Zavere naše nasušne 2: Tunguska eksplozija

SciTech 10. jul 201610:37 > 10:44
Wikipedia

Nad šumom u Tunguziji blizu reke Podkamenaja 30. juna 1908. dogodila se eksplozija. Veruje se da je užarena lopta bila veličine između 50 i 100 metara. Uništila je oko 2.000 kvadratnih kilometara tajge i sravnila sa zemljom 80 miliona stabala.

Zemlja se tresla, prozori u najbližem gradu na 60 kilometara od mesta eksplozije bili su razbijeni. Neki su stanovnici bili oboreni vazdušnim talasom. Na sreću, područje gde je došlo do eksplozije slabo je naseljeno. Nema zvaničnih podataka da je bilo ljudskih žrtava, iako je lokalni lovac na jelene navodno umro od pada drveta.

Ovaj „događaj u Tunguziji“ ostaje najrazorniji od svih zabeleženih u istoriji: proizveo je 185 puta više energije od atomske bombe u Hirošimi, a potres je bio zabeležen i u Velikoj Britaniji.

Samo područje Tunguzije u Sibiru izolovano je i udaljeno mesto, sa ekstremnom klimom, duga zima i veoma kratko leto, gde se zemlja pretvara u blatnu kaljugu. Sve to čini ga veoma nepristupačnim.

Wikipedia

Prve naučne hipoteze

Kada je došlo do eksplozije niko nije otišao na lice mesta da ispita šta se dogodilo. Uzrok tome bilo je delimično i to što su ondašnje ruske vlasti imale preče brige od ispitivanja naučnih zanimljivosti, kaže Natalija Artemjeva iz Instituta za planetarnu nauku u Taskonu u Arizoni.

Samo nekoliko decenija kasnije, 1927, tim naučnika predvođen Leonidom Kulikom konačno je posetio samo mesto eksplozije. Čak i 20 godina nakon eksplozije šteta je bila očigledna.

Njegov tim našao je područje sravnjenog drveća na površini od 50 kilometara, neobičnog leptirastog oblika. Njegova je hipoteza bila da je eksplodirao meteor u atmosferi.

Ono što ga je zbunjivalo bilo je odsustvo kratera od udara, odnosno bilo kakvi ostaci meteora. Da bi to objasnio pretpostavio je da je sav materijal progutalo blato.

Ruski istraživači kasnije su izneli hipotezu da se radilo o kometi, a ne meteoru. Komete su uglavnom sačinjene od leda, ne stena kao meteori, tako da bi odsustvo ostataka moglo tako biti objašnjeno.

Ljudska mašta može svašta

Ipak, rasprava je bila daleko od kraja. Zato što je priroda samog događaja ostala nejasna, počele su da se pojavljuju čudne teorije.

Neki su tvrdil da je reč o sudaru materije i antimaterije, jer posledica toga je oslobađanje ogromne količine energije. Drugi su objašnjavali da je reč o nuklearnoj eksploziji, treći da se je to pao NLO tokom istraživanja jezera Bajkal.

Tek je druga ekspedicija iz 1958. otkrila sitne čestice silikata i magnetita u zemljištu. Dodatne analize pokazale su prisustvo visoke koncentracije nikla, što je poznata karakteristika meteorskog kamenja.

Naravno, sav naučni rad nije sprečio ljude da iznose sve imaginativnije ideje. U prestižnom časopisu „Nature“ 1973. objavljen je tekst u kome je sugerisano da je eksploziju izazvala crna rupa koja je udarila u Zemlju.

Artemjeva kaže da su ideje kao ova naprosto usputni proizvod ljudske psihologije: „Ljudi koji vole tajne i ‘teorije’ obično ne slušaju naučnike“.

Nova istraživanja i nove hipoteze

Godine 2013. tim naučnika stao je na kraj mnogim spekulacijama iz prethodnih decenija. Predvođen Viktorom Kvasnicjom (Victor Kvasnytsya) iz Nacionalne akademije nauka Ukrajine, istraživao je mikroskopske uzorke stena sakupljenih s mesta događaja 1978. Poreklo stena bilo je meteorsko i, što je najvažnije, analizirani fragmenti bili su sakupljeni iz sloja treseta koji datira iz 1908. godine.

„Naša studija uzoraka iz Tunguzije, kao i istraživanja mnogih drugih autora otkrivaju metorsko poreklo tunguske eksplozije. Ne verujemo da se išta paranormalno dogodilo u Tunguziji“, kazao je on.

No, kako to obično biva u nauci, ovo nije konačan zaključak. Meteorske kiše česta su pojava i mnogi od njih mogu neprimećeni završiti u zemljištu, tako da analizirani uzorci mogu poticati i od nekvog takvog događaja.

Ipak, u skladu s Kulikovim ranim zapažanjima, danas postoji široko saglasje da je događaj u Tunguziji bio uzrokovan velikim kosmičnim telom, kao što je asteroid ili kometa, koji je uleteo u atmosferu Zemlje.

Wikipedia

„Megatonski događaj“

Ono što tungusku eksploziju čini tako dramatičnim događajem jeste da je reč o izuzetno retkom slučaju onog što istraživači nazivaju „megatonskim“ događajem, pošto je oslobođena energija bila ravna energiji oko barem 10 do 15 tona eksploziva TNT.

To je i razlog zašto je tako teško razabrati pravu prirodu događaja: to je jedini događaj te magnitude zabeležen u skorijoj istoriji.

Na osnovu svega, naučnici danas procenjuju da je meteor uleteo u zemljinu atmosferu brzinom od 15-30 kilometara u sekundi i da se, zbog svog sastava, raspao već na visini od osam do 10 kilometara iznad površine. Ostaci su isparili u atmosferi, a intenzivna kinetička energija je pretvorena u toplotu.

Ipak, priča o tunguskoj katastrofi nije završena. Čak i sada, neki istraživači smatraju da smo propustili očigledan način da objasnim događaj. Italijanski tim je 2007. sugerisao da bi jezero na osam kilometara severozapadno od epicentra eksplozije mogao biti krater od udara. Jezero Čeko, kažu oni, ne pojavljuje se ni na jednoj mapi pre ovog događaja.

To je samo još jedna kvaziteorija, kaže Artemjeva.

Mnogo češće, ali bez panike!

Danas, astronomi pilje u nebo moćnim teleskopima tragajući za znacima mogućeg sličnog događaja, ne bi li procenili rizike koji oni donose. Godine 2013. nad Čeljabinskom je eksplodirao relativno mali meteor, oko 19 metara. Ono što je naučnike iznenadilo jeste da je šteta koju je izazvao bila mnogo veća od one koju su predviđali njihovi modeli.

Pre se verovalo da se eksplozije meteora veličine onog iz Čeljabinska događaju otprilike svaih 100 godina, a da se događaji kao u Tunguziji zbivaju jednom u milenijumu. Sada su te procene revidirane: za Čeljabinsk jednom u deset godina, za Tunguziju jednom u 100-200.

Nažalost, čovečanstvo je bez odbrane od ovakvih događaja. Ukoliko bi došlo do eksplozije tunguskog meteora iznad naseljenog područja, žrtve bi se merile stotinama hiljada. No, verovatnoća da se to dogodi nije velika, s obzirom da je dve trećine Zemlje pokriveno vodom. „Kada se ponovo desi događaj tipa tunguske eksplozije ogromna je verovatnoća da se neće desiti nigde blizu ljudskih naselja“, kaže Artemjeva.