Mijat za SK: Mononukleoza, pa gol za opstanak, kup…

Fudbal 01. jan 201918:24 > 18:27
Alexander Scheuber/Bongarts/Getty Images

Kad je leta gospodnjeg 2015. godine, kao šampion sveta, odlučio da Novi Sad zameni Frankfurtom, provejavali su komentari: „Ma, gde će on tamo!? Još je mlad! To je atomski fudbal. Propašće! Bolje da je otišao u ...“.

U uvodnim mesecima boravka u gradu na Majni te sumnje su delovale kao osnovane. I opravdane!

Zaista, Mijatu Gaćinoviću se odlazak u inostranstvo nije posrećio od starta. Činilo se kao da će ga bundesligaški stadioni „pojesti“, da su koraci u fudbalskom sazrevanju preskočeni i da je nemački tempo prejak za tada 20-godišnjeg krilnog napadača poniklog u Vojvodini.

Samo sedam utakmica u ligaškom delu dale su povod onima koji su mu predviđali brz povratak na terene Superlige da se busaju u grudi, veličajući svoje poznavanje fudbala.

„Jesam li ti rekao da ne može odmah tamo!?“, bila je najčešća doskočica i stručnjaka i „stručnjaka“, na prvi pomen njegovog prezimena.

Ali… Ipak, može. Dokazao je to kad je bilo najvažnije. U dogiravanju za opstanak u Bundesligi sa Nirnbergom (1:1, 1:0) postigao je gol i upisao asistenciju i tako svom timu osigurao ostanak u eliti.

Bio je to okidač za raketni uspon Orlova, koji je išao u korak sa napretkom momka poreklom iz Trebinja.

Tri godine kasnije stekao je status jednog od najvažnijih igrača Ajntrahta. Da, tog Ajntrahta, koji je kroz dve sezone od igranja plej-auta na pleća oborio veliki Bajern i osvojio Kup Nemačke, a u grupnoj fazi Lige Evrope postao tek jedan od dva tima sa stoprocentnim učinkom.

Kako je sve počelo, i zašto baš Frankfurt?

„Posle osvajanja Svetskog prvenstva na Novom Zelandu imao sam mnogo ponuda da odem iz Vojvodine. Odlučio sam se za Ajntraht jer su ljudi iz kluba pokazali najveću želju da me dovedu. A i ja sam želeo da igram u Bundesligi, znao da tu mogu najviše napredujem fizički. To je segment koji mi je najviše falilo dok sam igrao u Srbiji“, otkrio je Mijat Gaćinović u intervjuu za Sport Klub.

Fizički napredak deluje kao dobar argument za odlazak u jednog Bundesligaša. Barem tamo sve gori od tempa i fizike. Ali, nije samo to razlog.

„U klubu su tada već bili Slobodan Medojević, Aleksandar Ignjovski i Haris Seferović. Oni su, takođe, zaslužni što odoh tamo. Njihovo prisustvo samo mi je olakšalo odluku da pređem u Frankfurt. Znao sam da ću se uz njih lakše adaptirati na nov klub, državu i ligu“.

Ceo intervju pročitajte na sajtu Sport Kluba.