Slovenački stručnjak objašnjava zašto bi omikron trebalo da nas zabrinjava

N1 specijal 05. jul 202223:50 > 06. jul 2022 11:08 6 komentara
N1/Denis Sadiković

Svaka nova verzija omikrona dobija skoro celokupnu ljudsku populaciju na raspolaganju za širenje. Kao da bi se radilo o potpuno novom virusu. Reč je o pojavi koja je epidemiološki nešto sasvim novo i trenutno nema epidemiologa, a još manje infektologa, koji bi se usudio da tvrdi da je takav način "života s virusom" dugoročno zdravstveno održiv, upozorava u kolumni za N1 imunolog i jedan od najboljih tumača epidemije doktor Alojz Ihan.

Letnji talas podverzija omikrona BA.4 i BA.5 u Evropi odraz je svojevrsne evolucije omikrona, koji se već sa prethodnim podverzijama BA.1 i BA.2 usmerio na razvoj mutacija za „imunološki beg“ od antitela nastalih nakon infekcija prethodnim (pod)verzijama omikrona. Stoga je trenutna omikronska evolucijska strategija prvenstveno beg od samog sebe.

To znači da imunitet koji je ostavila infekcija prethodnom (pod)verzijom sprečava infekciju sledećom (pod)verzijom vrlo malo i za kratko vreme. Isto važi i za uticaj vakcinacije, koja, posebno kod trenutnih vakcina (sa vuhanskom verzijom), ne smanjuje mogućnost infekcije omikronom. Međutim, vakcinacija sprečava teži oblik omikronske bolesti, čak i više i na duži vremenski period od prethodne infekcije omikronom, piše N1 Slovenija.

Povezane vesti:

Nakon infekcije, omikronske podvarijante ostavljaju slab i kratkotrajan imunitet čak i protiv vlastite ponovne infekcije. To je takođe deo evolucijske strategije omikrona, koja za munjevito širenje i ponovnu infekciju već zaraženih ljudi mora da ostavi minimalni imunološki odgovor na svojim privremenim domaćinima.

Imunološki odgovor, koji nakon infekcije omikron izaziva protiv samog sebe, značajno je manji i kraće traje od imuniteta nakon infekcije prethodnim verzijama. Čovek koji se zarazio „starom“ alfa ili delta verzijom, od iste infekcije bio je siguran pola godine do godinu dana. Kod omikrona je ta vrsta zaštite barem prepolovljena.

Zbog ovih imunoloških adaptacija (imunološki beg i slab imunološki odgovor) svaka nova (pod)verzija omikrona dostupna je za širenje u gotovo celokupnoj ljudskoj populaciji, kao da bi se radilo o potpuno novom virusu. Time smo dobili virus koji većinu ljudi može zaraziti u dva ili tri talasa godišnje. Reč je o pojavi koja je epidemiološki nešto sasvim novo, a trenutno nema epidemiologa, a kamoli infektologa, koji bi se usudio da tvrdi da je takav način „života s virusom“ dugoročno zdravstveno održiv.

Samo poređenje: grip dobijemo u proseku jednom u pet godina, tako da bi za pojedinca prosečna učestalost obolevanja omikronom bila deset puta veća. Stoga je teško poverovati da bi to bilo dugoročno zdravstveno održivo, jer već preboljen grip povećava stopu smrtnosti ljudi sa zdravstvenim rizikom za nekoliko desetina puta. Covid-19, čak i sada kada više niko nije imunološki naivan na njega (zbog prebolevanja ili vakcinacije), starije osobe i one koji su pod zdravstvenim rizikom pogađa više od gripa, isto važi i za omikron.

Sa gledišta virusne evolucije, omikron je u potpunosti preuzeo stanište drugih varijanti uzročnika covid-19, koji ni približno nisu u mogućnosti da prate omikron u njegovom naglom širenju. Delimično je veliki „uspeh“ omikrona pripisan i ljudima, zato što smo zbog njegove manje patogenosti uglavnom napustili mere antivirusne zaštite, kojima smo zadržavali verzije pre omikrona.

Profimedia

Što se tiče patogenosti omikrona, postalo je naime jasno već u prvih mesec dana nakon njegovog otkrića u Južnoj Africi da je njegova toksičnost za ćelije sluznice manja od prethodnih verzija, a takođe ne uzrokuje fuziju ćelija sluznice u klastere, koji bi doveli do teških oštećenja sluzokože. Omikron takođe mnogo manje aktivira upalu, koja je bila kobna za prelazak kovid-19 u sistemsku bolest koju je teško kontrolisati.

Kao rezultat toga, nastao je veliki raskorak između silovitog širenja infekcije i istovremenog izostanka punjenja bolnica i jedinica intenzivne njege, na što smo navikli u prethodnim verzijama. To je bio glavni razlog što su prvo u Danskoj, a potom i u celoj EU, vrlo brzo nakon vrhunca omikronskog talasa početkom 2022. godine zaključili da je reč o infekciji koja ne ugrožava zdravstvenu situaciju do mere u kojoj bi prisilila bolnice na vanredne situacije.

Kod osoba do pedesete godine, smrtnost od omikrona za većinu ljudi, koji su već bili u kontaktu s virusom (vakcinisani ili oni koji su ga preležali), uporediva je sa stopom smrtnosti od gripa, a nakon šezdesete godine ovaj faktor se povećava do pet puta tokom godina.

Kao previše uspešan virus, omikron je počeo prebrzo da sužava svoj životni prostor i stvara sopstvenu ekološku katastrofu. Budući da zarazi većinu ljudi u roku od nekoliko meseci, počinje da mu ponestaje prostora za nova i nova naseljenja ljudske sluznice. Zbog interferonske zaštite, koju zaražene sluznice u potpunosti razvijaju u roku od nekoliko dana nakon infekcije, koronavirusi ne mogu postati stalni podstanari našeg respiratornog trakta.

Profimedia

Zbog toga moraju stalno skakati s jednog čoveka na drugog, inače im se životna linija prekida. Zato, za dugoročni opstanak, omikron mora da beži sam od sebe u razvoj (evoluciju) novih i novih podvarijanti (BA.1, BA.1.1, BA.2, BA.3, BA.4, BA.5). Sa imunološke tačke gledišta, te podverzije su dovoljno modifikovane da virus može uspešno da se nastani na sluznici čak i ako je na njoj nedavno već bio naseljen omikron, ali sa različitim „serijskim brojevima“.

Mnoge podverzije omikrona takođe su znak da je virus zbog svog prevelikog uspeha počeo „izguravati“ čak i samog sebe i zato promenama mora izbegavati vlastitu imunološku senu. Zato su uvek novi omikronski „serijski brojevi“. I biće ih još više, jer inače omikron ne može preživeti.

Najnoviji „modeli“, BA.4, BA.5, na primer, toliko su uspešni u imunološkom begu od prethodnih podverzija da lako mogu zaraziti prebolele sa BA.1 ili BA.2 jedva mesec dana nakon bolesti. Novije studije pokazuju da nakon prebolevanja infekcije sa BA.1 ili BA.2, samo dvadesetina antitela takođe deluje protiv BA.4 ili BA.5.

I šta to za znači za nas? Na prvi pogled imamo utisak da bismo mogli imati sreće ako se omikron zbog svoje dominacije nastavi pokazivati kao uspešan inhibitor drugih, patogenijih verzija virusa. Ali to ne znači da se pojava nove verzije koja se takmiči sa omikronom više ne može dogoditi, evolucija je puna neverovatnih slučajnosti koje odednom postaju dominantan trend. A s druge strane, sasvim je moguće da omikron mutira u oblik koji će opet prodreti dublje u pluća, nema razloga da se takva koincidencija ne dogodi.

Ali, čak i ako ostanemo kod optimistične hipoteze da ćemo u budućnosti imati posla samo sa mnogim serijskim brojevima omikrona kakvog poznajemo, perspektive nisu tako sjajne kao što nam se možda čini. Istina je da će politika širom sveta odahnuti jer više neće morati da se nosi s krizom zdravstvenog sistema – s prepunim bolnicama sa pacijentima koji se guše i s kolapsom jedinica intenzivne njege, koji je ujedno i kolaps većine zahtevnijih zdravstvenih usluga, koje u pozadini trebaju i mogućnost intenzivnog lečenja i njege.

N1/Aljaž Uršej

Ali, ako političar više neće morati da se nosi sa kolapsom zdravstvenih institucija, za koje je odgovoran biračima, to ne znači da nema brige o posledicama omikrona po zdravlje ljudi. Čak i s obzirom na akutne opasnosti od infekcije, neće biti lako zaštititi one koji se sami neće moći zaštititi. Omikronski način postojanja virusa znači inficiranje većine ljudi nekoliko puta godišnje, a time i ogromnu cirkulaciju virusa. Kako od njega zaštititi imunokompromitovane ljude, a takvih u današnjem društvu ima jako puno? Prisetimo se da nam to nije uspevalo ni s verzijama koronavirusa, koje su bile mnogo manje zarazne od omikrona. Ni u bolnicama, a da ne govorimo o staračkim domovima.

Ljudi stariji od 65 godina u proseku imaju već istrošen imuni sistem koji sporo reaguje i imaju slabu otpornost na omikron. Njima će biti potrebno jasno ukazati na to da će jesenji omikron predstavljati ozbiljnu opasnost po njihovo zdravlje ukoliko se ne vakcinišu na vreme, idealno još u kombinaciji s vakcinom protiv gripe. Pri čemu bi kod gripe mogli imati sreću da je izbegnu, ali kod omikrona to je gotovo nemoguće.

Najveći test u budućnosti biće naš odnos prema zaštiti imunokompromitovanih pacijenata, koji se ni vakcinama ne mogu zaštititi od sveprisutnog virusa. Posebno u zdravstvenim ustanovama trebali bi da dostignemo nivo svesti zaposlenih i posetilaca da se baš sve mere zaštite i uputstva ustanove moraju striktno sprovoditi, i to po automatizmu svima mora biti jasno.

Ljudi koji u tim ustanovama planiraju higijenske mere znaju tačno kojim hodnicima prolaze veliki i mali onkološki bolesnici i u kojim čekaonicama se nalaze ljudi koji će uskoro dobiti infuziju svoje redovne biološke terapije.

Zastrašujuće je naime videti posetioca u liftu pedijatrijske klinike koji, nakon što ga je portir pregledao, buntovno vuče masku pod usta i s budalastim zanosom gleda drugog roditelja čije dete, nažalost, ne samo što boluje od banalne upale slepog creva nego je zbog transplantacije koštane srži praktično bez imunog sistema.

U vreme omikrona, posebno u zdravstvenim ustanovama, nužno nam je potrebna samorazumljiva obzirnost prema bližnjima i dosledno pridržavanje higijenskih uputa, a da pritom budemo svesni da ne znamo sve i nismo centar sveta. Jer posebno u zdravstvenim ustanovama omikron preti i pretiće velikim grupama krhkih ljudi, koje će biti potrebno planski i dosledno štititi od omikrona, ukoliko želimo da se kao društvo još pogledamo u oči.

Dugoročno, posebno imunolozi, teško prihvaćamo da će se „život s virusom“ u vidu dve ili tri godišnje infekcije omikronom odvijati bez dugoročnih zdravstvenih posljedica. Bilo bi lijepo, ali ne baš vrlo vjerovatno.

I nemojmo gajiti iluzije, politika će se za epidemiju pobrinuti samo do one granice, kada rad i logistika zdravstvenog sistema više neće biti ugroženi. O dugoročnim zdravstvenim posledicama, koje bi bile slične, na primer, pušenju 20 cigareta dnevno, moći ćemo prosuđivati kada se prikupi dovoljno pouzdanih podataka o porastu hroničnih bolesti ili skraćenju životnog veka.

Sve što trenutno znamo su, dakle, još uvijek samo podaci o akutnim posljedicama epidemije.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare