Znaci straha kod pasa

Ljubimci 21. maj 201917:25 > 17:30
Shutterstock

Postoje nebrojene priče koje opisuju hrabrost pasa. Situacije u kojima bez obzira na opasnost po svoj život priskaču u pomoć ljudima ili drugim psima su uvek krajnje potresne i emotivne, prenosi Petface.

Ali, da li su svi psi tako neverovatno hrabri? Da li postoje psi koji su iz nekog razloga plašljivi? Naravno da ima i onih koji pokazuju strah u mnogim situacijama. Ovi psi nisu srećni, a strah može da dovede i do krajnje opasnih situacija po druge ljubimce, ljude u okolini i same vlasnike. Poznavanje znakova koji ukazuju da je pas strašljiv ili da ima neku fobiju može vam pomoći da se adekvatno pozabavite tim problemom i izbegnete mnogobrojne nevolje, piše Petface.

Psi sa okolinom komuniciraju govorom tela. Znaci kao pokazivanje zuba ili veselo mahanje repom su lako prepoznatljivi kada želimo da protumačimo njihovo raspoloženje ili poruku koju nam šalju. Međutim, postoje i mnogo suptilniji znaci koje nije tako lako protumačiti, a ukoliko se ne postupa u skladu sa njima mogu da izazovu i ozbiljne probleme. Posebno su važni znaci koji govore da pas oseća strah ili anksioznost.

– Spuštene i položene uši

– Rep zavučen između zadnjih nogu

– Nakostrešena dlaka

– Često oblizivanje

– Često zevanje

– Podignuta dlaka na zadnjem delu vrata

– Izbegavanje kontakta očima

– Pojačano češanje

Psi koji su uplašeni često ponavljaju ponašanje koje može da ukaže na to da su u strahu. Sledeći primeri ponašanja mogu da budu simptomi koji ukazuju da je pas zabrinut ili u strahu.

-Zevanje

– Pokorno mokrenje

– Režanje

– Ujedanje

– Intezivno i bezrazložno koračanje

– Destruktivno ponašanje prema objektima u okolini

– Lajanje

– Neposlušnost

Naravno, postoje i fizičke manifestacije koje prate osećanje straha, a koje se mogu prepoznati pažljivim posmatranjem. Radi se o nevoljnim fiziološkim znacima.

– Pojačano balavljenje

– Dahtanje

– Drhtanje

– Nekontrolisano uriniranje

– Nekontrolisano defeciranje

– Proširene zenice

Kako postupati sa uplašenim psom

Činjenica je da postoje ozbiljna neslaganja među stručnjacima kako najbolje lečiti strahove kod pasa. Posebno je ovaj problem prisutan u terapiji pasa koji su iz nekog razloga bili zlostavljani i kada im je potrebno povratiti samopouzdanje i poverenje u ljude ili druge životinje. Jasno je da neke blaže oblike anksioznosti mogu tretirati sami vlasnici bez velike pomoći stručnjaka. U takvim slučajevima je potrebno uložiti puno strpljenja i razumeti realnost problema koji muči psa. Nije baš lako razumeti da su nepoverenje, pa čak i beg od veoma dobronamernog vlasnika jednostavno izraz straha. Ipak, i pored mnogih različito zastupljenih teorija i praksi svi se slažu u jednom – psu koji pokazuje ili oseća strah treba obezbediti više prostora. Kazne zbog destruktivnog čina ili pokazane agresivnosti nikako ne donose pozitivan rezultat. Paradoksalno, pokazalo se da uplašen pas očekuje da bude kažnjen, a da upravo kazna predstavlja jedan od glavnih razloga za strah. Učenje komandama poslušnosti često ima suprotan efekat ukoliko se pre toga ne reši problem straha.

Psi koji pokazuju veliki strah zahtevaju pomoć stručnjaka koji se bave poremećajem ponašanjem pasa. Centri koji se bave obukom, socijalizacijom i poslušnošću pasa možda nisu najbolji izbor za ovakve ljubimce. Rad sa ovakvim psima mora biti individualan kako bi se najpre utvrdio uzrok straha a potom radilo na desenzibilizaciji uz postepeno uključivanje ljubimca u uobičajene životne okolnosti. U nekim slučajevima je neophodno koristiti i lekove koji utiču na smanjenje anksioznosti, jer je potvrđeno da psi u strahu gotovo nikako ne mogu da nauče nove stvari. Naravno, stalna upotreba lekova nije konačno rešenje.

Bez obzira da li vaš pas pokazuje blaže oblike anksioznosti ili često zapada u stanje ekstremnog straha i uznemirenosti morate biti svesni da je potrebno dosta vremena kako bi mu pomogli. Potrebno je mnogo ljubavi, strpljenja i upornosti. Savetujte se sa stručnjacima i budite spremni da menjate metode kojima možete pomoći svom ljubimcu. Svaki pas je individua za sebe i neke metode koje daju dobre rezultate kod jednog psa ne moraju da daju iste takve rezultate i kod vašeg psa.