„Peeping Tom“ na BFI, raskošna scenografija, komad – u slikama i atmosferi

Kultura 08. apr 202117:14 > 09. apr 2021 00:09 1 komentar
Nova.rs / Vesna Lalić

Predstava "Peeping Tom", čije je glavno obeležje raskošna scenografija, biće održana u petak i subotu u zemunskom pozorištu Madenijanum, najavila je direktorka Beogradskog festivala igre Aja Jung.

Kompanija Piping Tom iz Brisela četvrti put gostuje na Beogradskom festivalu igre. Njihov diptih „Vrata koja nedostaju“ i „Napuštena soba“ po konceptu i u režiji Gabrijele Karizo i Franka Šartijea, koji će beogradska publika moći da vidi među prvima, premijerno je izveden prošle godine na festivalu GREC u Barseloni, a potom je usledila pandemija. Igrači su ga predstavili u Sevilji u januaru, a izvođenje prošle nedelje u Holandiji gledaoci su mogli da prate samo preko direktnog onlajn prenosa.

Gabrijela Karizo, igračica i koreografkinja poreklom iz Argentine, nakon Baletskog univerziteta u španskoj Kodrobi preselila se u Brisel i sa francuskim igračem Frankom Šartijeom 2000. godine osnovala je Piping Tom, kompaniju koja je vremenom postala jedna od najtraženijih u tom delu Evrope. Zajedno su potpisali više komada, a publika Beogradskog festivala igre mogla je već da vidi njene koreografije „Ulica Vanderbranden 32“ (2009) i „Izdaje se“ (2011).

Za diptih su okupili osmoro igrača iz nekoliko zemalja, a šleperi su dovezli i veliku scenografiju u Madlenijanum.

„Scenografija je dosta važna jer doprinosi filmskoj atraktivnosti predstave, menja se nekoliko puta tokom izvođenja, a i prizori se brzo smenjuju. U komadu igraju igrači iz Belgije, Francuske, Italije, Španije, sa Kipra i Tajlanda. Bile su dve audicije 2019. godine, na kojoj se prijavilo više od 2.000 igrača, a na kraju je odabrano nas osmoro“, pričaju igrači ove trupe Panos Malaktos i Fani Sejdž.

Karizo i Šartije stvaraju uznemirujući, mračan i zatvoren svet – tipičan rukopis trupe Piping Tom, istovremeno postavljajući u središte komada jedinstven, ekstremni jezik pokreta i izvođenja, navodi se u najavi diptiha, a publika zatiče likove na sceni u prostorijama iz kojih se ne može pobeći. Svi igrači su sve vreme prisutni, a centralni likovi su jedan par oko koga se pojavljuju njihovi preci, savremenici i oni koji će tek doći.

Priča nema čvrstu osnovu, a igrači komad opisuju kao „sva u slikama i atmosferi“, iz čega „iskrsavaju skrivene uspomene i osećanja“.

Troje igrača ističu i da se kreatori „Vrata koja nedostaju“ i „Napuštene sobe“, osim sa scenografijom, poigravaju i sa zvukom, da je tajming na sceni izuzetno važan, a da izvođenje „ponire u ljudsku psihu“ i da je podjednako fizički i mentalno zahtevno, a emotivno iscrpljujuće.

Aja Jung je na konferenciji za novinare rekla da će predstave koje zahtevaju veći prostor i scenu biti preseljene u Srpsko narodno pozorište u Novi Sad. „Beogradska publika će putovati u Novi Sad i to je jedan od većih problema“, objasnila je ona.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare