Popaj "Buksovac": Sistemi u regionu donose opštu propast

Showbiz 04. nov 201719:43 > 05. nov 2017 17:48
Promo

Nemilosrdni prema "nus-pojavama" crnogorskog društva, koje ništa manje nisu zahvatile i druge zemlje regiona, drugari iz detinjstva - Aleksandar Radunović Popaj, Veselin Gajović Gajo, Goran Vujović i Zoran Marković Zonjo, ne praštaju ni političarima, ni crkvi, ni popovima, ni policiji, ni mafiji - u svim njenim oblicima… A ovoga puta ni Rusiji...

Već dvadeset godina ovaj četverac sa Cetinja svojim humorom osvaja publiku zemalja bivšeg jugoslovenskog prostora – najpre (i i dalje) putem radio-talasa, a zatim i svojim satiričnim skečevima i parodijama postavljenim na YouTube-u, performansima i muzičkim stvaralaštvom… Ove godine, svoj dugogodišnji rad na satiri i kritici naše realnosti, zaokružili su prvim dugometražnim filmom.

Na njima svojstven način napravili su delo koje je tektonski uzdrmalo domaću javnost, unoseći u crnogorsku kinematografiju nešto potpuno novo – nešto što na drugačiji način „secira“ društvo, provocira bez kompromisa i „bode oči“ mnogima.

U intervjuu za portal N1, scenarista filma Aleksandar Radunović Popaj, ujedno i gitarista  crnogorske rok grupe Perper, priča o ovom novom, velikom poduhvatu momaka sa Lovćena.

Nakon filmskih premijera u Herceg Novom, Sarajevu (na SFF) i Mojkovcu, kritika je „The Books of Knjige – Slučajevi pravde“ okarakterisala kao najbrutalniju krimi-komediju na našim prostorima, a publika, bar ona u Crnoj Gori, oštro je podeljena po pitanju ovog filma.

Imate li utisak da ste svojim prvim filmskim ostvarenjem, u odnosu na dosadašnju crnogorsku kinematografiju, „ušli u prekršaj“ ili, što bi se reklo, prošli kroz crveno?

„Kad je umetnost u pitanju, možemo raspravljati o estetskim kriterijumima i dometima određenog ostvarenja, ali razmišljati o dozvoljenim i nedozvoljenim stvarima je pogubno. Dakle, uopšte se ne opterećujemo time šta će neko reći nakon što odgleda film, posebno u kontekstu crnogorske ili bilo koje druge kinematografije. Naravno, drago nam je da je pozitivnih reakcija mnogo više i što mnogo više ljudi dobro reaguje na film, ali ne bismo pali u depresiju ni da je situacija drugačija. Ovaj film je punokrvni TBOK (The Books of Knjige) proizvod i mi smo jako zadovoljni onim što smo uradili“.

Kažu da je film brutalan. Šta Vi, kao scenarista, mislite – da li je naša stvarnost manje brutalna, ili je u pitanju neprepoznavanje snage satire?

„Ne valja generalizovati, jer znam mnogo ljudi koji ne misle da je film brutalan. Naprotiv. A sve i da je tako, mislim da je pogrešno lomiti ogledalo zbog toga što nam se ne sviđa kako izgledamo. Ovaj film je, svakako, slika vremena u kom živimo, ali je daleko od dnevno-političkih stvari. Druga stvar koju valja pomenuti je da nemamo svi isti smisao i senzibilitet kad je u pitanje razumevanje humora, tako da je moguće da se neki ljudi začude kad vide da ovo ne liči na TV reklame koje snimimo, s vremena na vreme…

Deo crnogorske publike glasno komentariše da je problematična „etika“…

„Nekome se jednostavno ne sviđa to što smo uradili i to ne znači da je glup ili malograđanin. Svako misli da je njegov svetonazor ono što bi trebalo biti dominantno, a Crna Gora jeste specifična po mnogim stvarima, pa tako i po tome da se ljudi teško privikavaju na nešto što nije uobičajeno. Ako smo uradili nešto dobro, to je činjenica da smo uspeli da u Crnoj Gori, makar na kratko, u fokusu bude film, a ne državni udari i njemu slične gluposti iz sfere politike“.

Kako su vaši Cetinjani reagovali na „Slučajeve pravde“, zameraju li vam da ste „nagrdili“ Crnogorce?

„Cetinjani su odlično reagovali na film, barem ovi koje smo sreli i pričali o utiscima… A nisam siguran da smo bilo koga nagrdili. Da `prostite zbog poređenja, to je kao kad biste osuđivali Bernharda zbog stava prema Austrijancima, Gogolja prema Rusima, Živka Nikolića prema Crnogorcima itd. Mislim da je prirodno da se umetnici bave čovekovim slabostima i ponorima u koje upada pojedinac ili društvo u celini. Umetnost, između ostalog, mora da provocira, uznemirava, da vas pokrene, natera na razmišljanje, da ostavi makar i mučan utisak… Za umetnika su takve stvari glina od koje će praviti ćupove, vaze ili klozetske šolje“.

Iako naglašavate da je film napravljen da zabavi, zagrebali ste sve bolne tačke i dali jedan etno –psihološki prikaz crnogorskog društva. Čini se da ste, uz jednu drugačiju estetiku i tematski senzibilitet, na tragu crnogorskog filmskog i televizijskog reditelja i scenariste Živka Nikolića…

„Zonjo (koji je režiser filma) voli da kaže da je film pre svega zabava. Nisam siguran da je to prava reč, iako mi je jasno na šta je mislio. Ja bih rekao da film, a i umetnost u celini, mora da vam bude zanimljiva, na ovaj ili onaj način. Da vam ne bude dosadno. Postoji mnogo velikih i važnih filmova koji su sve osim zabava. Recimo, Fon Trirov „Antihrist“ je daleko od nečega što bismo mogli nazvati zabavnim filmom. Injarituov „Biutiful“, Vilnevova „Zgarišta“, Zafranovićeva „Okupacija u 26 slika“, Pazolinijev „Salo“ itd. Dakle, film je jezik  koji se mora čitati na specifičan način, a veliki broj konzumenata sve to posmatra kao realnost. Film nije realnost, film je jezik koji najviše liči na realnost i to nas često buni. U tom smislu, mnogi likove iz našeg filma posmatraju kao članove organizacije TBOK (The Books of Knjige) a ne kao filmske likove. Moguće da zbog toga što je to tako, ima i naše krivice. A drago nam je ukoliko smo na tragu velikog Živka Nikolića… Proći će mnogo vremena dok se u Crnoj Gori ne rodi neki filmski stvaralac njegovog formata. A i kad se rodi, možda će biti taksista, limar ili pekar. A neki pekari će snimati filmove“.

Promo

Film obiluje alegoričnim scenama beščašća, sirove snage primitivizma, uniženog postojanja, a sve to po modelu „otmi sve što ti život pruža“. Zašto je primitivizam tako vitalan i žilav?

„Ja bih to pre nazvao darvinizmom, u pravom smislu reči. Na delu je prirodna selekcija, a ona čini to da se ljudi ponašaju poput životinja… To su nam doneli ratovi i koncept liberalnog kapitalizma, koji je zapravo „vuk u jagnjećoj koži“. U Crnoj Gori se to manifestuje na način što, da biste u bilo čemu uspeli, morate da budete deo vladajuće partije ili, još bolje, vladajuće klase. Korupcija je zašla duboko u sve pore društva, sve više se potire razlika između istine i laži, a što je najgore, ljudi su otupeli i postali apatični i ravnodušni. Ista je stvar i sa ljudima iz država u okruženju, jer je na delu isti sistem koji donosi opštu propast koja se u prvom redu ogleda u zaduživanju, zaglupljivanju i otupljivanju ljudi. Dakle, kapital je primitivan i krvožedan, a ljudi su umorni i gladni. Prirodno je da će mnogi od njih učiniti sve da se izdignu iz mase“.

Vidite li kraj tom košmaru?

„Nisam siguran da je u pitanju košmar. Osim političara kojima je posao da obećavaju ono što ne mogu da urade, kad smo se rodili niko nam nije obećao ili dao garanciju da će biti dobro. Da ćemo živeti u normalnim sistemima koji funkcionišu i u kojima je čovek poštovan i dobro plaćen za svoj rad. Kad pogledate koliki je procenat država u kojima se normalno živi, shvatite da su te stvari izuzetak i da su ljudske zajednice, u stvari, organizovane na isti način vekovima unazad. Većina nema ništa i svi rade za manjinu koja poseduje sva bogatstva, moć i uticaj. Negde sam pročitao da je danas više robova nego u vreme robovlasničkog sistema i to mi zvuči sasvim logično. Izgleda da je sve onako kako treba da bude, ali se moramo boriti da stvari postanu bolje, koliko god borba bila uzaludna“.

Bioskopska distribucija u Crnoj Gori je u toku, slede projekcije u Srbiji i BiH. Da li će se gledaocima na beogradskoj premijeri pokloniti kompletna ekipa filma?

„U Beograd 8. novembra i dan kasnije, na premijeru u Novom Sadu, stiže kompletna postavka „The Books of Knjige“. Od ostatka glumačke i tehničke ekipe filma, videćemo ko će biti na raspolaganju tih večeri“.

Muzika se ističe kao veoma dobar segment ovog ostvarenja, a najavili ste i album sa singlovima iz filma…

„Nemanja Nedeljković iz niškog hip-hop dvojca „Stereo Banana“ je radio muziku. Po našoj zelji, trebalo je spojiti retro zvuk sa modernim aranžmanima što je Nemanja Nemus odlično uradio. Za album će ti instrumentali biti izmiksani sa replikama iz filma, pa će to sve dobiti jednu novu dimenziju. Tu su još i dva songa. Jedan je „Zemlja gori“ kao duet sarajevskih bendova „Letu Štuke“ i „Dubioza Kolektiv“, a numera „Ja znam da izgledam“ mostarskog benda „Zoster“ oplemenila je jednu jako važnu scenu filma. Izdavač ce biti beogradski Lampshade Media i pored digitalnih platformi trudićemo se da se odštampa i izvesna količina diskova“.

Popaje, nedavno ste nagrađeni za tekst i za muziku predstave „Leptir“, u kome se, takođe, bavite hipokrizijom društva, sunovratom morala… Dobili ste sve pohvale kritike, a predstava oduševljava publiku. Šta dalje – pisanje, komponovanje? Novi satirični pucanj u još neku glupost?

„Kako mnogo uživam u svim divnim stvarima kojima se bavim, verujem da ću i dalje raditi sve što ste pobrojali. Naravno, svaki od tih poslova zahteva predan rad i disciplinu, pa je teško raditi dve stvari istovremeno. Verujem da će, kad prođe period promocije filma po regionu, na red doći muzika tj. probe i svirke sa Perperom, ali već razmišljam o pisanju nove drame i scenariju za seriju od desetak epizoda.

Više puta ste naglasili da je radio svima vama velika i zajednička ljubav. Buksovci su na podgoričkom radiju Antena M svakog petka, tačno u ponoć, više od dvadeset godina. Redovni slušaoci kažu da ste isti kao i prvog dana…

„Radio je, verovatno, naša najveća ljubav i mesto na kome se osećamo najbolje. Mislim da se ta radost čuje i zbog toga ta emisija još uvek ima smisla“.

U filmu, u svojim skečevima i parodijama ste do srži ogoleli sve anomalije naših društava, ali ko je junak našeg doba?

„Za mene je to Spajdermen“.

Što bi rekli Kud idijoti „glupost je neuništiva“, pa verujemo da će nas ovi momci još dugo zasmejavati, ali i opominjati gde i kako živimo, šta i sami radimo, i što je najbitnije – šta nam rade…