Bez bilo kakve konkurencije na tržištu RS – monopol Telekoma Srbija preko Mtel-a

Region 06. okt 202019:04 > 19:34
N1

Telekom Srbije preko Mtel-a postao je neprikosnoven u svim većim gradovima Republike Srpske, bez bilo kakve konkurencije. Glavno pitanje u Bosni i Hercegovini zato je za koga zapravo radi državno Konkurencijsko veće, koje monopol pravda etničkim glasanjem u tom telu.

Mtel u Republici Srpskoj pokriva 95 odsto tržišta fiksne telefonije, kablovske televizije i interneta. Ili prevedeno, ako vam je dosta njihove usluge i želite da ih napustite, u većini gradova RS možete da pređete samo kod nekog od Mtelovih operatera, koji nude jednaku uslugu i slične cene, jer se, na kraju, radi o istoj kompaniji.

„Pa mislim da je to sve jasno, čije je sve. Logično je da bi bilo bolje da ima više kompanija, bili bi bolji paketi, pogodnosti, uslovi“.

„Bilo bi bolje da imamo više opcija, a ovako je svedeno na dve tri, ne možemo mnogo da biramo“.

„Sa više kompanija, veća bi bila konkurencija, a to znači bolju kvalitetu usluga i nižu cenu“, kau građani.

Na štetne posledice nedostatka konkurencije još pre godinu dana upozorio je u svom tekstu „Smrt interneta u RS“, Banjalučanin, Predgrag Maličević, inače IT inženjer. Danas kaže:

„Postojanje monopola štetno je za svakog, osim za onog koji ima taj monopol, jer nema nikakvog razloga da taj ponuđač usluga poboljšava uslugu, snižava cene, da investira. Dozvoljeno je da Mtel, odnsono Telekom Srpske, kupi sve svoje konkurente na području Republike Srpske. Ne znam koliko je ispravno tu kriviti Telekom kada mu je država to dopustila“, upozorava Maličević.

POVEZANE VESTI:

Mtel je proteklih godina postao vlasnik Elta Kabla iz Doboja, kompanije Blicnet u Banjaluci, privatnog telekomunikacionog i kablovskog operatera Telrad Net iz Bijeljine ranije Logosofta, čime je osigurana apsolutna dominacija Mtel-a kao kablovskog operatera za televiziju, internet i telefoniju u svim većim gradovima RS. 

Iz kancelarije Ombudsmana za zaštitu potrošača primećuju da je mnogo je pritužbi na rad telekomoperatera, posebno u vreme pandemije.

„I prekida samih usluga, jednostranih izmena ugovora, ukidanja određenih televizijskih paketa, izmena samih uslova gde oni nisu imali mogućnost raskida samih tih ugovora“, naglašava ombudsman, Saša Marić. 

Zakon o o konkurenciji kaže kako „dominantni položaj ima privredni subjekat sa 40 odsto i više udela na relevantnom tržištu“. U Konkurencijskom veću, koje je dopustilo preuzimenje ovih kompanija, smatraju da se navedni zakon odnosi na područuje cele BiH, ne jednog njenog dela, iako se u članu 13. istog zakona navodi da su „zabranjene koncentracije privrednih subjekata koje kao rezultat imaju značajno narušavanje efikasne tržišne konkurencije, na celom tržištu Bosne i Hercegovine ili na njenom značajnijem delu, a posebno kojima se stvara novi ili jača postojeći dominantni položaj“. 

Ako se zna da je Mtel u vlasništvu Telekoma Srbija, odnosno u stopostotnom vlasništvu susedne države, priča dobija i politički karakter. 

Svetlana Cenć, donedavno članica Nadzornog odbora BH Telekoma i ministarka finansija u Vladi RS 2005 godine podseća:

„Telekom RS nije privatizovan, nego prodat drugoj državi i ta praktično druga država na teritoriji BiH, Republike Srpske apsolutno sve kontroliše. Jer tada su Dodik i njegova vlada sve prodali, do kabla, iako je deo infarstrukture mogao ostati u BiH. Vi znate da njihove usluge koriste, recimo i banke. Sve to može da se kontroliiše iz Beograda. Njima to očito odgovara, da li to odgovara čitavoj državi, to je drugo pitanje“, kaže Cenić. 

Voditeljka postupka u spornim predmetima u kojima su odobrene akvizicije bila je Arijana Regoda Dražić, članica Konkurencijskog veća, koju je imenovala Vlada RS, čime se našla u direktnom sukobu interesa, no to za veće nije bilo sporno.

Koliko je samostalan ovaj upravni organ i za koga zapravo radi, najbolje ilustrije poslednja odluka Suda BiH, kojom je zatraženo da se kompaniji Telemach dodeli status stranke u postupku (posledično i obnovi postupak) u slučaju spornih akvizicija, no u Konkurencijskom veću su to ponovo odbili da urade. 

Umesto obnove postupka, Konkurencijsko veće je poslalo dopis da ne može doneti odluku. 

Veće je sastavljeno od šest članova. Dva iz reda svakog od konstitutivnih naroda. Za svaku odluku treba da glasa po jedan Bošnjak, Srbin, Hrvat. Ukoliko se u predviđenom roku ne donese rešenje, prijava se automatski odbacuje.