„Zvezda kvalitet u nastajanju, Kokoškov = prof. Nikolić“

Košarka 23. dec 202018:54 > 18:58
KK Crvena zvezda m:ts

Sa 27 godina postao je glavni trener danskog prvoligaša Horšolma, te 2011. prevodio je i tamošnju državnu selekciju U20 na prvenstvu Evrope B divizije u Sarajevu, radio je i stasavao u ne baš reprezentativnom košarkaškom okruženju, ali sve se isplatilo. Bukvalno sve.

Bodgan Karaičić je skoro deceniju kasnije asistent u stručnom štabu Crvene zvezde, čovek od poverenja Saše Obradovića sa kojim je sarađivao i u Lokomotivi Kuban iz Krasnodara, ali i jedan od pomoćnika Igora Kokoškova u reprezentaciji Srbije.

Posao u klubu sa Kalemegdana prvi mu je u zemlji u kojoj se rodio u julu 1984. a njegov košarkaški i životni put je zaista interesantan. Idemo redom…

„Pre odlaska u Dansku, kao trener radio sam u Mađarskoj. Upoznao sam profesora Lasla Hajnela, koji me je pitao da li želim da dođem da radim sa njim i da igram u Drugoj ligi. Prihvatio sam i otišao u Mađarsku, gde sam upisao fakultet, a uporedo sam, ‘na daljinu’, završio Višu trenersku u Beogradu. Dok sam završavao studije radio sam kao trener u mlađim kategorijama, a kasnije sam osnovao svoju školu košarke u Sent Andreji sa jednim prijateljem. U Dansku sam otišao slučajno, zahvaljujući Nemanji Jovanoviću, sada treneru na SMU u Sjedinjenim Državama, da radim u kampu. Ostao sam dve godine sa Milanom Škobaljem i sa njim, a 2011. dobio sam posao u Horšolmu i reprezentaciji,“ ističe Karaičić u intervjuu za Sport Klub i nastavlja:

„To je druga dimenzija sporta. Košarka u Danskoj nije najrazvijenija, ali tri, četiri kluba imaju solidne budžete, 20, 25 hiljada evra mesečno za plate igrača, što je red veličina iznad KLS. Tamošnja kultura bila je veliki šok za mene. Mi Srbi smo temperamentni, ponekad malo agresivniji, ali oni to nisu želeli da prihvate. Mnogo sam radio na tome da kanališem i upravljam emocijama.“

Jedan detalj ga je, priznaje, mnogo nervirao, ali je s vremenom shvatio koliko je to ispravan pristup sportu i biznisu.

https://www.instagram.com/p/B5aiGp5jXk3/

Pre svake utakmice morao sam da držim govor i da se družim sa sponzorima. Klub je imao 180 malih preduzeća u sponzorskom pulu, a naš predsednik je bio posrednik u njihovim poslovima. Ukoliko sponzori sklope posao tokom utakmice ili posredstvom košarke, određeni procenat išao je u klupsku kasu. Morao sam da budem ‘usluga’ i da razgovaram sa sponzorima, da im približim šta da očekuju, šta da gledaju… Imao sam samo 27 godina, klinac, i razmišljao: ‘šta sad ja njima moram da objašnjavam.’ Međutim, kako je vreme prolazilo shvatio sam da je to možda i najzdraviji odnos i sa sponzorima i sa ljidima koji prate klub. Odnos na zdravim osnovama. Svi smo u tome i moraš da se adaptiraš na situaciju. Vrhunsko iskustvo, i životno i trenersko, da u tim godinama sve to prođem u uređenoj zemlji kakva je Danska.“

Ukupno četiri godine proveo je u Horšholmu (dve kao prvi trener) pre nego što se preselio u Nestvid. O periodu provedenom u Skandinaviji ima samo lepe reči iako im košarka, tvrdi, nikad neće biti mnogo važna.

„Kao nacija su otvoreni za sve, pogotovo za deo priče u kom oni nisu razvijeni. Na sport gledaju kroz ekomoniju. Košarka nema veliku interesnu sferu i teško da će napredovati do nekih visina jer nije isplativa kao recimo rukomet ili fudbal. Ima ljudi koji prate košarku, uglavnom u manjim mestima izvan Kopenhagena, na utakmicama je oko 1.500 do 2.000 navijača, međutim, sa stanovištva ekonomije nije im isplativa grana i u košarku neće mnogo da ulažu. Košarka im je više zabava, a kulturološki su mnogo bliži fudbalu, rukometu pa i hokeju.“

Mladi srpski trener je u sezoni 2016/17 uzme tajm-aut i posvetio se usavršavanju, a ispostaviće se da je to bila mudra odluka.

„Želeo sam da napravim konekcije, želeo sam da putujem i pokažem ljudima kako radim skauting. Naravno, nadao sam se da ću u pravom trenutku biti na pravom mestu i na moju sreću, ispostavilo se da nisam pogrešio. Cilj mi je bio da kao pomoćni trener dobijem šansu na višem nivou. Vodio sam se krilaticom da je bolje da budem poslednji u gradu nego prvi u selu. U tom trenutku tako sam razmišljao.“

Već 2017. Karaičić je preskočio nekoliko nivoa i dobio je posao u bogatom ruskom klubu Lokomotivi Kuban iz Krasnodara. Šef mu je bio Saša Obradović.

Ceo intervju pročitajte na sajtu Sport Kluba.