Sastav „Keni nije mrtav“: Ovde kod nas sve miriše na rokenrol

Kultura 14. okt 202121:24 0 komentara
Foto / Promo / Tanja Drobnjak/ Keni Nije Mrtav

Nastavljamo sa predstavljanjem bendova koji su se našli među finalistima za nagradu Milan Mladenović 2021. godine. Nagradu nisu dobili, ali jesu našu pažnju. Dolaze iz različitih delova bivše Jugoslavije, dele zajednička i različita iskustva u okviru bavljenja muzikom, teme, interesovanja, planove. Kruševački trio "Keni nije mrtav" su publika i kritika svrstali u pank rok segment, a Mateja, Matija i Sava odgovarali su na naša pitanja.

N1: Šta ste prvo zasvirali zajedno na probama? Koju ploču/cd ste kupili, a da je izvršila baš dubok uticaj na vas?

Mateja: ”Počeo sam da sviram najkasnije u trećem razredu osnovne. Video rođaka kako svira pa hteo i ja. Verovatno pod uticajem lepe Janje ribareve kći, to me je tako palilo. Od panka sam prvo provalio domaće izvođače „Dva minuta straha“, album Six Pack-a je bio sve što sam tražio od muzike. Na probi smo prvo odsvirali neku pank metal pesmu koju smo smislili, posle još par takvih, pa još dve obrade da doglavimo 25 minuta za svirku.”

Matija: ”Bavim se muzikom od 2017. godine, od kad je nastao bend, ne računam prethodne godine sviranja za svoju dušu. Sećam se kad sam imao 7 ili 8 godina, našao sam CD koji je neki kolega mom ocu narezao i na njemu je pisalo: „Korn, Slipknot, Disturbed, Limp Bizkit, Papa Roach… Razno“
Ubacio sam CD u plejer i rekoh – au, to je definitivno to što mi se sviđa, i odatle je krenula neka ozbiljnija ljubav prema muzici.“

Sava: “Nezadovoljni sportista – klinac od 17 godina koji je muziku posmatrao kao ultra sporednu stvar u svom životu, utehu pronalazi u istoj i započinje svoje snove tako što ulazi u tek oformljeni bend koji je željan sviranja autorske muzike. Prvi CD koji sam pustio da slušam iz nepoznatog razloga (dosada) je bio Fil Kolins – album kog je moj pokojni ćale obožavao. Moguće je da je nesvesno uticao na mene.“

N1: Šta je najaktuelnije i najvažnije trenutno kod vas – album, svirke, turneje, studio… ?

Mateja: “U žaru smo snimanja i pokušaja snimanja spotova za singlove sa albuma koji je spreman. Zove ze “Ajmo da plešemo” i čeka još par spotova da ga čujete. Svideće vam se!“

Matija: “Ne mogu konkretno da odgovorim šta mi je najaktuelnije, ali uvek će svirke biti meni najaktuelnije, svirki nikad dosta. E sad, da bi narod dolazio na svirke u nekom hajpu, moraju pesme da se izbacuju, tako da, konstantno sve mora da bude istovremeno aktuelno, koliko god može.“

Sava: ”Sve navedeno, bavim se produkcijom i sviram u bendu, sve to je važno. Ako bih morao da odgovorim malo konkretnije, neka bude album.”

N1: Da li razmišljate o budućnosti muzičke scene – lokalno i globalno, i vašem delanju na njoj, mogućih pravaca, najboljih rešenja, logičnih povezivanja ili pak oslobađanja nekih uslovnosti koje i samo vreme odbacuje?

Mateja: “Ovde kod nas, sve miriše na rokenrol. Voz koji se čuje iz daleka, u kom smo, između ostalih, i mi. Kad bude stigao, i postavimo temelje za nekog iza nas, pričaćemo o uticaju. Samo još malo, da sačekamo da prođu ludila.“

Matija: „O budućnosti muzičke scene ne razmišljam puno, razmišljam samo o tome da će i naš bend ostaviti neki veći pečat.“

Sava: „Apsolutno razmišljamo, bar moji prijatelji i ja. Često komentarišemo kako bismo voleli da je cela scena „bitnija“. Mislim da delujemo na scenu, itekako, svaki bend koji puno radi na sebi deluje na scenu, jer svi bendovi koji daju 100 odsto sebe utiču na neki način – koji god to način bio. Da se vratim na nas i na to pitanje vezano za vreme, mislim da je istrajnost najbitniji faktor, jer to vreme mi često dokazuje da sam u pravu.“

N1: Kako umetnost menja čoveka? Da li je luksuz ili neophodnost?

Mateja: „Zavisi odakle je gledaš. Ili je neka uzvišenost kojom se opijaš u slobodno vreme kog imaš na pretek, ili neophodnost koja ti pomaže da lakše prihvatiš i podneseš život.“

Matija: ”Umetnost menja čoveka i na bolje i na gore, zavisi kako je ko doživiljava, to je i luksuz, i neophodnost.”

Sava: “Iskreno, teško pitanje za mene, luksuz i neophodnost su teške stvari. A ja nisam težak čovek, lagan sam.”

N1: Šta je najpotrebnije muzičarima/umetnicima u Srbiji?

Mateja: „Dobra pesma, dobra izvedba, dobar izgled, volja, rad, dobro isplaniran marketing, dobro osmišljeni potezi, prihvatanje neuspeha, uporni pokušaji stvaranja.“

Matija: „Najpotrebniji muzičarima jesu istrajnost i upornost, ali ne glavom kroz zid upornost, nego promišljenost koja bi trebalo da bude uključena u svemu tome.“

Sava: „Najpotrebnije svim muzičarima danas je da budu snalažljivi, spremni, svesni (nesvesni posle nastupa), da znaju da upale kompjuter, i da imaju nešto svoje.“

N1: Šta slušate privatno ovih dana?

Mateja: „Mellon Collie and the Infinite Sadness“ sastava Smashing Pumpkins i „Pills ‘N’ Thrills And Bellyaches“ Happy Mondays.“

Matija: „Privatno ovih dana slusam Moby-ja, Foals, Biffy Clyro.“

Sava: „Hm, da vidimo… Wage war, Wage war i da… naravno, Wage war!“

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!