Kako sa decom razgovarati o ratu

N1 specijal 08. mar 202209:55 > 10:07 0 komentara
Shutterstock

Rat je samo jedna od tema kod koje roditelji i drugi odrasli često imaju osećaj da je decu bolje poštedeti. A takvo razmišljanje ukazuje na strahove roditelja, ne dece. Otvorenost za razgovor, iskrenost i umirujući ton će dete mnogo bolje smiriti od okolišanja, kažu stručnjaci.

Psihoterapeutkinja Ksenja Kos, koja radi i sa decom i sa adolescentima, roditeljima savetuje da kod teških tema ne forsiraju razgovor, nego da prate dete i njegove potrebe.

„Kada se pojave teške teme kao što su rat, smrt i slično, odrasli ponekad razmišljaju previše odraslo i ne osluškujemo potrebe deteta“, kaže psihoterapeutkinja.

Roditelji mogu da imaju osećaj da moraju da objasne neke stvari, iako, dodaje, ne primećuju da ih dete uopšte nije ni prepoznalo ili za njega (još) nisu problematične. U tom slučaju, Kos ne savetuje da „veštački“ pripremimo razgovor.

„Obratimo pažnju na dete i budimo spremni da se odazovemo kada samo izrazi želju za razgovorom“, istakla je.

Sa decom naravno moramo da razgovaramo na njima primeren način, kaže psihološkinja i direktorka Centra za savetovanje za decu, adolescente i roditelje u Ljubljani, dr Mateja Hudoklin.

„Odgovori neka budu kratki, jasni, jednostavni i konkretni. Ne izbegavajmo ono što nas dete pita. Kada deca vide da odgovori roditelja ne plaše, mogu se umiriti“, naglasio je.

Ksenja Kos je dodala da ako nas dete pita da li je u ratu neko poginuo, ne izbegavajmo odgovor.

„Da, neki su i umrli, možemo odgovoriti. Ukoliko budemo okolišali, deca će to prepoznati“, poručila je.

Da li će rat doći i do nas?

Deca mogu da pitaju i nešto što roditelje plaši. Detetu treba ponuditi umirujući odgovor, kaže Kos i ako roditelj u određenom trenutku to ne može učiniti, bolje je da razgovor odloži.

„Takav primer može biti pitanje da li će rat doći i kod nas. Ako osećamo iskren strah, teško ćemo detetu ponuditi odgovor koji će ga umiriti. U tom slučaju, dete možemo da pošaljemo kod drugog roditelja, odnosno nekome ko je blizak detetu i ko će moći da vodi ovakav razgovor. Ako to nije moguće, razgovor odlažemo za kasnije. Dete, koje će osetiti da u odgovorima nismo iskreni, uprkos ‘pravilnom’ odgovoru neće osećati sigurnost“, kaže psihoterapeutkinja.

Šta kada nas dete pita šta je rat?

„To može biti dobro istraživačko pitanje. Ukratko možemo odgovoriti kako sami zamišljamo rat, a zatim dete pozvati da samo podeli svoja razmišljanja. Obzirom da se deca teže izražavaju rečima, rat takođe mogu i da nacrtaju ili otplešu. Time dobijamo mogućnost uvida i u to na koji način se informacija o ratu uklopila u njegov mozak. Ne trebamo da se bojimo ako na crtežima vidimo krv ili nasilje ili ako takve crteže crta još dugo nakon razgovora. Dete na taj način obrađuje informacije i izražava se“, savetuje još Kos.

Ne stvarajmo tabue

Roditelji se takođe pitaju kako da doziraju informacije o ratu i da li da to pokušaju da sakriju od deteta. Kos misli da to nije najbolji način.

„Na ovaj način tema postaje tabu, a to je ono što najviše razjeda. Čudovište može da postane veće nego što jeste“, istakla je.

Pored toga, dete o ratu može da čuje negde drugde i bolje je da roditelji zadrže uticaj nad tim kakve informacije će dobiti i na koji način, dodaje.

Poplavu informacija, pa i razgovore o ratu u prisustvu dece treba ograničavati, slažu se sagovornici.

Ukoliko dete na započne temu, a roditelji primete da je u toku razgovora starijih zabrinuto, Hudoklin savetuje da ga umire, čak i ako razgovor nije samo pokrenulo.

„Možemo reći da nas ljuti to što se događa, da to nije ovde, da je daleko i da će se odrasli već dogovoriti i rešiti spor“, kaže Hudoklin.

Prevelika izloženost vestima, naime, može ostaviti utisak da nam je ovaj rat mnogo bliže nego što stvarno jeste, naglašava još Hudoklin.

„U razgovoru je zato važno istaći pre svega to da je rat daleko, da smo ovde sigurni, takođe i da to nije jedini rat, da to nije nešto novo i neobično. Na ovaj način uspostavljamo distancu“, kaže psihološkinja.

Rat nije odgovor

Mlađoj deci roditelji trebaju reći i to da rešavanje sukoba na ovaj način, ratom, nije ispravno.

„Na primer, možemo reći da će na kraju morati da se dogovore i ako im to ne bude uspelo, pomoći će im i drugi ljudi. Treba ih uveriti da će se odrasli pobrinuti za to da budemo sigurni“, dodaje.

U nevladinoj organizaciji Unicef Slovenija upozoravaju da konflikt često može doneti predrasude i diskriminaciju, bilo protiv ljudi ili neke određene države, zato ima smisla da roditelji obrate pažnju i na to.

„Podsetite decu da svi zaslužuju sigurnost u školi i društvu. Uznemiravanje i diskriminacija su uvek pogrešni, zbog čega svim snagama moramo širiti dobrotu i podržavati jedni druge“, naglasili su iz Unicefa.

„Kada sa decom razgovarate o ratu, izbegavajte etikete kao što su ‘loši ljudi’ ili ‘zlo’ i razgovor radije iskoristite kao mogućnost za podsticanje saosećanja, na primer prema porodicama koje su morale da napuste svoje domove“, savetuju još u Unicefu.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!