuspešno. Nakon nekoliko godina “borbi” po raznim ITF turnirima, Lučić-Baroni je uspela da stigne do prvog kolaVimbldona, prvog Gren slem turnira nakon dugih osam godina. Te godine upisala je nastup i na US Openu i već se tada videlo da je talent nikada nije napustio.

Godinu dana kasnije vratila se polako ali sigurno među 100 najboljih igračica na svetu

Nakon senzacionalne pobede nad drugom igračicom sveta, Rumunkom Simonom Halep, u drugom kolu Rolan Garosa ove godine, na konferenciji za novinare, dotad raspoložena i vesela Mirjana Lučić-Baroni, nije umela da odgovori u svom stilu na pitanje može li rezimirati put do tog spektakularnog uspeha. Uvek raspoložena teniserka, naglo se uozbiljila a samo trenutak kasnije potpuno se slomila. Iz nje su prokuljale emocije, a kroz suze je jedva izgovorila da su to bila zaista teška vremena i da je neverovatno da nakon toliko vremena opet pobeđuje na velikom turniru.

I dok se izvinjavala zbog suza koje nije mogla da spreči, iznova je osvajala svojom hrabrošću srca ljudi širom planete.

A malo pre toga je osvojila i srce Danijela Baronija. Čovek njenog života, kako sama kaže, vratio je osmeh, ulio samopouzdanje i ponovo na površinu izvukao sav onaj talenat kojim je razoružavala pre nego što ga je ugasila porodična tragedija.

2015. i Mirjana u 33. godini života ponovo igra na najprestižnijem teniskom turniru, poručuje da ne razmišlja o prekidu karijere, napokon je srećna, pronašla je mir i ljubitelji belog sporta joj se ponovo raduju kao što su se oduvek divili snazi koju je pronalazila svih ovih godina nakon tragedija koje su se nizale. Pobedila je Jaroslavu Švedovu u prvom kolu, u drugom je očekuje duel protiv Ane Lene Fridzam

I za kraj dovoljno je samo citirati njenu izjavu u Parizu nakon trijumfa nad Halepovom: “Prošlost mi je davala snagu. Ponosna sam što sam prošla sve ružne i traumatične momente i što nisam odustala zbog istih. Mnogi bi poklekli da su doživeli sve što sam ja. E to me čini ponosnom. To što samja nastavila dalje, što sam tvrdoglavo išla napred, što sam verovala u sebe i zbog toga jasada slavim”.

Ne zaslužuje svako da ima titulu Baron u svom prezimenu, ali za Mirjanu se to uopšte ne dovodi u pitanje…