Životni vek čoveka: Zašto ne živimo duže?

SciTech 06. okt 201920:00 > 07. okt 2019 19:54
Shutterstock

U najvećem delu dva poslednja stoleća, životni vek ljudi produživao se ubrzanim i postojanim tempom.

Tokom 1840-ih godina ljudi su u proseku živeli nešto duže od četrdeset godina, ali nakon toga su, ranih 1900-ih, tokom viktorijanskog razdoblja bolja ishrana, higijena, uslovi življenja i razvoj sanitarnog sistema uticali na produženje životnog veka do šezdeset godina.

Kako je odmicao 20. vek, uz izuzetak ratnih godina, ostvaren je dalji napredak uvođenjem opšte zdravstvene zaštite i vakcinacije dece, piše BBC.

Novi napredak ostvaren je sedamdesetih godina prošlog veka, zahvaljujući zdravstvenim postignućima u načinu lečenja, posebno pacijenata koji su doživeli moždani i srčani udar.

Ti krupni koraci bili su toliko značajni da je, do početka 21. veka, očekivani životni vek pri rođenju iznosio 80 godina za žene i 75 za muškarce. Trend se nastavljao na način da su demografi stanovnicima dodavali još po godinu dana života otprilike svake četiri godine.

Ali, potom je taj trend odjednom stao ili preciznije, prilično naglo se usporio, a prekretnica se dogodila 2011. godine.

Devijacija ili dugoročni trend?

U početku su se stručnjaci pitali da li je reč o nekoj devijaciji. Naime, godina 2015. bila je izuzetak. Broj smrtnih slučajeva je naglo porastao, osobito tokom zime kada je svetom kružio vrlo snažan soj gripe.

Ali, danas je jasno da se tu dogodilo i nešto više osim kratkoročne anomalije.

Prema poslednjim podacima Nacionalnog zavoda za statistiku za 2016-2018, isključene su posledice teške zime. I premda se u međuvremenu dogodilo manje poboljšanje, brojke su još uvik niže nego što je to bilo ranije. Aktuelni trendovi upućuju na to da će trebati da prođe više od 12 godina da stanovnici Velike Britanije „dobiju“ još jednu godinu života.

Postignuta „gornja granica“?

Neki naučnici smatraju da su, nakon toliko godina napredovanja ljudi jednostavno dosegli gornju granicu životnog veka.

Najstarija živa osoba u zvaničnoj evidenciji bila je Francuskinja Žana Kalman koja je umrla u 123. godini, ali to je bilo pre više od 20 godina.

Prema rezultatima studije čije je rezultate objavio naučni časopis Nature, granica životnog veka čoveka je, ako isključimo ekstreme poput Žane Kalman, oko 115 godina.

Reuters/Jean-Paul Pelisser

Drugi to ipak osporavaju. Jedan od njih je i američki genetičar Dejvid Sinkler koji je napisao knjigu „Životni vek“, a u njoj piše o tome da bi poboljšanjem gena povezanih s dugovečnošću ljudi možda mogli da žive i duže od Žane Kalman.

Stručnjak za pitanja starenja engleske Nacionalne kancelarije za statistiku Edvard Morgan smatra da se iza ovog trenda verovatnije skriva složen raspon činioca. Kaže da bi voleo da proširi istraživanje.

Engleski Zavod za javno zdravstvo već je sprovelo deo istraživanja. Po jednom objašnjenju u poslednjih nekoliko dekada nije bilo većih medicinskih ili zdravstvenih otkrića.

Ljudi, na primer, ne umiru više u tolikoj meri od jedne bolesti, ali njihovo mesto zauzimaju druge. Uz veći broj ljudi koji uspevaju da prežive srčane i moždane udare i rak, zabeležen je porast smrtnih slučajeva kao posledica demencije.

I dok medicinska zajednica nastoji da otkrije na koji način usporiti razvoj ove bolesti, rast očekivanog životnog veka je zaustavljen.

Zavod za javno zdravstvo Engleske proučavao je i uticaj siromaštva na dužinu životnog veka, a bivši savetnik SZO Majkl Marmont veruje da ono igra određenu ulogu.