Ađijus za N1: Presude Haga su način da se ljudima otvore oči

Region 20. dec 201718:09 > 21:28
N1

Predsednik Haškog tribunala Karmel Ađijus ocenio je u ekskluzivnom razgovoru za N1, da je taj sud ispunio svoj zadatak. Naše presude su možda način da se ljudima otvore oči, rekao je Ađijus na kraju rada Tribunala.

Ađijus za N1 kaže da nema sumnje da je Tribunal ispunio svoj zadatak.  „Prema onome što je Savet bezbednosti tražio od nas da uradimo, optužili smo 161 visoko rangiranu osobu uključujući i predsednike. Donijeli smo pravdu, mi smo jedini Tribunal koji nema odbeglih lica i to je bio najveći izazov pred nama, a mi smo ih sve doveli pred lice pravde“, podseća on.

Tribunal za sobom, kako kaže, ostavlja veliko nasleđe pravnih, političkih i društvenih dokumenata. „Mislim da niko ne dovodi u pitanje uspeh Tribunala, izuzev onih koji su imali interes da kažu nešto suprotno“, ocenjuje on.

Na pitanje da li je Haški tribunal pisao istoriju ili pisao činjenice, Ađijus odgovara da je to „latentna laž“. Rat na Balkanu je, prema njegovim rečima, možda do sada najdokumentovaniji sukob u istoriji čovečanstva.

„Svi dokumenti su tu, oni koji žele da ih vide mogu. To su papiri, snimci, imamo video zapise, svi mogu da vide te dokumente. Da li sam ja pisao istoriju? Ma molim vas, naravno da nisam. Mi smo odlučivali u predmetima, dokazi koji nisu bili pouzdani su bili odbačeni ili odbijeni. Jaki dokazi su prihvaćeni, jer su bili dobri i pomoći će istoričarima da pišu tačnu istoriju sukoba na Balkanu“, poručuje predsednik Tribunala.

Smatra i da su presude tog suda izuzetno važne za ljude na prostoru bivše Jugoslavije, ali da je pitanje da li su oni spremni da ih prihvate.

„Da budem iskren, jer i ja sam čovek od krvi i mesa kao i svi, ja razumem da je teško za one koji su se borili na Balkanu devedeseteih. Za njih je to živo i teško se suočiti s tim i reći ‘Idemo dalje’. Naše presude su možda način da se otvore oči tim ljudima, narednim generacijama i ljudima koji dolaze ali sve to zavisi od toga kako su odgajani“, kaže Ađijus.

Prvi čovek Tribunala kaže i da iz poštovanja prema porodici Slobodana Praljka i svih ljudi kojima je on bio drag, ne želi da komentariše njegovo samoubistvo u sudnici, ali da ipak misli da je to bio čin očajnika, i to kontraproduktivan.

„Zašto? Ima nas sedam milijardi koji živimo na ovoj planeti, mislim da 6,5 milijardi njih nije znalo da postoji Slobodan Praljak, a pogotovo da je bio osuđen za ratne zločine. Sada, od sedam milijardi ljudi, njih 6,5 milijardi videlo je sve na televiziji, čitalo je u novinama i sad znaju ko je bio Praljak, da se ubio i to da se ubio nakon što je sud potvrdio da je ratni zločinac“, istakao je Ađijus.

Tih 6,5 milijardi ljudi, kako kaže, nije znalo ništa o događajima u koje su bili upleteni bosanski Hrvati – bilo kao vojnici, bilo kao političari – a sada znaju.

„Po meni, bilo je dosta kontraproduktivno, ali ne bih želeo više od toga da komentirišem zato što je to bio jedan nesrećan događaj. Niko ga nije očekivao i, naravno, bio sam šokiran kao i svi ostali“, kaže Ađijus.

Dodaje i da se vodi istraga o tome kako je Praljak uneo otrov u sud, i da će se o tome možda nešto više znati tek kada se istraga okonča.

Ađijus nije želeo da komentariše ni zdravstveno stanje Retka Mladića, već je poručio samo da pritvorska jedinica svim pritvorenicima obezbeđuje svu lekarsku pažnju.

Govoreći o poteškoćama u radu Haškog tribunala, Ađijus je na prvom mestu izdvojio političare koji, kako kaže, negiraju ono što se dešavalo i ne uviđaju da se u Hagu sudilo pojedincima, a ne vladama ili državama.

„Ipak, godine trošimo suočavajući se sa nesaradnjom bivših republika Jugoslavije. Neću govoriti o detaljima. Neki su političke prirode i tokom vremena se situacija poboljšavala, a mi smo mogli uspešno da vodimo suđenje protiv 161 optuženog lica, za sve one za koje smo prikupili dokaze. To je bio i ostao najveći izazov. Dve i po godine smo se suočavali sa otporom Vlade Srbije, zbog lošeg tumačenja Zakona jednog od njihovih sudija i političara“, podsetio je Ađijus.

U nastavku pogledajte kompletan intervju koji je radio novinar sarajevskog N1 Zvonko Komšić: