Dugi kovid – umor na ekstaziju, manji mozak i „alchajmer“ kod mladih

N1 specijal 26. jun 202222:05 > 23:43 1 komentar
Shutterstock

Iako već duže od godinu dana znamo koliko raširen i opterećujući može biti dugi kovid, javnost o riziku ovog stanja uglavnom ostaje neinformisana, a dugi kovid stigmatiziran. Bolesnici su često prepušteni sami sebi, a društvo često nema razumevanja za njihove probleme. U odnosu na posledice koje bi dugi kovid mogao imati na različite organe i postotak ljudi koje pogađa čini se da bi u društvu već odavno morali zvoniti alarmi.

„Prekomerno opadanje kose, osipi po licu, bolovi u mišićima, visoka temeperatura koja traje više od mesec dana, oslabljen imuni sistem, problemi sa koncentracijom i nesanicom, magla u glavi i izrazito težak umor – ‘umor na ekstaziju’. Na početku sam mogla spavati i po 20 sati dnevno“.

Ovako svoje probleme koji su se pojavili nakon zaraze koronavirusom opisuje profesorka Jana Javornik, koja je do početka prošle godine radila kao generalna direktorka direktorata za visoko školstvo, a sada je ponovo u Velikoj Britaniji, gde je zaposlena kao istraživačica i predavač na univerzitetu u Leedsu.

Već više od godinu dana se bori sa simptomima dugog kovida. Još i danas oseća umor, koji je iscrpljuje i koji je zahtevao reorganizaciju njenog života.

O dugom kovidu koji je još uvek poprilično neistražen, neshvaćen i stigmatiziran ljude osveštava i na društvenim mrežama.

„Mislim da je vrlo važno da o tome otvoreno razgovaramo, jer kovid ne diskriminira po obrazovanju, zanimanju…“

Bolest koja može pogoditi svakoga

Beleške, upozorenja i istraživanja o ovoj neobičnoj kombinaciji simptoma koji traju mesecima nakon zaraze, češće su se počeli javljati tek početkom prošle godine.

Dugi kovid su ispočetka opisivali kao misteriozno i izuzetno loše istraženo stanje. Podaci o incidenciji su različiti, nedavna metaanaliza je pokazala da je verovatnoća za dugi kovid kod zaraženih koronavirusom između 20 i 30-postotna, a u slučaju vakcinisanja 10-postotna.

Dakle, radi se o stanju koje ni u kom slučaju nije retko, može da pogodi bilo koga, čak i najzdravije ljude koji simptome bolesti praktično nisu ni imali, a najveći rizik imaju žene.

Dugi kovid je danas još uvek nova bolest i biće potrebno vreme da je razumemo. Iako istraživanja postepeno razotkrivaju tok bolesti i ta više nije potpuna tajna. Postalo je jasno da je lepeza simptoma kod svih bolesnika slična, da se njihov intenzitet i trajanje razlikuju od bolesnika do bolesnika, a u pravilu traju duži period, čak i godinu ili dve.

Deca i omladina nisu otporni na dugi kovid

Iako mnoga deca zarazu SARS-CoV-2 prežive bez simptoma ili sa blagim tokom bolesti kovid-19, danas je jasno da dugotrajni kovid može pogoditi i njih. Podataka o tome je istina znatno manje nego za odrasle, a studije pokazuju da su među najčešćim simptomima glavobolja, umor, smetnje kod spavanja, teškoće sa koncentracijom te bolovi u stomaku, mišićima ili zglobovima.

Na Klinici za infektivne bolesti i febrilna stanja UKC Ljubljana su decu sa ovakvim teškoćama prvi put pregledali još u februaru 2021. Ove godine su pregledali 11 do 13 dece mesečno, što je više nego prošle godine. Pedijatri predviđaju da je još više dece pregledano na primarnom nivou. Teškoće se uglavnom javljaju kod tinejdžera i adolescenata.

Druga vrsta dugoročnih posledica zaraze SARS-CoV-2 kod dece je višeorganski upalni sindrom koji se u nekim ređim slučajevima javlja nekoliko sedmica nakon zaraze virusom. Stručnjaci ga ne ubrajaju u dugi kovid, jer se ne radi o direktnoj posledici virusa, nego o preteranoj reakciji imunog sistema na virus, objasnio je zamenik šefa Klinike za pedijatriju u UKC Maribor, dr. Vojko Berce. Javlja se kao povišena temperatura i upala mnogih sistema organa – probavnih, srčanog mišića, kože, sluznica…

U Sloveniji je do februara sa višeorganskim upalnim sindromom lečeno ukupno 73 dece. U poslednje vreme ovih slučajeva je manje, što stručnjaci pripisuju prevlasti vomikron varijanti koja je nešto blaža od delte.

Među simptomima koji traju takođe je i Alchajmerova bolest mladih

Jana Javornik se od kovida-19 prvi put razboljela u januaru prošle godine, a zatim ponovo u martu. Pozitivna na koronavirus je ostala sve do juna, zbog čega se nije mogla odmah vratiti u Veliku Britaniju. U međuvremenu se pojavila cela paleta teškoća, neke traju sve do danas.

To su smetnje koncentracije, nesanica, zvonjenje u ušima, povremene teškoće sa disanjem i opadanjem kose, pa čak i poremećaj menstruacije, o kojem se po njenom mišljenju u Sloveniji mnogo ne govori, i teški umor.

Među najizraženijim teškoćama koje traju i onemogućavaju život takođe je i moždana magla. Pacijenti je često opisuju kao zbunjenost i dezorijentisanost, što može dovesti do nemogućnosti prisećanja činjenica, pronalaženja pravih reči za završetak rečenica…

Radi se o svojevrsnoj Alchajmerovoj bolesti mladih, rekao nam je dr Dimitri Krainc, Celjanin, koji je 2020. godine na Northwestern University Feinberg School of Medicine u Čikagu u SAD bio suosnivač neurološke kovid-19 klinike. Prosečna starost dugotrajnih bolesnika na njihovoj neurološkoj klinici, koji se suočavaju sa ovakvim simptomima je naime 43 godine.

„Da li će se ovo kasnije odraziti na bržem razvoju komplikacija na mozgu još ne znamo, ali je zabrinjavajuće“.

Zbog kognitivnih promena Jana Javornik, koja govori sedam različitih jezika, sada razume i čuje stvari drugačije.

„Znatno češće nego pre bolesti se dešava da se ne sećam reči, da čak zaboravim na kojem jeziku moram razgovarati, teško se skoncentrišem… Nekada sam mogla raditi istovremeno na tri jezika: slušala sam nešto na engleskom, čitala na francuskom i sa suprugom razgovarala na slovenačkom. Sada mi u glavi ostaje samo ono što je u fokusu, sve ostalo je samo zvuk u pozadini i šum“.

„To je posebno problem u Sloveniji gdje vjerujemo da intelektualni rad nije rad. Problem je ako je mozak tvoje glavno sredstvo za preživljavanje. Kada se to sredstvo pokvari teško ga je zameniti ili popraviti. To je za mene bio najteži deo“.

Bolesnici su se samodijagnostikovali, pomoći nije bilo

O dugom kovidu u vreme njene zaraze bilo je malo poznato.

„U Sloveniji nije bilo smernica, dijagnostike. Kada se u svetu počelo o njemu raspravljati, bolesnici i bolesnice koji smo imali slične simptome smo se samodijagnostikovali. Odjednom smo postali lekari, jer nije bilo informacija“.

Iz ambulante je često odlazila sa više pitanja nego što ih je imala prilikom dolaska. Kako kaže, na početku nije dobila nijedan jasan savet ili podršku. Jedan od predloga je bio samo da je mogu uputiti psihijatru.

Nedostaje joj holistički pristup u lečenju pacijenta. Ne postoji standardizovani test za dugi kovid, zbog čega je često sve što lekari mogu učiniti da bolesnike pošalju pojedinačnim specijalistima.

„To je svojevrsna šetnja od Poncija do Pilata, u kojoj te šalju različitim specijalistima u skladu sa tvojim trenutnim stanjem“, razočarana je.

Svi nalazi su dobri, a pacijentkinja više ne može živeti

Dijagnozu dugog kovida teško je postaviti zbog brojnih i isprepletanih simptoma. Nema standardizovanog testa kojim bi potvrdili dijagnozu, zbog čega je pre svega ključno da se najpre eliminišu druge bolesti i da bolesniku verujemo čak i ako nalazi ne pokažu nikakve probleme, objasnio je infektolog dr Janez Tomažič, koji radi u okviru post-covid ambulante u UKC Ljubljana, u kojoj prate bolesnike sa dugim kovidom.

Opisao je slučaj bolesnice, koja zbog teških problema sa dugim kovidom kaže da više jednostavno ne može živeti.

„Misli da će umreti. Ima neobične glavobolje, neobične osećaje u glavi, teške probleme zbog kojih je više puta bila u hitnoj pomoći i kod neurologa, a niko nije ništa pronašao. Svi nalazi su dobri, a bolesnica je u strašno teškoj siuaciji“, objašnjava Tomažič.

„Ne mogu puno učiniti. Ponekad takvim bolesnicima možeš pomoći samo simptomatski. To razdoblje moraju prebroditi, može trajati različito dugo, ali je kraj uvek dobar. U tom periodu su ključni psiholozi koji bolesnike uče opuštajuće tehnike, koji im kažu da će to razdoblje proći i da će ponovo normalno živeti“, kaže Tomažič.

Dr Tomažič misli da mnogi pomoć i ne potraže, jer zbog stigme ne žele priznati da nešto nije u redu, ili pomoć potraže kasno.

„Tek onda, kada je stvarno teško dođu nama“, primećuje.

Jana Javornik smatra da je na ovoj tački prerano i neodgovorno tvrditi da će posledice dugog kovida nestati, jer svetska nauka i medicina priznaju da još ne znaju dovoljno, zbog čega ne nude razloge za optimizam.

„Odgovori koje mi bolesnici dobijamo su preterano pokroviteljski, što je često i sve što dobijemo. Tapšanje po ramenu na već otvorenim vratima iz ambulante. Odgovor: Dajte vremena vremenu, koji je tako neopipljiv, možda zadovolji prvi ili drugi put. Onda više ne. I neki stvarno počnu verovati da je sve u glavi. Zbog toga takođe prestanu da se obraćaju službenoj medicini. U međuvremenu mi moramo s tim (pre) živeti. Svako po svom. Nedavno je u Velikoj Britaniji odjeknula priča pacijentkinje, koja jednostavno nije mogla više, zato je sebi oduzela život“, rekla je Javornik.

U post-kovid ambulanti prvenstveno leče pacijente koji su uglavnom imali blag ili umeren tok bolesti kovida-19 i nisu bili hospitalizovani. Pacijente, koji su zbog izuzetno teškog toka covida-19 bili lečeni duže vreme u jedinicama intenzivne terapije i zbog toga imaju mnoge komplikacije, upućuju na rehabiltaciju u Univerzitetski rehabilatacioni institut Soča u Ljubljani (URI-Soča). Ove pacijente stručnjaci ne smatraju pacijentima sa dugim kovidom, jer oni imaju drugačije teškoće koje su posledica teškog toka bolesti i intenzivnog lečenja.

Rehabilitacija na URI Soča: samo četiri od skoro 200 pacijenata potpuno vakcinisani

Na URI Soča su pre dve godine (u maju 2020.) oformili rehabilitacioni program za pacijente nakon covida-19 i respiratornim zatajenjem. To su pacijenti kojima je mehanička ventilacija bila potrebna na nekoliko sedmica, zbog čega je kod njih nastalo oštećenje perifernih živaca i mišića – koje se često javlja pri lečenju u intenzivnim jedinicama.

Nakon završetka ovakvog lečenja ti pacijenti često nisu u stanju samostalno obavljati svakodnevne aktivnosti i šetnje, zbog čega im je potrebna rehabilitacija.

Kako kaže voditelj programa dr Primož Novak, lekar specijalist fizikalne raehabilitacione medicine, do sada su na odeljenje primili 191 pacijenta nakon kovida-19.

„Od proleća 2021. su nam dolazili pacijenti koji bi ovo mogli izbeći vakcinacijom. Od ukupno 191 pacijenta, potpuno vakcinisani su bili samo četiri, koji su imali pridružene hronične bolesti“, objašnjava.

Uprkos povlačenju epidemije na prijem čekaju još mnogi.

Prosečna starost primljenih pacijenata se u četvrtom talasu, u jesen 2021. spustila ispod 60 godina. Obolevali su i mlađi, aktivni ljudi, što Novak pripisuje lošoj provakcinisanosti mlađe populacije. Još uvek primaju približno dva puta više muškaraca nego žena.

Novost – rehabilitacioni programi u okviru Centara za poboljšanje zdravlja

Zato što mnogi ljudi ne dolaze do pomoći ili nakon lečenja u okviru rehabilitacionog programa na URI Soča trebaju dugotrajniju podršku, u prošloj godini su dodatno počeli nuditi pomoć i neki Centri za poboljšanje zdravlja (ZD Maribor, Nova Gorica, Črnomelj). U okviru novouspostavljenog programa za rehabilitaciju nakon preboljenog kovida-19 primaju kako pacijente kojima je bilo potrebno lečenje u bolnici, tako i pacijente sa blažim tokom kovida-19, kod kojih se kasnije razvio dugi kovid.

Takav je slučaj mlade prevoditeljice, koja je pre zaraze imala dobro pamćenje, svaki dan je trčala i odlazila na fitnes. Pola godine nakon preboljenog blažeg oblika kovida-19 su počeli veliki problemi sa pamćenjem, smetnjama spavanja.

„Toliko teško joj je kovid-19 oštetio nervne završetke u nogama, da samostalno ne može preći ni deset metara i samo odjednom dobije epileptični napad koji uzrokuje pad. Uvek joj je potreban neko da joj pomogne“, kaže Nataša Vidnar, šefica Centra za poboljšanje zdravlja ZD Maribor, u koji je bila upućena mlada prevoditeljica.

Centar za poboljšanje zdravlja Maribor je bio prvi, jer su u junu prošle godine uspostavili ovaj program. Do sada su lečili već približno 80 ili 90 pacijenata. Njihovo lečenje se odvija dva puta sedmično deset sedmica i u tom periodu je cilj grupe stručnjaka da im ponovo vrate način života kakav su imali pre kovida.

„U deset sedmica jedva dolaze sebi, zato je naš cilj da ih naviknemo da ono što ih naučimo postane deo njihove svakodnevnice. Pri tome je od ključnog značaja zdrav način života i podrška kako lekara i stručnog osoblja, tako i porodice i radne okoline“, naglašava Vidnar.

Mišljenja je da će kod mnogih rehabilitacija trajati više od godinu dana, moguće čak i nekoliko godina, zato se nada da će ovaj program postati i sistemski finansiran i uspostavljen u celoj Sloveniji.

Zabrinjavajuća oštećenja mozga

Nakon dve godine od početka pandemije i skoro godinu dana od prvog spominjanja dugog kovida o ovoj bolesti znamo više, ali i dalje nije jasno koliko dugotrajne će biti neke posledice i koje bolesti bi kovid u budućnosti mogao podstaknuti. Stručnjaci za sada tvrde da bi dugi kovid između ostalog mogao biti važan faktor rizika za kardiovaskularne bolesti, pa čak i za dijabetes i razne neurodegenerativne bolesti, kao što je Alchajmerova bolest.

Nedavna studija univerziteta u Oksfordu pokazala je zabrinjavajuće učinke kovida-19 na mozak. Istraživači su utvrdili da bolest može izazvati grčenje mozga, smanjenje sive mase u dijelovima koji kontrolišu osećaje i pamćenje, te oštećuje područja koja kontrolišu miris. Više od 90 odsto pacijenata u istraživanju je imalo blagi oblik kovida, koji nije zahtevao hospitalizaciju.

Zato istraživači upozoravaju da nam je potrebno više istraživanja koja će pomoći da bolje razumemo mehanizme u pozadini neurokognitivnih teškoća, kao što je zaraza mozga virusom SARS-CoV-2, smetnje u prokrvavljenosti mozga, sistemsku upalu, pa čak i mikrotromboze koje uzrokuju začepljenje sitnih vena pogođenih organa.

U slučajevima kada kovid-19 uzrokuje mikrotromboze, učinci na mozak zbog »tihih« (ishemijskih) infarkta bi mogli biti i dugotrajni, plaši se neurolog Dimitri Krainc, koji na Northwestern University Feinberg School of Medicine u Čikagu predaje i vodi Centar za neuroenergetiku.

Dugoročni uticaji kovida-19 na kognitivne funkcije još nisu utvrđeni, naglašava Krainc. No u odnosu na postotak svetske populacije, pogođene kovidom-19, čak bi i relativno mali broj pacijenata sa dugotrajnim neurološkim teškoćama bio zabrinjavajući, jer bi to uticalo na kvalitet života i funkcionalu sposobnost opšte populacije, upozorava Krainc.

Dugi kovid već snažno utiče na privredu. U SAD je po najkonzervativnijim procenama zbog dugotrajne bolesti kovid – bez posla ostalo 1,6 miliona ljudi, u Ujedinjenom Kraljevstvu četvrtina poslodavaca bolest navodi kao glavni razlog za dugotrajno izostajanje s posla.

Društvo od bolesnika sa dugim kovidom zahteva prebrz tempo

Obzirom da se oštećenja organa izvana ne vide, a snažno oslabljuju život bolesnika, društvo za njih često nema razumevanja. Ne razume da je tok bolesti i oporavka različit, da problemi iako se ne vide izvana, mogu biti teški. Tempo života i rada, koji društvo zahteva od ljudi sa ovakvim problemima, po mišljenu Jane Javornik teško je održati.

Sama je imala sreću da je imala pomoć u obavezama nege, pa čak je i radni dan mogla prilagoditi u skladu sa svojim mogućnostima – prilagodila je sat predavanja, više je radila od kuće. Mnogi nisu imali ovu mogućnost. Zato što poslodavac nije imao sluha za njihove probleme izgubili su posao, kaže Javornik.

Ovakvi „neshvaćeni“ slučajevi nisu samo bolesnici sa dugim kovidom, nego i bolesnici sa fibromijalgijom ili hroničnim sindromom umora, koji su često obeleženi kao lenjivci, a njihovi problemi su se rešavali prvenstveno kao problemi psihološke prirode. Ovim stvaramo veliki problem na tržištu rada, čega u Sloveniji ne žele biti svesni, kritična je Javornik.

Upozorava da će zdravstvenu krizu pratiti druga kriza – kriza nedostatka radne snage, jer nemamo mehanizam koji bi omogućio da ovi ljudi i dalje produktivno doprinose ekonomiji.

Deo rešenja vidi u reorganizaciji radnih procesa, gde je to moguće.

„Ako radnik radi onda kada može, pri čemu je obim njegovog posla jasno definisan, taj čovek i nakon bolesti može ostati u radnom procesu. Na taj način ne gubi veštine, a poslodavac ne gubi dragocena iskustva, znanja, talenat i ne manje važno ne uzrokuje preveliko nepotrebno breme u socijalnoj blagajni. Ukoliko ne budemo razmišljali izvan standardnih okvira, uskoro ćemo imati ozbiljan problem“, uverena je Javornik, koja istražuje javne politike i radne odnose.

Uprkos tome da dugi kovid snažno slabi živote ljudi i da su zbog toga često dugotrajno odsutni zbog bolovanja, međunarodno još uvijek nije priznat kao bolest.

Hoće li dugi kovid nestati?

Iako mnogi ljekari optimistično upozoravaju da će simptomi vremenom nestati, i nade u sve manje pojavljivanje dugog kovida polažu u omikron koji je blaži od delte, i smirivanje pandemije, ipak niko ne zna šta nas čeka na jesen.

„Svakako su nove varijante i sojevi koji mogu uzrokovati teže ili iscrpljujuće simptome i dalje mogućnost, koje se boji većina ljekara, naučnika i službenika za javno zdravlje u celom svetu“, upozorava Krainc.

I Novak se takođe boji da priča još nije završena i da na jesen možemo očekivati nove pacijente.

„Zato i dalje važi preporuka za vakcinaciju“, naglašava.

Vakcinacija je naime i dalje ono što nas čuva od težeg toka bolesti, a sve više istraživanja ukazuje i na to da potpuna vakcinacija značajno smanjuje rizik za dugi kovid.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare