Sonari plaše kitove, u panici se često nasukaju na obalu

SciTech 12. feb 201909:46 > 09:53
Ilustracija

Još osamdesetih godina prošlog veka naučnici su otkrili povezanost između sistema podvodnih lokacija ili sonara i namernog nasukavanja kljunastih kitova na plažama, a sada su španski stručnjaci pojasnili i zašto je to tako.

Naime, čini se da zvučni impulsi sonara preplaše kitove jer u njihovom organizmu izazivaju navalu adrenalina poput one koja se događa u ljudskom telu, uzrokujući pritom smrtonosne promene koje negativno utiču na obično savršeno prilagođenu tehniku plivanja velikih sisara.

Proučavajući primere masovnog nasukavanja kitova, tim španskih stručnjaka je ustanovio da se u njihovim telima u trenutku kada osete blizinu sonara događa nešto poput dekompresione bolesti (kesonske ili ronilačke bolesti). Pritom se jako preplaše, a njihove vene ispune se mehurićima azota, što rezultira teškim krvarenjem u mozgu, ali i oštećenjem ostalih organa.

„Kada osete da im je sonar blizu, kitovi se jako uplaše i nastoje da pobegnu što pre i što dalje od izvora zvuka, menjajući pritom svoj uobičajeni obrazac plivanja. Tada su pod ogromnim stresom“, rekao je jedan od naučnika Jara Bernaldo de Kiros sa španskog univerziteta Las Palmas de Gran Canaria.

„Stres utiče na njihov uobičajeni obrazac plivanja zbog čega im se u telu akumulira azot, te na kraju ove prekrasne životinje uginu u agoniji“, dodao je.

Kod kitova je uobičajeno da im se broj otkucaja srca smanjuje kako bi se redukovalo korišćenje kiseonika i da bi se sprečila koncentracija azota u trenutku kada zaplivaju prema velikim dubinama. Ali, čini se da zvukovi sonara sve ove prirodne mere opreza jednostavno nadvladaju, ponište, zaključili su naučnici.

Kitovima je vokalizacija nužna da bi komunicirali s ostalim pripadnicima svoje vrste na velikim udaljenostima. Zvuk koji sonar ispušta pri navigaciji, detekciji objekata i komunikaciji, može poremetiti zov kitova, odvratiti ih od njihovih staništa i oštetiti njihov sluh, ranije je ustanovljeno.

Srednja frekvencija sonarnog signala (od 1 kiloherca (kHz) do 10 kHz) najizgledniji je krivac za masovna nasukavanja kljunastih kitova koja su se ranije događala. Zabeleženo je i nekoliko masovnih nasukavanja ostalih vrsta kitova.

Najpogubnije delovanje na kljunaste kitove

Španski istraživači su upozorili na posebnu vrstu sonara koji na kitove utiče pogubno, a reč je o aktivnom sonaru srednje frekvencije, raspona od oko 5 kHz.

Oni su proučavali podatke o oko 120 masovnih nasukavanja kitova koja su se dogodila između 1960. i 2004, a obavili su i obdukciju 10 leševa nasukanih na Kanarskim ostrvima 2002. godine, nakon pomorske vežbe koja se odvijala u blizini. Tada su evidentirali efekt dekompresijske bolesti.

Zaključili su i da sonari deluju različito na različite vrste kitova te da oni najpogubnije utiču na kljunaste. Tome u prilog govori činjenica da je od 120 uginulih kitova, polovina bila vrste Ziphius cavirostris (kljunasti kitovi), očigledno posebno osetljive na zvukove sonara.

Obećali su da će se angažovati na zabrani upotrebe takvih sonara u područjima u kojima žive spomenute vrste kitova. Takva je zabrana na snazi na Kanarskim ostrvima od incidenta iz 2002. godine.

„Dotad su Kanari bili najčešće mesto ovakve vrste atipičnog nasukavanja. Od donošenja moratorija nije se dogodilo nijedno“, rekao je De Kiros.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Royal Society Journal Proceedings B.