Odlazak poslednjeg NBA umetnika, Stiva Neša (video)

Košarka 25. mar 201512:02 > 12:06
EPA

Ljubitelji igre pod obručima oprostili su se od sjajnog NBA plejmejkera Stiva Neša, ali bilo da pripadate mlađim generacijama, bilo da ste imali priliku da ga gledate od 1996. kada je zakoračio u NBA ligu kao član Feniks Sansa, nećete ga zaboraviti.

Ovaj 41-godišnjak je posle dve sezone u tom klubu prešao u Dalas u kome je bio od 1998. do 2004, a zatim se vratio u Sanse u kojima je ostao sve do 2012, posle čega je dve i po godine bio član Lejkersa. 

 Nikada nije osvojio NBA titulu. 

 Nikada nije zaigrao u NBA finalu. 

Nikada nije osvojio zlato sa reprezentacijom. Ali, mnogi nisu niti će ikada moći da urade sa loptom ono što je Neš mogao i svakodnevno radio, bilo u najjačoj ligi sveta, bilo (znatno ređe) u dresu kanadske reprezentacije. Konsenzus je da smo ostali bez poslednjeg košarkaškog umetnika, slobodnog strelca kojem nikada niste znali sledeći potez. 

U današnje vreme savršeno podmazanih mašina kao što su Lebron Džejms i Blejk Grifin, NBA vapi za sledećim igračem kova Stiva Neša.   

Dvaput je bio najbolji igrač NBA lige, osam put pozivan na Ol star, tri puta član prve petorke najjačeg prvenstva sveta, pet puta NBA lider u asistencijama…   Njegove najbolje asistencije možete pogledati OVDE

 Uoči početka ove sezone, svoje 19. u NBA, najavio je da će na njenom kraju zavšiti karijeru, ali bolovi u leđima sprečili su ga da pomogne nekada velikim Lejkersima, koji su se od starta šampionata mučili.   

 “Stigao sam ovde sa velikim nadanjima i snovima i bio sam neverovatno uzbuđen što sam dobio priliku da igram za Lejkerse koji imaju neverovatnu bazu fanova. Činjenica da nisam mogao da pomognem je veliko razočaranje, veliki neuspeh za mene. Težak period moje karijere i moja borba da izađem jači iz svega ali kao što vidite nisam uspeo. Opet, znam da sam davao sve od sebe da se vratim na teren, jednostavno nije bilo suđeno.”   

 Neš se osvrnuo i na činjenicu da nikad nije osvojio NBA titulu istakavši da je igrao sa velikanima, uživao tokom cele karijere i ostavio dosta iza sebe, što ga čini zadovoljnim:   

 “Da, žao mi je što nisam osvojio prsten. Svako ko je bio nadomak toga a nikad nije otišao kući sa tom titulom zna koliko je to razočaranje. Voleo bih da sam mogao i time da se okitim ali opet u moje vreme igrao sam neverovatno. Sa izuzetno talentovanim igračima, u sjajnim timovima i kada se toga setim i pomislim koliko sam samo uživao, lakše prebolim sve.”  

Na samom kraju pitali su “dečaka sa loptom” o njegovom uticaju na košarku u Kanadi i uopšte u svetu:  

 “Polaskan sam kada neko kaže da sam imaju uticaj na novije košarkaše ili Kanađane. Ali mislim da ima još mnogo igrača koji su bili inspiracija. Opet srećan sam što se klinci ugledaju na mene, što mogu da budem primer mladima kako da uživaju i igraju na vrhunskom nivou istovremeno, te da grade karijeru. Zlatna era sledi za igrače iz Kanade i svi krče svoj put ka NBA ligi. Svi su i dobrodošli i ako sam ja imao bilo kakav uticaj presrećan sam ali ne bi preuzeo toliku odgovornost na sebe”.   

Pored košarke, obožava i fudbal, veliki je navijač Totenhema i više puta je dokazao da njegovo umeće sa buba marom nije daleko od onog sa narandžastom loptom. Njegove najbolje poteze možete pogledati OVDE. Oprobao se i kao filmski reditelj. Za ESPN je napravio odličan film “Pravo u vetar” o momku obolelom od raka koji je hodao sa istočne na zapadnu obalu Kanade, svaki dan po jedan maraton.    

Ali, kroz sve to, uspevao je da ostane dečak. Sa frizuricom i osmehom. I sada, dečak sa loptom je napustio parket jer je on tako odlučio. I, imamo neki utisak, da ga nikada nećmo zaboraviti…