Pupovac o Danu sećanja na Jadovno: Zašto se insistira na pozdravu Za dom spremni

Region 24. jun 202115:04 > 18:59 5 komentara
N1

Predsednik Srpskog narodnog veća u Hrvatskoj Milorad Pupovac poručio je povodom obeležavanja Dana sećanja na Jadovno 1941. godine da bi bila strašna pomisao da se Nezavisna Država Hrvatska 1941. lakše rešavala svojih Srba, Jevreja, Roma i komunista nego što se Republika Hrvatska 2021. rešava zaborava njihovog stradanja i ostavštine ustaštva koju simbolizuje "Za dom spremni".

Pupovac je govor održao povodom 80 godina od stradanja 38.000 pravoslavnih Srba u kompleksu logora smrti Nezavisne Države Hrvatske (NDH) Gospić-Jadovno-Pag.

Pupovac je naveo da mu je tokom priprema za pisanje teksta govora u inbox stigla sledeća poruka:

„Nikada nećeš dočekati zabranu ‘Za dom spremni’“. Ni prva ni poslednja poruka ove vrste u proteklih 30 godina. Naročito u proteklih 10 godina. Ipak, za razliku od drugih koji su mi slali pretnje s tim pozdravom ili njime izražavali svoje mišljenje o mojim izjavama ili mojem javnom delovanju, nakon ove poruke sam se zapitao – zašto je nekome stalo da jedan od najsramnijih pozdrava i izraza domoljublja (a zapravo obožavanja države, statolatrije!) u hrvatskoj istoriji nikada ne izgubi svoje građansko pravo – pravo službene i javne upotrebe?“, navodi Pupovac.

Dodaje da se zapitao i nastavio da se pita: da li je takva istrajnost na odbrani tog zvaničnog pozdrava ustaškog pokreta i Nezavisne države Hrvatske posledica znanja o njenim rasnim zakonima i zločinima genocida prema Srbima, Jevrejima i Romima, a čije ozvaničenje je overavano upravo sa Za dom spremni!?

pročitajte još

„Ili je ta istrajnost posledica neznanja koje se u poslednjih 30 godina u Hrvatskoj iz godine u godinu sve više povećava o svemu tome, čega je i koga je taj pozdrav trajan simbol?“, zapitao se.

„Zbog onih koji znaju, a poriču to što znaju, kao i zbog onih koji ne znaju, a govore kao da znaju, na 80. godišnjicu formiranja logorskog kompleksa Gospić – Jadovno – Pag navešćemo ovde ono što se zna o tom prvom logoru smrti na prostoru Nezavisne države Hrvatske“, poručuje Pupovac.

Ističe da se zna na osnovu kakve državne ideje i kojih zakona je uspostavljena NDH: rasno, verski, etnički, jezičko i kulturno čiste države sa Zakonskom odredbom za odbranu naroda i države, Zakonska odredba o zabrani ćirilice, Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu, Zakonska odredba o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonska odredba o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda.

Zna se, dodaje Pupovac, da su počeci ovog logorskog kompleksa ustanovljeni neposredno nakon proglašenja NDH u gospićkoj kaznionici, poznatoj kao ‘Gericht’ ili ‘Štokauz’, te da su na početku u nju dovođeni ljudi s područja Like i Gorskog kotara a potom i celog prostora NDH.

„Zna se to je doneo odluku o formiranju logora na Velebitu i Pagu, poznatom prema imenima dveju najpoznatijih logorskih lokacija, Jadovno na Velebitu i Slana na Pagu: u ime državnog vrha naredbu potpisuje i njenu realizaciju nadzire Eugen Dido Kvaternik“, kaže Pupovac.

Dodaje da se zna i ko je naredbu sprovodio i sam logor vodio: „Stjepan Rubinić je od Kvaternika dobio zadatak da formira logor na Velebitu i nadzire logor na Pagu. Logor Jadovno su vodili Rudolf Ritz i Ante Bešlić, dok je logore na Pagu (Slanu), kao i Ovčaru i Stupačinovo kod Baških Oštarija vodio Ivan Devčić Pivac, dok je Metajnu vodio Maks Očić. Takođe se zna da su logore obezbeđivale 13, 17, 22. i 23. ustaška bojna“, kaže Pupovac.

„Zna se da je logor osnivan od 18. do 24. juna na području Čačića dolca (te drugim lokalitetima kao što je Stupačinovo) i da je 4 metra visoku logorsku žicu podizala grupa zagrebačkih Jevreja, a da su prvi logoraši ušli u taj logor 24. juna. Zna se da su zarobljenici bili u najvećem broju Srbi, potom Jevreji te u manjem broju Hrvati komunisti, te da su u Jadovnu bili muškarci, Stupačinovu i žene, Slani muškarci, a Metajni žene i deca. Zna se odakle su dovođeni i da su dovođeni s područja cele NDH, od Gorskog kotara preko Like, Korduna, Karlovca, Zagreba, do zapadne Slavonije, istočne Slavonije i Srema, Bosne i Hercegovine. Iz gotovo 110 gradova i kotareva ovih pokrajina…“, naglašava Pupovac.

Dodaje i da se zna da su ubijani na svojim kućnim pragovima, na putu do Gospića, naročito na putu od Gospića do Jadovna, Karlobaga i Paga, a najviše na Jadovnu i velebitskim bezdanim jamama, i Pagu, posebno Slani. Ubijani su nad 19 velebitskih bezdanih jama (od kojih su istražene samo Šaranova jama, Jamina i sv. Ana), podvelebitskom kanalu između Karlobaga i Slane. Ubijani su maljem, nožem i vatrenim oružjem, vezani kamenom i bacani u more s transportnih brodova.

„Zna se da ih je moglo biti transportovano u ovaj logorski kompleks između 28.700, kako je to Iliji Jakovljeviću (predratnom HSS-ovcu) u Jasenovcu svedočio sam Rubinić, a Slavko Goldstein je mišljenja da bi pouzdana brojka mogla biti i 42.246, kao što u svojem istraživanju nastoji dokazati Đuro Zatezalo, a od čega je prema Glodsteinu ubijeno oko 24.000 a prema Zatezalu ubijeno ih je 40.123. Takođe se zna da je među ubijenim i 74 pravoslavna sveštenika, od kojih jedan mitropolit i jedan episkop, kao i četvorica braće Vojina Bakića“, navodi on.

Kaže i da se zna da ih je iz Jadovna i drugih mesta likvidacija njih oko 30 uspelo da pobegne ili će se izvući iz bezadanih jama u koje su bačeni (poput Jarčije jame). Neki su uhvaćeni i ubijeni, neki su pobjegli u partizane i tamo poginuli (Savo Zoroja), a neki su pre toga ostavili iscrpna sećanja (poput Serđa Poljaka). Preživeli poput Branka Cetine, Dane Čanka, Radoslava Grubora i Ota Radana svoja su svedočanstva zapisali.

„Zna se da je ovaj kompleks logorski raspušten nakon 55 dana, oko 22. augusta, na zahtev italijanskih okupacijskih vlasti, koje su se s jedne strane plašile širenja pobune među lokalnim stanovništvom, a s druge su u tome videli priliku za reokupaciju te teritorije. To je spasilo više od 3.000 zarobljenika s Paga, Stupačinova i Gospića jer su transportirani u Jastrebarsko a nakon toga u Jasenovac. To je pomoglo tek 55 zatočenika iz Jadovna. Novi centar za nastavak istrebljenja Srba, Jevreja i Roma te komunista postaje Jasenovac“, navodi on.

„Zna se da su ubijeni nakon pokolja u Gudovcu, pogroma u Glini i maskra na Veljunu, a pre bilo kakve pobune ili organizovanog otpora. Bilo kakve uniforme ili naoružanja. Zna se da su ubijeni u očiglednoj nameri istrebljenja. I na najokrutniji mogući način. Daleko od domaće i međunarodne javnosti. Daleko od bilo kojeg saosećanja i savesti. Dakle, zna se i može se naučiti one koji ne znaju. Dovoljno je da se čita Franju Zdunića Lava, Mirka Peršena, Đuru Zatezala, Ivu i Slavka Goldsteina, Đuru Vezmara ili Antu Zemljara tj. prihvati znanje raspoloživo u tim knjigama“, kaže Pupovac.

I to bi, dodaje, bilo tako ili bi moglo biti tako kad zadnjih tri decenije ne bi znanjem gospodarili ili oni koji poriču ili oni koji prešućuju ovo što se zna.

„Oni koji poriču ne poriču na osnovu znanja već neretko na osnovu propagande kakvu su praktikovali sami pripadnici ustaškog pokreta i NDH. Oni koji prećutkuju čine to zbog toga što tako svesno ili nesvesno učestvuju u izgradnji politike zaborava. Da facto višedecenijske puzajuće političke, nacionalne abolicije onih koji su osmislili, organizovali i proveli strašan jadovanski zločin genocida. Brisanje sećanja na njega i forsiranje sećanja na žrtve odmazde prema pripadnicima poražene vojske NDH po završetku 2. svetskog rata u javnoj svesti današnje Hrvatske ovu negacionističku i revizionističku politiku čini prihvatljivijom u prosečnoj javnoj svesti lišenoj prilike za suočavanje sa zločinima ustaša i NDH. Zato nije čudno što u inbox primam poruku s početka ovog teksta: ‘Nikad nećeš dočekati zabranu ‘Za dom spremni’. Zbog toga nije čudno što su fasade zgrada u našim gradovima iscrtane pozdravom ZDS. To je razlog što ni sudovi ne znaju kako da sude i presuđuju veličanju ustaštva u današnjoj Hrvatskoj. U tome treba tražiti objašnjenje što mišljenje Ustavnoga suda Republike Hrvatske o neustavnosti i zločinačkom karakteru ustaškog pokreta i NDH gotovo jednako mrtvo kao što su mrtvi oni iz Šaranove jame na Velebitu ili oni s Furnaža na Pagu. Ili se do njega drži jednako kao što se drži do onih koji su skončali u 19 bezdanih velebitskih jama ili na kamenoj pustinji paške uvale Slana“, ocenjuje Pupovac.

„Mogao bih pisati dalje ali ću ovde stati i reći ovo: oni koji o ovome znaju sve što je potrebno znati a govorenjem suprotnog poriču svoje znanje, i oni koji ne znaju a govore kao da uistinu znaju imaju jedno zajedničko – kuću svojeg postojanja temelje na moralno truloj steni. Jer stena Šaranove jame ili Grginog brijega na Velebitu ima moralnu čvrstinu ukoliko je klesana za temelje zgrade parlamenta ili crkvenog hrama, a tu čvrstinu nema niti može imati već je moralno trula ako su njene bezdani služili za masovno ubijanje čiji je cilj istrebljenje rasno, verski i etnički ‘nepoćudnih’ naroda“, ističe Pupovac i dodaje:

„Reći ću još i ovo, bez namere da ikoga povredim, posebno ne one koji su patili od bilo koje politike i bilo kojeg zločina u dva rata ili poraća našeg krvavog 20. veka: strašna bi bila i pomisao da se Nezavisna Država Hrvatska 1941. lakše rešavala svojih Srba, Jevreja, Roma i komunista nego što se Republika Hrvatska 2021. rešava zaborava njihova stradanja i ostavštine ustaštva koju simbolizira ZDS“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare