Velš – strah od nelagode sjajan osećaj, Kurejši o sredstvima otpora onlajn

Kultura 27. avg 202118:18 0 komentara

Trinaesto izdanje Krokodilovog književnog festivala pod nazivom "Borders VS Frontiers" počelo je sinoć, a počasni gosti, koji su govorili na otvaranju bili su slavni britanski pisci Irvin Velš i Hanif Kurejši. Oni su prethodno razgovarali i sa novinarima u Jugoslovenskoj kinoteci.

„Fikciju je veoma teško pisati danas, sve teže, zbog – opustošene kulture, jer je sve onjlajn sada. Sve je na internetu i sve više o softverima, a različite kulture nemaju prilike da se suoče i sazru kao nekada“, rekao je Irvin Velš.

On je naveo i da je napisao dve knjige tokom lokdauna. „Mislim da su mobilni telefoni nešto najgore što se dogodilo beletristici. U stvarnom životu neko ko je opasnosti bi uzeo telefon u ruke. Kada stignete to toga da ste izgubili telefon ili da je lik užasnut što telefon nije napunjen, pomislite – pobogu, provodite pola vremena razmišljajući kako da se svega toga otarasite da bi ste došli do dramatičnog trenutka iz stvarnog života. Mislim da je kulturološki to velika opasnost jer nemamo vremena da pustimo da se dogodi stvarni život, a kada se vratite u stvarni život to se desi na način koji je zastrašujuć, kao na primer, kada pričate o velikim problemima kao što su klimatske promene i jačanje autoritarnih režima. Mi nemamo kulturni oslonac da bismo se tome oduprli i uplovljavamo u groznu tehnokratiju pritom gubeći dosta svoje ljudskosti.“, dodaje pisac, koji je miljenik domaće književne publike.

Hanif Kurejši ocenio je da živimo u eri novih formi. „Ne znam šta će biti te nove forme, ali one će sve biti onlajn, neće biti ni na papiru, niti u galerijama jer će sve biti na telefonima. Živimo u veoma zanimljivom interregnumu, između vremena papira, i vremena virtualne stvarnosti. To me zanima i želim da znam šta se tu događa, i mislim da će sredstva otpora biti onlajn i u virtuelnom svetu, a ne na papiru. Ne kažem da se romani neće čitati, ili pisati, samo to neće biti glavna forma“, naveo je.

„Ja volim crvene patike na primer. Imate dve grupe mladih ljudi iz različitih krajeva grada I vidite par crvenih patika u izlogu. Najjači u jednoj grupi kaže te ću da nabavim i svi u toj grupi misle da su crvene patike najbolje. Najjači u drugoj grupi vidi crvene patike i kaže da su za slabiće. U toj grupi svi nose bele patike. Dve grupe se sastanu i svadjaju I tuku a kasnije kada odrastu razgovaraju o tome šta je ko nosio i zbog čega su se tukli. Sve je na najnižem nivou osporavano, a sada imate uticaj kroz društvene medije koji vam govore da su crvene patike sjajne i svi hoće da su uklope“, ističe Velš.

Prema njegovim rečima, ne postoji živa ulična kultura osporavanja i samim tim su svi mnogo više podložni kontroli.

„Želim da znam kako je to biti mlad. Želim da znam šta mladi u Parizu, Beogradu, Glazgovu misle, o čemu razmišljaju i kroz šta prolaze mladi bilo gde u svetu.. i kakvi su im životi. Interesuje me pisanje o mladima jer želim da znam kako je to biti mlad danas i živeti u svetu danas, koji je verovatno mnogo opasniji svet nego onaj u kojem smo odrastali Irvin i ja. Imamo opasnost od klimatskih promena, izbeglištvo, jačanje cenzure… To me zanima kao tema, a fikcija nije slika stvarnosti već stvara stvarnost u nekom smislu“, objašnjava kurejši.

Velš je naveo i da u pisanju koristi pravilo „neka podsvest uradi najteži deo posla, a o posledicama brini kasnije“. „Pišem stvari za koje ne znam odakle mi dolaze… Uvek me je strah: ‘Bože ovo će čitati moja majka ili devojka’. To je sjajan osećaj, strah od društvenog sramoćenja i nelagode, jer ako ga nemaš znaš da će biti loše. Paradoksalno, ako to nemam, brinem o svom pisanju“.

„Kada bi samo znali koliko je duša smrvljeno u procesu pisanja, ne biste želeli više da pipnete knjigu“, dodaje Kurejši.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!