Radovan Karadžić traži da ga puste iz zatvora

Region 06. apr 201616:47 > 17:49
AFP

Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je da bude privremeno oslobođen iz pritvora UN u Hagu, tvrdeći da je "monstruozna presuda kojom je osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida i zločina protiv čovečnosti tokom rata u BiH.

„Moj predlog je da se suspenduje moj boravak u pritvoru i da se pustim na slobodu dok traju pravne radnje na obaranju ili potvrđivanju optužnice, koja ne može proći ni studenta prve godine pravnog fakulteta“, rekao je Karadžić (70) na statusnoj konferenciji posvećenoj njegovom mentalnom zdravlju i uslovima u pritvoru.

Karadžić je rekao da je „već osam godina izgubio kao potpuno nevin čovek“ i da očekuje da će izgubiti „još tri“, dok traje rasprava o žalbi koju će, kako je najavio njegov pravni savetnik Piter Robinson, uložiti na prvostepenu presudu koja „nanosi velike štete“.

„Ja neću imati velike koristi od toga što će optužnica propasti i što će sud biti loše ocenjen u istoriji i u pravnoj struci i u međunarodnoj zajednici, ako ja provodim vreme ovde. Ja plaćam cenu nečega što će propasti“, rekao je Karadžić.

Sudija Teodor Meron to je shvatio kao zahtev za privremeno oslobađanje i pozvao je Karadžićevog pravnog savetnika Pitera Robinsona da ga podnese na propisan način.

Karadžić je rekao i da je očekivao oslobađajuću presudu i da se u pritvoru u Sheveningenu „već bio spremio i spakovao“ da izađe.

„Umesto jedine ispravne odluke, oslobađajuće, umesto odlaska kući – ja sam se već bio spremio i spakovao, to vam mogu potvrditi u pritvorskoj jedinici – došla je jedna presuda koja je monstruozna, kao što je monstruozna i optužnica“, kazao je Karadžić.

On je tvrdio da je, tokom suđenja, „morao da dokazuje nevinost i proste elementarne istine da smo bili u građanskom ratu i da je taj rat nama objavila druga strana“.

Rekao je da je bio „primerno blag predsednik, protiv rata i ratnih zločina i, zajedno sa celim srpskim rukovodstvom, krajnje human i uzdržan, od čega su moj narod i vojska imali štete… Sve je to u spisu i dokazano“.

Podsećajući da ni Tužilaštvo „ne tvrdi da sam ja nešto uradio, nego moja politika“, Karadžić je rekao i da je „obezbedio oslobađajuću presudu sa svojim timom i van svake razumne sumnje i poništio sve iz optužnice, argumentovano i sa čvrstim dokazom“.

„Presuda me zapanjila i učinila da ne mogu da verujem šta mi se dešava i gde se nalazim… Ta presuda će jednog dana svakako pasti, kao što će cela ova instituacija pasti u prah, u svojoj beznačajnosti, ali ona nanosi velike štete“, kazao je bivši predsednik RS.

Karadžić je nepravične presude povezao i sa rastom malignih oboljenja u pritvoru Tribunala.

„Jasno mi da deo maligniteta potiče i od nemoći da se sagleda nepravnost i i nefer odlučivanje i bespomoćnost koja je u osnovi tih svih maligniteta“, iako bolest može biti izazvana i „staklenom vunom“.

„Jedina mogućnost… da se isključi malignitet je da ljudi koji ne moraju da čekaju na pravosnažnu presudu ne čekaju u kazamatima i zatvorima, nego da se puste na slobodu i sarađuju s pravosudnom institucijom“, rekao je on.

Karadžić je ponovo tvrdio i da je „imao sporazum“ sa Ričardom Holbrukom „da mi se ne sudi, a on je predstavljao i SAD i UN i međunarodnu zajednicu, koji su stojali iza suda“.

„Iako nisam priznao ni legalitet ni legitimitet Tribunala, ja sam osam godina primereno učestvovao u procesu, da ničim ne doprinesem kompromitaciji ovog suda, da neuspesi ne budu moja zasluga nego zasluga suda“, rekao je Karadžić.

Tvrdio je i da mu je „osam godina i 500 dana suđeno“ pod „najlošijim tehničkim uslovima… na tuđem jeziku, na tuđem pravosudnom sistemu… bez elementarnog poznavanja karaktera građanskih ratova koji se kod nas obnavljaju svakih pedesetak godina“.

Na podsećanje tužilaca da je tema zasedanja njegovo zdravlje, Karadžić je uzvratio da „ovo sve ima veze sa zdravljem, osam godina sam utrošio da bi ovaj sud na mom slučaju radio dobro i da ga ne bih sabotirao“.

„Pada mi na pamet nacistički sud koji je imao snage da oslobodi, a ovde se piše presuda, jednostrano piše istorija mog naroda da se ne vidi zašto on nešto čini i šta ga je napalo, a usput najbolji ljudi, elita srpskog naroda zaslužuje zatvore“, rekao je on.

Sudija Meron odgovorio je da je „primio k znanju“ Karadžićeve primedbe o malignim bolestima u sudskom pritvoru i da će ih preneti sekretaru suda.

Podsetio je, međutim, da su „ocene eksperata“ o pritvoru u Sheveningenu „izuzetno povoljne“, nazivajući tu jedinicu zatvorskim „zlatnim standardom“.

Odbacujući Karadžićeve optužbe na račun Tribunala, sudija Meron, dugogodišnji predsednik suda, ocenio je da je pravda u Hagu deljena na „ubedljiv, verodostojan i razuman način“, dodajući da taj utisak deli i međunarodna zajednica.

Karadžićev pravni savetnik Piter Robinson rekao je da je njegov klijent „uznemiren“ presudom, nazivajući ga „tigrom u kavezu“. Zatražio je da se poprave uslovi koje Karadžić u pritvoru ima za pripremu žalbe na prvostepenu presudu.

Karadžić je zatražio novi kompjuter i pristup internetu.

„Sedim po 15 sati za kompjuterom, star je i strahovito pravi greške. Ne vidim razlog zašto ne bih imao pravo na laptop, negde u Evropi pritvorenici imaju i pristup internetu, kontrolisan naravo, i mogu da znaju šta se događa u kulturi i nauci“, rekao je on.

Sudija Meron odgovorio je da će razmotriti taj zathev. On je najavio da će uskoro odrediti žalbeno veće u postupku protiv Karadžića i održati novu raspravu o žalbenom postupku.

Karadžića je prvostepeno veće Haškog tribunala 24. marta osudilo na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95. godine.