Da li je moguć život na Marsu i postoji li "plan B" za planetu Zemlju?

SciTech 29. jul 202012:08 > 15:11
Pixabay

Robotski roveri i sonde sleću na Mars već pedesetak godina, ali kada će na "Crvenu planetu" napokon kročiti čovek? Stručnjaci veruju da su tehnički izazovi gotovo rešeni, ali konačnu odluku donosi politika i zbog toga je budućnost kolonizacije Marsa neizvesna.

Program NASA o ljudskom istraživanju Meseca, Artemis, predviđa ponovno slanje ljudi na Zemljin prirodni satelit do 2024. i korišćenje tamo stečenih iskustava kao pripremu za Mars.

Najambicioznije obećanje o odlasku na Mars izrekao je 1990. tadašnji američki predsednik Džordž Buš Stariji koji je obećao čoveka na Crvenoj planeti do jula 2019., odnosno do pedesete godišnjice sletanja na Mesec.

Obećanje očito nisu ispunili ni Buš senior niti njegovi naslednici.

„Video sam valjda 10.000 grafika, tablica, različitih ideja o tomu kako stići do Marsa“, rekao je Skot Habard, profesor na Stanfordu i bivši zvaničnik NASA. „Ali, to niko nije želeo da finansira“.

Misija bi trajala dve ili tri godine.

Kompanija „SpaceX“ Ilona maska i „Blue Origin“ Džefa Bezosa grade rakete koje su u stanju preneti tone materijala prema Marsu.

Dvadeset godina života i rada na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) umirilo je naučnike kada su u pitanju opasnosti koje bi radijacija i bestežinsko stanje mogli predstavljati na sedmomesečnom putovanju do Marsa. Bez sumnje, bilo bi posledica na organizam, ali one se smatraju prihvatljivima.

Ostanak na Marsu trajao bi 15 meseci, koliko je potrebno da se obe planete ponovno nađu na istoj strani Sunca.

Temperatura na površini u proseku bi iznosila -63 stepeni Celzijusovih, ali za takve situacije postoje zaštitna odela i zakloni. U slučaju medicinske hitnosti evakuacija je zbog udaljenosti nemoguća.

Kakve nevolje predviđaju astronauti?

Pre svega prelome, ali oni se mogu rešiti gipsom, kaže Den Bakland, inženjer i lekar sa univerziteta Djuk, koji sarađuje s NASA.

Dijareja, kamen u bubregu i upala slepog creva se mogu lečiti i na Marsu, izuzev onih 30 posto slučajeva upala slepog creva koje se moraju rešiti operativnim zahvatom.

Opširnim ispitivanjem genetike i porodičnog stabla astronauta uveliko se može smanjiti verovatnoća da će član posade oboleti od raka tokom trogodišnje misije.

„U zdravstvenom smislu ne vidim prepreku za odlazak na Mars“, kaže Bakland.

Veliko bi pitanje bila zaštita naselja i vozila od peščanih oluja. „Mars je jedinstven i po tim olujama“, rekao je zvaničnik NASA Robert Hauard.

One mesecima mogu blokirati Sunce, što znači da bi u tim razdobljima solarni paneli bili beskorisni. Zato će ljudima tamo trebati mali nuklearni reaktori i za to već postoji projekat. Krajnji cilj je proizvodnja materijala na licu mesta pri čemu bi se koristili tamošnji resursi, verojatno 3D printeri.

Dakle, može se reći da je projekat u početnoj fazi, ali Artemis će poslužiti kao ‘poligon’ za ispitivanje.

Da li su moguće kolonije?

Ilon Mask je predložio kolonizaciju Marsa na način da prva ekspedicija izgradi fabriku koja će tamošnju vodu i ugljen-dioksid iz atmosfere pretvarati u kiseonik i metan.

„Biti vrsta koja naseljava više planete puno je bolje nego biti vrsta koja naseljava jednu“, rekao je 2017. godine.

Robert Zubrin, aeronautički inženjer i pisac, veliki je zagovornik stvaranja „novih ogranaka ljudske civilizacije“. Ogorčen je zbog toga što od poslednjeg ljudskog koračanja po Mesecu 1972. nije napravljen nikakav napredak.

„To je kao da se Kolumbio prvi put vratio iz Novoga Sveta i da su mu (kralj i kraljica) Ferdinand i Izabela rekli, ‘pa što onda, mi za to nismo zainteresovani'“, rekao je Zubrin.

Ali, nisu svi uvereni u to.

„Dosta je tih gluposti“, kaže egzobiolog Majkl Viso iz CNES-a, francuske svemirske agencije. „Imamo čudesnu planetu sa atmosferom, s kisionikom, vodom. Niko nema pravo zavaravati ljude da misle kako postoji ‘plan B’ ili ‘planeta B'“.

Hoće li ljudi osnovati koloniju ili stalne baze na Marsu? Najveća prepreka njihovoj trajnoj prisutnosti tamo je uveriti ljude da prihvate puno veći rizik nego na Mesecu ili MSS-u.

I na kraju, treba istaći da se odande neće svi vratiti.