Za vrištanje se prijavilo oko 100 žena, umetnica o tome kako je došla na ideju

Kultura 06. maj 202215:29 19 komentara
Stefan Nemanja
N1

"Vrištanjem se iskaljuje bes, a on predstavlja jednu vrstu pokretačke snage. Postoji velika stigma kada su u pitanju žene i iskazivanje besa, jer kad pomislimo na besnu ženu automatski se lepi etiketa "histerična", dok nikad nisam čula da je neko muškarca nazvao histeričnim", za Danas kaže umetnica Dea Džanković, čiji se Burn/Out performans, u vidu kolektivnog vrištanja žena u Beogradu, bliži.

On će biti izveden u subotu u 15 časova, prvo kod spomenika Stefanu Nemanji, potom ispred platoa Skupštine i na kraju ispred Fakulteta likovnih umetnosti. Do sada se prijavilo stotinak žena, a otvoren poziv i dalje stoji za sve zainteresovane učesnice.

„Jako je bitno da sagledamo kako etiketiramo bes kao emociju, jer on jeste „dženderovan“ (rodno predodređen) na neki način, što nije okej. Žene imaju inherentan stid kada je u pitanju iskazivanje besa. A, ako nemamo slobodu da ga iskažemo, onda de facto nemamo varijantu ni da iskažemo nezadovoljstovo. Ako ne možemo da iskažemo nezadovoljstvo, kako ćemo da menjamo stvari“, rekla je ona za Danas.

Džanković pojašnjava da joj nije bila želja da ispadne nefer prema muškarcima, već da je prosto društveno prihvatljivije da muškarci iskazuju bes i da imaju više prostora da to čine, kao na primer, na utakmicama.

„Postoje otvorena polja za muškarce da iskažu bes, i ne znam koliko je u toj rodnoj podeli za muškarce vikanje rešenje. Ne znam šta njima treba, i da li bi vrištanjem iskazivali nezadovoljstvo prema sistemu. Zato se nisam ni osetila pozvanom da govorim u njihovo ime“, pojašnjava i dodaje da u performansu može da učestvuje svako ko se identifikuje kao žena i ima potrebu da učestvuje.

Povodom lokacija na kojima će se održati performans, umetnica objašnjava da su odabrane institucije upravo označitelji moći. Prva lokacija – spomenik Stefanu Nemanji je, kako kaže, suvi kapitalizam, i ukazuje na to šta sistem može da uradi jednom društvu, jednom gradu, od vizuelno-estetskog do etičkog nivoa.

„Mislim da je sasvim jasno čega je Skupština označitelj – ustavnog poretka svih zakona koji nisu naklonjeni ženama. Fakultet likovnih umetnosti je tu kao označitelj institucija zbog mog ličnog iskustva, ali, tako gledano, trebalo bi da vrištimo ispred svake institucije u gradu“, rekla je.

Džanković iznosi problem stanja mentalne, emocionalne i fizičke iscrpljenosti, prouzrokovanog dugotrajnim i intenzivnim stresom, koji je inicijalni pokretač za izvođenje ovog umetničkog akta.

„Burnout (sindrom tzv. sagorevanja) vidim kao veliki problem. Osoba koja prolazi kroz taj proces nije poludela, a mi se tako odnosimo prema njoj, što je nehumano. Problem je što ćemo u budućem periodu sve češće upadati u njega zbog zahteva koji nam se nameću na dnevnom nivou, informacija koje primamo, nametnutih obaveza koje nas iscrpljuju 24 časa dnevno. A od žena se još očekuje više“, dodaje.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare