„Gde ste bili u prošlosti? Tad bi FKCZ formirao Superligu“

Fudbal 20. apr 202112:54 4 komentara
sk

Predsednik UEFA Aleksandar Čeferin još jednom je osudio formiranje Superlige, koju smatra privatizacijom fudbala. Istakao je da klubovi osnivači treba da se sete gde su bili tokom prošlosti, te da se ne vode samo stanjem na bankovnim računima. Spomenuo je i Crvenu zvezdu...

Vest da će 12 najbogatijih evropskih klubuva (Real, Barselona, Atletiko, Juventus, Inter, Milan, Mančester Siti, Mančester Junajted, Liverpul, Arsenal, Čelsi i Totenhem) formirati sopstvenu ligu, nezavisnu od UEFA, prodrmala je fudbalski svet.

Reakcije ostalih klubova, nekadašnjih i sadašnjih trenera i igrača, i čelnika uglavnom su negativne. Očekivano, u tom maniru govorio je i Čeferin tokom kongresa UEFA.

Gde je bio Mančester junajted u deceniji pre nego što je ser Aleks Ferguson stupio na scenu. Sećate li se? Gde je bio Juventus pre 15 godina? Koliko znam u Seriji B. Da su klubovi koji su dominirali evropskim fudbalom pre 30 ili 40 godina odlučili da prave Superligu, kako bi ona izgledala? Bili bi tu Notingem Forest, Aston Vila, Hamburg, Steaua, Porto, PSV i Crvena zvezda. To je bio evropski krem tada. To bi bila Superliga. Ali fudbal se menja. A neki to ne razumeju. Vide samo promene na bankovnim računima„, poručio je Slovenac i dodao:

Ti klubovi koji misle da su sada nedodirljivi bi trebalo da se sete odakle su došli. Trebalo bi da shvate da ako su evropski giganti danas to je delom i zbog UEFA koja više od 60 godina brani ideju da se takmičenje zasniva samo na sportskim rezultatima. Bez UEFA ko zna gde bi bili„.

Iz UEFA, ali i FIFA, najavili su oštro kažnjavanje svih učesnika Superlige. Ni njihovi igrači neće biti izuzeti. Spominje se i zabrana igranja za državne timove, učešće na Evropskim i Svetskim prvenstvima…

Šačica klupskih gazdi želi da profitira iz ove situacije. Pokušava da privatizuje fudbal. Jedno od poslednjih kolektivnih vlasništva u društvu. Spremni smo. Očekivali smo ih. Nismo znali kad će, ali nisu nas iznenadili. Razvili smo našu viziju na kojoj radimo već više od dve godine i za koju imamo podršku većine klubova, računajući i gigante, koji poštuju fudbal„.

Usledio je još jedan osvrt na prošlost, pa pogled ka budućnosti, uz posebnu poruku Englezima.

Veliki klubovi danas nisu nužno bili veliki klubovi i u prošlosti. Nema garancija da će biti veliki u budućnosti. Fudbal je dinamičan i nepredvidiv. To fudbal čini prelepom igrom. Tako popularnom, uspešnom… Da se obratim vlasnicima nekih engleskih klubova. Gospodo, napravili ste ogromnu grešku. Neki će reći da je pohlepa, druga da je arogancija, prevrtljivost ili potpuno neznanje o fudbalskoj strasti u Engleskoj. Nije ni važno. Važno je da ima još vremena da priznate grešku. Svi navijači su uz nas. Sve vlasti. Svi mediji. Samo nekolicina pohlepnih ljudi na drugoj strani. Hoćemo li im dozvoliti da nam uzmu fudbal? Ne! Verujte mi, nećemo im to dozvoliti. Englezi, urazumite se, ne zbog ljubavi prema fudbalu, jer je nemate, već zbog poštovanja prema onima koji krvare da bi otišli na stadion da vas bodre. Uradite to za dom fudbala, za engleski narod„.

Model Superlige mnogi porede sa košarkaškom NBA ligom i tretiraju je kao amerikanizaciju evropskog fudbala.

Neki misle da, kako bismo uspeli, moramo da kopiramo drugi model, ali postoji razlog zbog kojeg je evropski fudbal najpopularniji. Baš taj što zasnovan na jasnom modelu koji je odoleo zubu vremena. Model zasnovan na raznolikosti. Raznolikost je ono što evropsko društvo čini jedinstvenim. Isto važi za fudbal. Uefinim takmičenjima su potrebni Atalanta, Seltik, Rendžers, Dinamo Zagreb i Galatasaraj. Potrebni su nam ti klubovi. Ljudi moraju da znaju da je sve moguće. Da svako ima šansu. Moramo da održimo san živim„.

Odnos prema „malim“ klubovima posebno je problematičan.

Prezir prema malim klubovima, navijačima, prema svim institucijama zamenio je etiku. Sebičnost menja solidarnost. Neki direktori menjaju klubove brže nego košulje. Novac je postao važniji od slave. Pohlepa važnija od vernosti. Divididende mnogo važnije od strasti. Dan i noć slušamo o vlasnicima, vlasnicima, vlasnicima. Šta ili koga oni to poseduju? Fudbal ne pripada nikome. Ili bolje reći pripada svima. Fudbal je deo našeg nasleđa. Liga šampiona je deo našeg nasleđa. Svi mi ovde smo samo prolaznici. Naša svrha je večna. Mi smo čuvari ideje. Ideja otvorenog takmičenja o kome svi mogu da sanjaju. Poštovanje istorije, tradicije, drugih. To nam nešto znači. Znači mnogo„.

Govorio je prvi čovek UEFA i o fudbalu u modernom dobu.

Svedoci smo ideološke promene u poslednjih godinu. Ubrzala ju je ova kriza. Promena koja ignoriše ono što se dešava na terenu, sportske rezultate, promena koja mora da bude prekinuta odmah. Svaka promena zahteva i novi rečnik. Sada su za neke navijači postali konzumenti i mušterije. Takmičenja su proizvodi. Pre utakmice ne gledaju se sastavi, nego broj folovera na Tviteru. Posle utakmica ne gledaju više tabele nego broj gledalaca i cene deonica. Ispadanje iz Lige šampiona za neke više nije sportski ne uspeh, nego industrijski rizik. Neki više nisu spremni da prihvate taj rizik. Ultimativni cilj za neke više nisu trofeji u vitrini, nego keš na računu„.

Na kraju, nekoliko reči o reformama unetim u Ligu šampiona.

Neće viti vikend mečeva. Takmičenje će ostati otvoreno za sve. Biće više utakmica i više šansi za male klubove da odu dalje. Uefa ostaje glavna, ali će povećati učešće klubova. U najkraćem, savršeno izbalansirana ambicija. Albert Kami je rekao: balans zahteva trud i hrabrost u svakom društvu. Društvo koje ima takav balans je društvo budućnost. Mi gradimo budućnost fudbala, dok par sebičnih ljudi pokušava da ubije prelepu igru… U vremenu krize, ljudska biće mogu da biraju između dve opcije: sopstevni interes ili solidarnost. Mi smo izabrali solidarnost. I to je dobar izbor„, zaključio je Čeferin.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare