Slovenija dobila skoro ceo Piranski zaliv

Region 29. jun 201714:25 > 15:50
Shutterstock

Stalni arbitražni sud u Hagu odlučio je u sporu između Hrvatske i Slovenije da skoro ceo Piranski zaliv pripadne Sloveniji, kao i da Slovenija dobije slobodan pristup međunarodnim vodama u Jadranskom moru. Sveta Gera, najviši vrh Žumberačke gore u blizini granice sa Slovenijom, pripao je Hrvatskoj.

Predsednik Stalnog arbitražnog suda u Hagu Žilber Gijom, pročitao je deo presude u graničnom sporu Hrvatske i Slovenije, u kojoj se navodi da linija razgraničenja u zalivu mora da spoji kopnene granice na ušću reke Dragonje do tačke na kraju zaliva u Sloveniji, koja je na trostruko većoj daljini od Rta Madona u Hrvatskoj.

Tribunal smatra da bi to trebalo da bude granica, odnosno ravna linija koja povezuje tačku usred zaliva, kao što se vidi na karti.

Odlukom suda Slovenija nema izlaz na otvoreno more, pošto se njeno more u Piranskom zalivu graniči sa hrvatskim i italijanskim vodama. Međutim, Slovenci su dobili pravo da slobodno koriste za transport deo hrvatskog mora koje se graniči sa italijanskim, kako bi došli do međunarodnih voda u Jadranskom moru, gde je dozvoljen ribolov.

N1 Beograd

Uspostvljanje ovog koridora kroz hrvatske vode podrazumeva i slobodu navigacije, nadletanje i polaganje podzemnih cevi i kablova, kao i druga prava određena međunarodnim pravom. Te se slobode odnose na sve civilne i vojne brodove i avione pod svi zastavama, bez ikakve diskriminacija na osnovu nacionalnosti.

Uživanje ovih prava ne odnosi se samo na Sloveniju, već i na brodove i letelice koje lete pod drugim zastavama. Avioni i brodovi imaju pravo da koriste ovo područje kada putuju prema Sloveniji i iz Slovenije. Sloboda ne uključuje eksploataciju i upravljanje prirodnim resursima, niti sprovođenje naučnih istraživanja.  

Ovo rešenje je na tragu sporazuma Drnovšek-Račan iz 2001. od kojega je bivši hrvatski premijer odustao jer nije imao podršku u Saboru.

Tim sporazumom je bilo predviđeno da Slovenija dobije oko tri četvrtine Piranskog zaliva i preko posebnog koridora kontakt s otvorenim morem, s tim što bi Hrvatska u jednom trouglu zadržala morsku granicu s Italijom. Koridor bi bio deo međunarodnog mora i nijedna država u njemu ne bi imala suverena prava.

N1

Sud je doneo odluku da granica u Istri sledi Dragonju i završava se na sredini kanala Sveta Odorika, što znači da zaoseci Škodelin, Bužini i Mlini-Škriljei kuća Joška Jorasa ostaju u Hrvatskoj.

Kada je u pitanju Sveta Gera, vrh Žumberačke gore, u blizini kojeg se nalazi vojni objekat nekadašnje JNA, koji je posle 1991. godine zauzela slovenačka vojska, on ostaje na hrvatskoj teritoriji.

Sud je saopštio da nema jurisdikciju da odluči o hrvatskom zahtevu da slovenački vojni kompleksi ne smeju da ostanu na hrvatskoj teritoriji.

Odlučeno je i da granice na Muri i Sutli idu katastarskom granicom, a u Murskom Središću sredinom reke Mure.

Hrvatska vlast i opozicija uoči objavljivanja odluke bili su jedinstveni su u stavu da je arbitražni sporazum za Hrvatsku „mrtvo slovo na papiru“ i da na miran i trezven način treba tražiti drugi način rešavanja teritorijalnog spora vezanog za morsku granicu.

Slovenija je, s druge strane, saopštila da se odluka arbitražnog suda o graničnom sporu mora poštovati.

Za razliku od kopnenih, granice na moru između jugoslovenskih republika nisu bile određene, pa je to posle osamostaljenja bio glavni problem u odnosima Slovenije i Hrvatske. Za Ljubljanu je u tom sporu ključno pitanje granica u Piranskom zalivu i mogućnost direktnog kontakta Slovenije s otvorenim morem.