Naučnici u Tanzaniji otkrili otiske ljudskih stopala iz praistorijskog doba

SciTech 15. maj 202012:23 > 12:34
AFP PHOTO / COURTESY OF WILLIAM HARCOURT-SMITH / WILLIAM HARCOURT-SMITH

Pre više hiljada godina skupina ljudi šetala se područjem današnje Tanzanije, a njihovi otisci stopala bacaju novo svetlo na praistorijski život čoveka.

Grupa od više od 400 otisaka stopala nastala je pre 5000 do 19.000 godina na lokaciji Engare Sero, južno od jezera Natron.

To je najveća grupa ljudskih otisaka pronađena do sada u Africi i pruža uvid u to kako su ljudi u doba kasnog pleistocena izgledali kao i kako su mogli da prikupljaju hranu.

„Lokacije poput Engare Sero stvaraju se u vrlo kratkom vremenskom razdoblju tako da predstavljaju snimak trenutka u vreme drevnih ljudi koji su se kretali tim područjem“, kaže Kevin Hatala, stručnjak za biologiju sa univerziteta Chatham, koji je vodio istraživanje.

„S obzirom na retkost i vrednost raznolikih fosilnih dokaza ono što čini naše otkriće uzbudljivim su više od 400 otisaka stopala očuvanih na jednom mestu pokrivenim vulkanskim pepelom“, kazao je za AFP.

„Uz to smo uspeli da otkrijemo neke vrlo zanimljive stvari zahvaljujući tim direktnim prozorima u ponašanje grupacije koja je hodala površinom na kojoj je ostavila otiske“.

Analiziranje otisaka stopala bio je kompleksni posao. U 2009. kad su naučnici prvi put bili na toj lokaciji koju su otkrili pripadnici lokalnog naroda Masai samo je 56 otisaka bilo vidljivo i na svetlo dana došlo je zahvaljujući prirodnoj eroziji.

Tri godine kasnije dodatna arheološka istraživanja otkrila su stotine novih otisaka koje su ostavili ljudi, ali i životinje poput zebre ili bizona.

Analiza otisaka

Otisci su nastali u vlažnoj vulkanskoj struji blata koja se brzo osušila i stvrdnula, kaže Hatala.

To u kombinaciji s drugim dokazima, uključujući preklapanje otisaka, snažno sugeriše da je otiske ostavila grupa ljudi koja je zajedno putovala, a ne pojedinci koji su se u različito vreme kretali istom površinom.

Naučnici su se usmerili na jasnije staze na kojima su mogli jasno da razaznaju pređene udaljenosti i dužinu otisaka u potrazi za drugim tragovima.

Na temelju veličine otisaka i dužine koraka utvrdili su da se grupa sastojala od četiri odrasla muškarca, 19 odraslih žena i dva mlađa dečaka.

Postoji mala mogućnost greške, priznaju naučnici, i moguće je da su manja stopala koja su vezana uz kraće korake, a koja su pripisali ženama pripadala deci ili tinejdžerima bilo kojeg pola.

Otisci su omogućili naučnicima i da odrede visinu ljudi što je otkrilo i neke relativno visoke muškarce u skupini od kojih je visina jednog procenjena na 1,83 m.

„Kosturi iz tog razdoblja u istočnoj Africi sugerisali su da su bili uglavnom visoki i dugih udova“, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Scientific Reports.

„Ali, kosturi iz tog razdoblja i regije retki su, zbog čega je važan nalaz velikog uzorka anatomskih podataka koji su očuvani na toj lokaciji“.

Sastav skupine takođe pruža ideju o njihovom načinu života.

U današnjim zajednicama, koje se bave lovom i prikupljanjem hrane, veliki broj žena se retko kreće u grupi bez dece ili sličnog broja odraslih muškaraca, osim kad su bili u potrazi za hranom.

Sastav drevne skupine i njihovi otisci doveli su naučnike do teorije da su žene možda skupljale hranu.

„Takvo ponašanje nije iznenađujuće u ljudskoj zajednici u to doba“, kaže Hatala.

„Prilika da se takvo ponašanje vidi zahvaljujući uhvaćenom trenutku je izuzetna“.

Hatala priznaje da to za sada ostaje tek teorija, a nova arheološka iskopavanja možda će doneti i nova otkrića.