SAD bi za samo 15 godina mogle da postanu energetski čiste

SciTech 02. apr 201620:22 > 20:23
Freeimages/ohzara

Američki meteorolozi u nacionalnim laboratorijama u Bolderu, u državi Kolorado, smatraju da SAD, koristeći postojeću tehnologiju, mogu da smanje svoju emisiju ugljen-dioksida za 80 odsto. Oni predviđaju da bi to moglo da se dogodi za manje od 15 godina, ukoliko bi nacija imala ambiciozne težnje.

Zahvaljujućiturbinama na vetar, poljoprivrednik iz Kanzasa Ted Banister ima novčanu korist i od vetrovitih dana. “Sada, kada je vetrovito, spreman sam da nekog častim ručkom, jer to znači da zarađujem novac”, objašnjava Banister.

Vetar na Srednjem zapadu je toliko učestala pojava, da bi u teoriji mogao da osvetli Istočnu obalu SAD. Međutim, baš kao što je nemoguće voziti brzo tokom saobraćajne gužbe, sa današnjim vodovima ne dolazi u obzir slati energiju s jednog na drugi kraj zemlje.

“Nisu kao auto-putevi, jer su ulaz i izlaz izuzetno skupi. Državni, federalni, okružni porez, poslovno gledano su mnogo više kompetitivni nego kooperativni”, objašnjava Banister.

Postoji još jedan problem. Čak i u Kanzasu, vetar ne duva stalno, zbog čega je potrebna rezerva u vidu fosilnih goriva.

Međutim, kako simulacije vetra pokazuju, SAD su toliko velike da vetar uvek negde duva. Čitava zemlja mogla bi da se osloni na to, smatra meteorolog Aleksandar Mekdonald.

“Vreme je ogromna stavka. Ako u obzir uzmete širu sliku, videćete da vetar i solarna energija funkcionišu”, ističe Mekdonald.

On tvrdi da bi SAD, kada bi imale nacionalni plan za više turbina na vetar i solarnih panela, mogle da prikupe dovoljno energije za napajanje čitave zemlje, bez potrebe za velikim izvorom rezerve od fosilnih goriva.

Mreža visokog napona i vodovi koji prenose jednosmernu struju mogli bi da pošalju tu energiju bilo gde, momentalno. “To bi bio super autoput za elektrone, kao što su superautoputevi za vozila”, ilustruje Mekdonald.

Elektronski super autoput mogao bi da smanji američku emisiju ugljen-dioksida za 80 dosto do 2030. godine, za manje novca nego kada bi nastavili da koriste fosilna goriva.

Energetska analitičarka Sara Ladislav iz Centra za strateške i međunarodne studije veruje da je to tehnološki izvodljivo. Međutim, ona upozorava da je stanje u industrije energetike takvo da bi projekat bio blokiran.

“Sa aspekta regulative i tržišnih rešenja, mislim da ima mnogo stvari koje bi morali da prevaziđemo”, ističe Sara Ladislav.

Ona dodaje da se mnogi građani protive izgradnji novih vodova iznad zemlje. Međutim, jedan od članova Mekdonaldovog tima, Kristofer Klak, koji se bavi optimizacijom, ima drugačiju ideju. “Kabl od pet gigavata možete da zakopate ispod zemlje”, objašnjava on.

Klak kaže da bi smeštanje vodova pod zemlju, i to ispod železničkih šina, bilo skuplje nego iznad zemlje, ali bi i to bilo daleko jeftinije nego da se nastavi sa korišćenjem fosilnih goriva.

Klak i Mekdonald kažu da bi, ukoliko im se oni koji određuju politiku pridruže u ambicioznim planovima, SAD mogle da postanu nacija obnovljive enegrije za manje od 15 godina.