Veterinar: Trovanja se ne dešavaju samo napolju, već i u kućnim uslovima

Ljubimci 29. dec 202122:04 1 komentar
Shutterstok

Često čujemo i vidimo vesti da je došlo do trovanja pasa u određenom delu grada, kako vlasničkih tako i onih koji žive na ulici. I uprkos apelima građana tome se i dalje ne staje na put. Često se koriste otrovi koji su zabranjeni decenijama kako za prodaju, tako i za upotrebu na teritoriji naše zemlje. Međutim to nije jedini problem, do trovanja ne dolazi samo na javnim površinama.

O trovanju kućnih ljubimaca, vrstama trovanja, simptomima, ukazivanju pomoći i procedurama kada su u pitanju namerna trovanja, za N1 govori doktor veterinarske medicine Dragutin Smoljanović iz veterinarske ambulante „Guta“.

Povezane vesti

Postoje dve osnovne vrste trovanja, slučajna odnosno akcendetalna trovanja i namerna trovanja, sa kojima se veterinari susreću u praksi.

Uzroci slučajnih trovanja su supstance koje se koriste u svakodnevnom životu, a kućni ljubimci mogu da dođu u kontak sa njima preko kože, ili mogu da ih unesu u svoj digestivni trakt.

Namerna trovanja su trovanja koja se dešavaju iz raznih razloga, do njih dolazi kada neko namenski pribavlja određenu vrstu otrova ili supstanci koje mogu da deluju kao otrovi i često ih postavljaju u obliku takozvanih mamaca, koje ljubimci pronalaze i konzumiraju, što dovodi do trovanja.

Trovanje kućnih ljubimaca u kućnim uslovima

„Pre svega trebalo bi da obratite pažnju na nešto što u kućnim uslovima može da izazove trovanje i ono što većina nas ima u kući, a to su raznorazna sredstva za higijenu ili dezinfekciju. Mi smo imali jedan veliki talas trovanja tokom pandemije koronavirusa, kada su ljudi prekomerno upotrebljavali razna sredstva za dezinfekciju, čak i na kućnim ljubimcima, koji su ližući se, unosili to u svoj organizam. Pre svega, to su kvatemerna dezinfekciona sredstava, kao što je asepsol, koja su toksična kada se unesu u organizam“, objašnjava veterinar.

On upozorava i na ukrasne biljke koje se gaje u kući, a neke od njih su: afrička ljubičica, muškatle ili oleanderi. To su biljke čije lišće može da ima toksično dejstvo.

„U kućnim uslovima, ono što nije toksično za ljudi, može da bude toksično za kućne ljubimce, poput čokolade, koštica od višanja i kajsija, pre svega njihovo jezgro“, kaže dr Smoljanović i dodaje:

„Lekovi za ljudsku upotrebu takođe su opasni i mogu da predstavljeju izvor trovanja. Imamo više vrsta lekova sa različitim mehanizmima delovanja. Sa jedne strane su to sedativi, sa druge strane su lekovi koji dovode do sprečavanja zgrušavanja krvi, poput andola, što može da dovede do nastanka čira na želucu i da se završi fatalno kod pasa. Nije opasno kada pas pojede jednu tabletu, a sa druge strane zavisi i od veličine pasa, da li su to manje ili veće rasa pasa. Tako da je važno da vodimo računa o tome gde ostavljamo lekove i zbog dece i zbog kućnih ljubimaca“.

Kada su u pitanju mačke, veterinar kaže da su one tu problematičnije, jer mogu da se penju i na veće visine i mogu da otvaraju kutije i folije u kojima su lekovi zapakovani, to šuškanje je za njih privlačno i u igri lako mogu da dođu u kontakt sa lekovima.

„Od namirnica koje koristimo, čokolada je na prvom mestu po toksičnosti, odnosno kakao, koji je otrovan za pse, ali i za mačke. Zatim sorbitol, čest sastojak u žvakaćim gumama, takođe je otrovan za pse i mačke i to je nešto na šta bi takođe trebalo da obratite pažnju“, navodi sagovornik N1.

On takođe dodaje da su supstance koje se nalaze u čaju od kamilice otrovne za pse i mačke. Dešava se da pojedu sve iz kesica, i tako unesu toksičnu dozu. Kada bi popili čaj do toga ne bi došlo, jer se za čaj koristi najčešće jedna doza, a i tu jednu dozu ne popiju do kraja.

„Psihoaktivne supstance koje se nabavljaju mimo kontrole i upotrebljavaju u kućnim uslovima, od marihuane, preko sintetičkih droga, pa sve do heroina i kokaina koji su veoma toksični i mogu da dovedu do fatalnog ishoda. Za nas veterinare je najbitnije da nam vlasnik kaže ukoliko posumnja da je pas došao u kontakt sa nekom od takvih supstanci. Svako skrivanje takvih informacija produžava vreme davanja adekvatne terapije, odnosno adekvatnog antidota ,a samim tim i do uspešnosti za izlečenje. Mi, kao i lekari, čuvamo našu medicinsku tajnu i nismo u obavezi da prijavimo nekom saznanja do kojih smo došli, kada su u pitanju ovakve supstance, kaže dr Smoljanović.

Za kućne ljubimce takođe su otrovni i razni razređivači, naročito terpentinski, kao i terpentinska mineralna ulja koja se stavljaju u osveživače i ovlaživače vazduha, navodi veterinar.

„Nisu toksične dve do tri kapi koje se stavljaju u isparivač i on isparava dan ili dva, postepeno, ali su toksični ukoliko bi kućni ljubimci došli u kontakt sa bočicom i na neki način uneli sadržaj u organizam, nekada to bude i sve sa bočicom“, dodaje veterinar.

Trovanje na javnim površinama

Na javnim površinama trovanje glodara sprovode firme koje su sertifikovane ili licencirane da to rade i postoji precizna zakonska regulativa o označavanju mesta, odnosno područja u kojima su postavljeni mamci za glodare, uključujući i stambene zgrade.

„Postoje i individualna trovanja, kada ljudi sami postavljaju otrove u vidu mamaca i nisu svesni da ugrožavaju život ne samo pasa, veći i dece“, kaže dr Smoljanović

On je takođe kaže da su otrovi za pacove primamljivog i miris i ukusa kako bi ovi glodari hteli da ih pojedu i oni imaju odloženo dejstvo od sedam do 10 dana

„Pacovi su veoma inteligentni, oni, kako žive u grupama imaju „probača“ i to je uloga namenjena najstarijim jedinkama koje porobaju hranu i jedu je prva tri dana, ukoliko im se ništa ne desi, onda i ostale jedinke počinju da jedu tu hranu“, kaže veterinar i dodaje:

„Prvi simptomi se javljaju nakon sedam dana od unošenja hrane, a uginuća nastupaju već od 10. dana. Za ovakvu vrstu trovanja postoji antidot, ali je važno u što kraćem roku postaviti dijagnozu“.

Nekada su se za trovanje glodara koristili preparati arsena, ali to se više ne koristi jer je arsen izuzetno otrovan i za ljude i on veoma brzo deluje.

„Bio je jedan slučaj trovanja deteta preparatom arsena koji je postavljen u meso ili ribu namenjenu pacovima u Kraljevu , pa je dete od pet godina došlo do tog otrova i nije mu bilo spasa“, kaže veterinar.

Prema njegovom rečima, brzodelujući otrovi u principu ne mogu da se nađu u slobodnoj prodaj, i ne koriste se za neke masovne akcije suzbijanja glodara.

„Takođe česta trovanja pasa tokom zime su trovanja antifrizom, koji ima sladak ukus. Ljudi ga često sami menjaju i dosipaju u svoj automobil i često dolazi do prosipanja, što je psima primamljivo da poližu. To ostavlja teške posledice, može doći do trajnog oštećenja bubrega, a kada dođe do zastoja funkcije ovog organa, dolazi i do uginuća“, objašnjava dr Smoljanović.

Generalno, kada su u pitanju kućni ljubimci, doza štetnosti pomenutog antifriza i veličina ljubimca, pre svega pasa se razlikuju, Nije isto kada su u pitanju čivave ili jorkširski terijeri, koji mogu da imaju 700 grama ili 2,5 kilograma i danske ili bordoške doga koje mogu da imaju i 70 kilograma, kojima se verovatno neće ništa dogoditi.

„Kod namernih trovanja često se koriste pesticidi, a najpoznatiji je kreozan, koji je zabranjen za prodaju i upotrebu u našoj zemlji. On takođe ima primamljiv ukus za ljubimce i može da bude praškast ili u tečnom stanju i žute je boje. Ovaj otrov izaziva karakteristično žuto povraćanje i visoku temperaturu“, kaže dr Smoljanović za N1 i dodaje:

„Ako je količina otrova velika, obično se i ne stigne do veterinara Ako je manja količina otrova, bitno je da se stigne kod veterinara u prvih 30 do 40 minuta. Ovaj pesticid otrovan je i za ljude, naročito je opasan za malu decu koja mogu slučajno da dođu u kontakt sa njim, a kod dece i mala doza može da dovede do letalnog ishoda“.

Kako pružiti prvu pomoć psu koji se otrovao?

„Ono što treba da znamo je kako da pružimo prvu pomoć psu ukoliko znamo da se otrovao, ukoliko smo videli da je pojeo tablete, nešto na ulici ili otrov za pacove, ne treba čekati sedam dana da se pojave simptomi. Bitno je izazvati povraćanje u prvih 15 do 20 minuta. Kod pasa povraćanje može da se izazove tako što mu se da da popije troprocentnim hidrogenom ili mešavinu senfa i mlake vode. To se takođe može uraditi špricem, tako što mu se u usta ubrizga neka od dve navedene tečnosti. To važi i za pse i za mačke“, navodi veterinar.

Ukoliko vlasnik nije video šta je ljubimac pojeo, veterinar kaže da postoje karakteristični znaci koji mogu da ukažu na trovanje.

„Kada su u pitanju psihoaktivne supstance to su prolapsus trećeg očnog kapka (pojavi se kožica prevučena preko oka) ili različita širina zenica, ali se mogu javiti i neurološki simptomi u vidu tremora ili tikova. Isto tako pitamo vlasnike da li neko u kući koristi određene lekove do kojih je ljubimac eventualno mogao da dođe“, kaže veterinar i dodaje:

„Otrovi za pacove izazivaju anemiju i to akutnu anemiju sa krvarenjem. Lekovi poput aspirina, brufena ili na primer diklofeni mogu da dovedu do čira na želuci, mogu da izazivaju povraćanje sa primesama krvi ili da dovedu do dijareje sa takođe primesama krvi“.

Dr Smoljanović kaže da, na žalost, većina otrova ne daje karakteristične simptome, odnosno simptomi se ne razlikuju od ostalih bolesti. Jedino se na osnovu laboratorijskih pregleda (krvna slika, biohemijski parametri…) može utvrditi o čemu se radi.

„Ukoliko se posumnja na namerno trovanje dužni smo da to prijavimo nadležnoj inspekciji i da obezbedimo uzorke za toksihološke analize. Često se dešava da to ne bude jedan pas, već po tri ili četiri psa iz istog parka, koji imaju iste akutne simptome. Tada obaveštavamo i policiju, odnosno pravimo izveštaj, a sam slučaj vlasnik prijavljuje policiji“ kaže naš sagovornik.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare