Reka Sena na putu da dobije status pravnog lica zbog zaštite od zagađenja

SciTech 01. okt 202019:15 > 19:38
Ludovic MARIN / AFP

Tim gradonačelnice Pariza An Idalgo najavio ja mogućnost dodeljivanja statusa pravnog lica pariskoj reci Seni jer bi to bio čvrst pravni okvir za njenu zaštitu od zagađenja. Pravni subjektivitet omogućava da neki ekosistem putem pravnog zastupnika - države, zajednice, građanina, potvrdi svoju ulogu i potrebu da bude zaštićen od industrijskih aktivnosti koje mu prete - brana, centrala, fabrika, otpadnih voda.

Kako je objavio francuski elektronski časopis „La Releve et La Peste„, sud na osnovu tog statusa nekog ekosistema, u ovom slučaju reke Sene, može izreći obavezujuće ili zaštitne mere, sprečiti izvođenje projekata, kaže Valeri Kabane, pravna akivistkinja koja se bori protiv uništavanja prirode – „ekocida“.

Inicijativa da se Sena proglasi za pravno lice potiče od novog slučaja zagađenja te reke otpadnom vodom koja je početkom septembra iz obližnje fabrike betona grupe „Lafarž“ stigla iz periferije Pariza u srce tog grada.

Za Žaka Lemoana, razvojnog agenta Međuresorne federacije za ribarstvo i zaštitu vodenog okruženja, slojevi cementa i drugi otpad dokazuju da to zagađivanje traje godinama.

U Seni čestice cementa i otpadne plastike od džakova guše alge i ribe, sterilišu dno, stižu i u more i završe zagađivanjem okeana.

„Lafarž“, međutim, tvrdi da se dogodio „potpuno izuzetan incident van mogućnosti kontrole“ i aludirao je na sabotažu svog postrojenja iz kojeg je otpadna voda istekla u Senu.

Fabrika: Sabotaža; Vlasti: Fabrika odgovorna

Ali, agenti Savezne brigade u Parizu, odgovorni za zaštitu vodotoka, kažu da su ribari prijavljivali takvo zagađenje još od pre nekoliko godina. Stoga se zaključuje da je sama fabrika betona otvorila ventile svoje deponije da bi izbegla postupak recikliranja otpadne vode i uštedela novac.

Pored toga, veruje se da je „Lafarž“ odgovoran za sličan ekološki prekršaj svoje druge fabrike betona, takođe na obali Sene, u samom Parizu, gde je zbog zagađenja reke i vazduha bilo protesta aktivista pokreta „Extinction Rebellion“ još početkom ove godine. Aktivisti su osudili „nečuvenu upotrebu betona“ i „galopirajuće betoniranje tla“ u Francuskoj.

Sa učešćem od osam odsto u nastanku zagađujućih gasova koji zagrevaju klimu, cement je najmanje ekološki materijal, piše francuski sajt: za njegovu proizvodnju se troše veliki resursi, ne može se razložiti ili obnoviti, a tamo gde se nalazi uništava život.

Pre no što je skandal s „Lafaržom“ izbio u javnost, francuska Kancelarija za biodiverzitet (OFB) podnela je prijavu pariskom tužiocu zbog „sumnje da je jedna građevinska kompanija zagađivala Senu“, a Ministarstvo za ekološku tranziciju najavilo posle inspekcije da će „odgovorni biti krivično gonjeni“.

Pokrenula se i gradska vlast Pariza, ali je naišla na nepremostiv problem: obe fabrike betona su na zemljištu države, te je pravno i administrativno, Gradska kuća nemoćna.

I druge zemlje razmatraju proglašenje prirodnog dobra pravnim licem

Pravnica i aktivistkinja Valeri Kabane koja vodi kampanju za uključivanje „zločina ekocida“ u Ustav Francuske, rekla je da se proglašenje reke, planine ili čitavog ekosistema za pravno lice razmatra i drugde: u Ekvadoru od 2008. godine, u Boliviji od 2010. godine, u tridesetak gradova Sjedinjenih Država, čak i u Ugandi.

Tako je 2017. godine Parlament Novog Zelanda dodelio reci Vhanganui pravni status osobe – živog bića, čime je okončana najduža parnica u istoriji te zemlje. Prava i interesi reke se tako mogu braniti na sudu.

U Francuskoj se ova nova pravna ideja proširila dovoljno da se pojave i druge inicijative. Pre godinu dana pokrenut je projekat za stvaranje „parlamenta reke Loare“ tako da bi čitav rečni ekosistem, uključujući faunu, floru, sprudove, pesak, vodu i sve komponente Loare, mogli da se brane pred sudom. Taj parlament će treće zasedanje održati ovog meseca u Orleanu.

Udruženje „Id.eau“ je nedavno pokrenulo „Apel za Ronu“ – kolektivnu mobilizaciju čiji je cilj dodeljivanje pravnog subjektiviteta toj reci, sve od njenog izvora pod švajcarskim glečerom, do njenog ušća u francuskoj delti, kako bi se omogućilo da se reka „zaštiti od destruktivne aktivnosti“. Sličnih programa ima u Dromu i Juri.

Dok je pred gradskom upravom Pariza mnogo posla jer sama ne može dati pravni subjektivitet Seni, potrebno je da tim gradonačelnice Idalgo naruči analitički rad i istraži mogućnosti da bi ta stvar mogla proći ili kroz regionalni sporazum, ili kroz državnu odluku, zakon, rekla je Kabane.

Pošto Sena protiče kroz niz gradova i departmana, samo su država i parlament ovlašćeni da donesu takvu odluku, te tek ako se grad Pariz udruži sa ostalim opštinama i udruženjima, rasprava bi mogla doći do Skupštine.

Voda je život

Ako bi reke, planine, livade i svi drugi elementi prirode bili pravna lica, moglo bi da se direktno deluje protiv industrijskih objekata, autoputeva ili projekata nekretnina, i sud bi imao vrlo dobre poluge da zaustavi sve aktivnosti koje uništavaju životnu sredinu.

Međutim, rekla je Kabane, „ekonomski i drugi interesi ljudi su najzastupljeniji u zakonima. Iz tog razloga sudija će najčešće odabrati da ih favorizuje“.

„Danas ekosistem postoji samo kao neka vrsta fotografije, samo u ovom trenutku, ali nikada se ne posmatra u dužem vremenu, nikada u smislu njegove uloge za dugoročni život. Razumevanje da je Sena vodotok i da je voda život, da smo o njoj zavisni i zavisni od ekosistema, to je cela filozofija koja stoji iza ideje reke kao pravnog lica“, rekla je Kabane za sajt „La Releve et La Peste“.