A sada – Milman! (Plus priča o Keru i Mašina lekcija)

Tenis 04. sep 201818:21 > 18:24
Julian Finney, Getty Images

“Najuspešniji kontramaler u istoriji“, poslao mi je drugar poruku pošto je Džon Milman uradio ono što je većini bilo nezamislivo i savladao Rodžera Federera u osmini finala US opena.

Alex Pantling/Getty Images

Naravno, mislio je na naslov mog prethodnog bloga “A sada – Federer“, mada vidim po komentarima da niste propustili to da primetite. Neka, i treba, evo i zvaničnog izvinjenja Džonu Milmanu.

Prethodne dve večeri zaglavljivao sam na kompleksu i vraćao se kući oko jedan-pola dva ujutru, znao sam da će to biti slučaj sigurno i naredna dva dana, verovatno i do kraja turnira, pa sam se dvoumio da li ranije da odem kući.

Jedan kolega rekao mi je da Milman igra iznad svog uobičajenog nivoa, da mu sparina ne predstavlja nikakav problem jer je u njegovom Brizbejnu tako uvek, a setio sam se i njegovog prethodnog meča sa Federerom – baš u Brizbejnu pre tri godine imao je set i brejk viška, da bi na kraju izgubio u tri seta.

Ipak, ništa od toga nije bilo dovoljno da me ubedi da ostanem na stadionu, ali najbolje stvari nekada se događaju baš kada rešiš da sebi pružiš odmor. Recimo, tako sam saznao da svakog dana za novinare postoji “happy hour“ (17-19), kada su na US openu besplatni koka-kola, pivo i neke grickalice. “Previše radiš, kako i da znaš“, podbadao me je moj dobri kolega Nikola Olić, jedan od onih ljudi sa kojima se mogu sati provesti u priči i od kojih se uvek nešto nauči o onom najvažnijem – životu. Retki su i dragoceni takvi ljudi, pa i kada ih ne vidiš dve godine.

Heineken jesam popio, ali ovo slobodno veče koje sam rešio da dam sebi dovelo me je do nečeg velikog. Izlazim, vidim da ovi sa US open kanala rade neki intervju, mahinalno bacim pogled ka sagovorniku i… Stiv Ker. “Jesam li ja mnogo umoran ili ovo Stiv Ker daje intervju?“, pitam čoveka do sebe. “Izgleda da je tako“, odgovara otegnuto, južnjački, i uz osmeh.

Udaviše ga oni, već se meškolji Stiv i skraćuje odgovore, ide mu se na tenis, a ja tek treba da ga startujem. Završiše nekako, prilazim mu i po licu mu vidim da se neće dobro završiti, da moram nešto momentalno da “odvalim“, pa šta bude. “Iz Srbije sam, zemlje košarke, morate dati pet minuta za zemlju košarke?“ Nasmejao se i spustio glavu kao da, eto, stvarno “mora“ i rekao: “Gleda mi se tenis, hajde da šetamo i pričamo“. I bi fina priča, čitaćete je.

Ushićenje je najlepši osećaj u novinarstvu i najtačniji je opis onoga što sam osećao posle razgovora sa trenerom Golden Stejta. Lebdeo sam, puko me adrenalin i onaj “to je to“ osećaj, znaće kolege najbolje, ali sigurno znate i vi u svojim poslovima.

Kompletan tekst Saše Ozma pročitajte na sajtu Sport kluba.