Travica za SK: Sin kao svaki drugi igrač, Nikola radnik

worldofvolley.com

Njegov duboki, filozofski mir na klupi bio je zarazan. Mir je nešto što je i te kako bilo potrebno Iranu, koji je bio njegova prethodna stanica.

Ljubomir Travica je prošao gotovo ceo svet kao trener i igrač i gde god je bio, ostavio je dubok trag. Poslednji klub bila mu je iranska Urmija, a tamo je tek nedavno završeno prvenstvo. Njegov sin Dragan je bio tehničar italijanske reprezentacije koja je u Riju bila olimpijski vicešampion, jedno vreme su zajedno širili odbojkaško znanje, dok se Dragan nije vratio u Modenu.

On nam je ljubazno i gotovo odmah poslao odgovore na nekoliko pitanja. 

Opišite nam rad u Iranu, gde je pravi odbojkaški bum?
– Sigurno, poslije prvih kvalifikacija na Olimpijske igre, igraju Svetsku ligu svake godine i to sa dosta uspeha. Interes je porastao, iako na organizativnom planu treba još dosta da porade.

Kakav je osećaj trenirati sopstvenog sina?
– Trenirati sina je potpuno isto kao sa drugim igračima, osim što ponekad mozda i trazim nešto više od njega. Sve su to veliki profesionalci i vrhunski igrači, a najvažniji u bilo kakvom odnosu je obostrani respekt.

worldofvolley.com

Poznati ste kao miran i odmeren stručnjak, pravi gospodin odbojke. Da li vam to laska?
– Hvala na ovoj informaciji, drago mi je da se tako misli i priča iako nisam znao te detalje.

Nikola Grbić radi sjajan posao sa reprezentacijom Srbije, konačno je osvojena i Svetska liga. Da li slede još bolji dani?
– Da, Nikola radi jako dobar posao, šteta da se nije otišlo na Olimpijske Igre u Rio, jer mislim da se i tamo moglo doći do neke od medalja. Sigurno da za ovu generaciju dolaze još bolji dani, što pokazuje i osvajanje Svjetske lige.

Da li ste, dok ste ga trenirali, znali da će on krenuti vašim stopama, da li je to moglo da se nasluti?
– Za bilo šta da se odlučio, mislim da bi bio uspješan, jer je veliki profesionalac. Temeljit i veliki radnik, sve što radi, radi sa velikom strašću i do kraja, a pokazivao je već ranije želju i nadarenost za trenerski poziv.

Wieslav Kozel/Getty Images

Od svih zemalja koje ste videli, svih klubova i reprezentacija koje ste vodili, šta je najlepša uspomena?
– Uuuu kakvo pitanje, stvarno ima puno ljepih uspomena koje je jako teško izdvojiti jer se uglavnom sjećam ljepih i pozitivnih stvarni. Ali, sećam i onih koje su mogle da budu, ali nisu na ovom spisku. Posebno bole dve stvari sa reprezentacijom: Neosvajanje medalje na Olimpijskim Igrama u Atini 2004. i neigranje dva finala na Evropskim prevenstvima.

Šta najviše volite pored odbojke?
– Poslije odbojke, ODBOJKU, zajedničke trenutke sa cjelom porodicom kojih je jako jako malo jer je jako teško uklopiti sve obaveze i za 24 sata u danu uraditi sve ono što želite.

Šta bi Ljubomir Travica poručio svim klincima i klinkama koji tek počinju da se bave odbojkom ili sportom uopšte?
– Prije svega da se bave sportom, jer kroz sport će da nauče puno više nogo što se to moze vidjeti na prvi pogled. U sve to spada druženje, padovi, usponi, red, rad, disciplina, respekt, poštivanje sljedećeg i starijeg, sve što nam moze jako puno pomoći u našem životu, a većina ovih stvari može se doživeti i naučiti samo ako se bavite sportom.