Veliki talozi mikroplastike na dnu mora, poput peščanih dina

SciTech 01. maj 202011:08 > 14:32
Pixabay

Naučnici su otkrili do sada najviše nivoe mikroplastike na dnu mora i to zagađenje otkriveno je u sedimentima izvučenima s dna Mediterana u blizini Italije, prenosi BBC.

Istraživanje koje je sproveo univerzitet u Mačesteru otkrilo je do 1,9 miliona delova plastike po kubnom metru.

To je uključilo, na primer, vlakna odeće i drugih sintetičkih tekstila, kao i majušne fragmente većih predmeta koji su se vremenom raspali.

Istraživanje je naučnike dovelo do stajališta da se mikroplastika (čestice manje od 1 milimetra) koncentriše na određenim lokacijama morskog dna zahvaljujući strujama na dubini.

„Te struje gomilaju taloge – nalik na podvodne peščane dine“, objašnjava dr Ijan Kejn, koji je predvodio međunarodni tim.

„Mogu biti duge desetine kilometara i visoke stotine metara. Među najvećim su sedimentnim naslagama na Zemlji. Čini ih vrlo fini mulj pa se može očekivati da u njemu ima mikroplastike“, kazao je.

Procenjuje se da u svetskim morima godišnje završi između četiri i 12 miliona tona plastičnog otpada, uglavnom iz reka.

Medijski napisi fokusiraju se na velike gomile plastičnog otpada koje plutaju morima ili završe na plažama. Ali, taj vidljivi otpad predstavlja samo jedan posto morske plastike, a nije poznato gde završi ostalih 99 posto.

Deo plastike gotovo sigurno progutaju morske životinje, a verovatno se najveći deo raspadne i jednostavno potone.

Tim dr Kejna već je pokazao da je u dubokim morskim brazdama i podvodnim kanjonima koncentracija mikroplastike u sedimentima visoka.

Simulacije koje su sproveli naučnici pokazale su koliko struje mulja, blata i pijeska, poput onih na dnu morskih kanjona, pokupe i odnesu razna vlakna na još veće dubine.

„Samo jedna takva podvodna lavina može preneti ogromne količine sedimenata stotine kilometara po morskom dnu“, kaže dr Florian Pohl sa univerziteta Daram.

„Na osnovu tih laboratorijskih eksperimenata tek počinjemo shvatati kako te struje prenose i talože mikroplastiku“, dodao je.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science.

Na području obuhvaćenom istraživanjem između Italije, Korzike i Sardinije nema ničeg neuobičajenog te i u drugim delovima sveta postoje snažne duboke struje koje su podstaknute razlikama u temperaturi i salinitetu.

Razlog za zabrinutost je taj da te struje donose kiseonik i hranjive materije morskim organizmima na dubinama. Prateći te struje mikroplastika bi se mogla nakupljati u žarištima bioraznolikosti povećavajući izglede morskog sveta za apsorpcijom plastike.

Profesorka Elda Miramontes s nemačkog univerziteta Bremen, koja je koautor istraživanja, kaže da svet mora uložiti iste napore u borbu protiv zagađenja mora plastikom kao što ulaže u borbu protiv koronavirusa.

„Svi ulažemo napore da povećamo svoju bezbednost tako što ostajemo u kućama i menjamo svoj život – menjamo način rada i čak i prestajemo da radimo“, kaže ona. „Sve to radimo kako ljude ne bi pogodila bolest. Na isti način moramo razmišljati o zaštiti mora“, dodala je.