Estlund za N1: Volim Balkan i balkanski crni humor

N1

Film "Trougao tuge" švedskog režisera Rubena Estlunda otvorio je ovogodišnje izdanje Sarajevo Film Festivala, a autor je nagrađen Počasnim srcem Sarajeva, u znak priznanja za izuzetan doprinos filmskoj umetnosti. U razgovoru za N1, Ostlund govori o tome šta za njega znači ova nagrada i kako provodi festivalske dane u Sarajevu. Govorio je i svojim prvim koracima u filmskoj industriji.

Film “Trougao tuge” je otvorio ovogodišnji Sarajevo Film Festival. Nakon dve godine pandemijskog izdanja festivala i ograničenja, tu ste da primite priznanje Počasno srce Sarajeva. Kakav je osećaj primiti ovu prestižnu nagradu?

Što se tiče Sarajevo Film Festivala, postoji takva istorija onih koji su primili ovu nagradu tako da se uistinu osećam vrlo počastvovano. Vratiti se na festival i dobiti prikazivanje filma na otvaranju, u otvorenom bioskopu, nešto je o čemu sanjate kada pravite novi film. Uvek želite dobiti prikazivanje filma na otvaranju, želite maksimalnu pažnju. I znam da su prisutni i dobra atmosfera i dobre vibracije kada se radi o publici tu u Sarajevu. Tako da, kada su mi javili da ću dobiti ‘srce’ i otvorenje festivala, rekao sam: “da, dolazim, nema problema”. Nije važno koliko ću biti na putu zbog toga, odluku sam donio momentalno.

Znate šta kažu o sarajevskoj publici, uvek je najbitnija u regiji, da vas oni prihvate. Vi ste bili tako toplo dočekani u gradu. I to se osetilo tokom prikazivanja vašeg filma, postojala je pozitivna atmosfera, a film je zabavan, da budem iskrena. Specijalizirani ste za ljudska ponašanja, društvena ponašanja, otkud interes za to kako ljudi komuniciraju na taj način?

Ovako, mislim da postoji mnogo komedije i zanimljivih situacija kada se nađemo u dilemi. A dilema je skoro kao sociološka studija o promatranju toga kako reagujemo i šta biramo da učinimo. I uvek postoji određena komedija u vezi s tim, stand-up komedija često koristi dilemu i situaciju identifikovanja, gde navodite publiku da se identifikuje s onim o čemu govorite. U isto vreme je i zabavno i učimo nešto o našim ponašanjima.

Uvek šaljete snažne poruke kroz rad. Pročitala sam u vašoj biografiji nešto vrlo zanimljivo, da ste grafički dizajner. Kako se desila ta tranzicija u filmsku industriju?

Školovao sam se za grafičkog dizajnera, a u isto vreme sam bio posvećen skijanju i obožavao sam slobodno skijanje. Putovao sam Alpama i skijao zimi, i počeo sam kao skijaški filmski režiser, pravio sam skijaške filmove. Dakle, način na koji sam ušao u filmsku industriju je počeo skijaškim filmovima, zatim sam krenuo u školu filma, a nakon toga sam samo snimao dokumentarne filmove. Ali onda je moj prvi igrani film zapravo bio fiktivna priča. Eto, to je ukratko moj put.

Sarajevo, Zimske olimpijske igre…

Da, upravo, prva stvar na koju pomislim kad kažete Sarajevo su filmski festival i olimpijske igre. Tu sam samo leti, ali volio bih doći i zimi i posetiti planine.

Pričajte mi o Sarajevu. Šta mislite o njemu, šta ste videli, šta želite videti, kako se osjećate tu, koga ste upoznali?

Pre svega, volim Balkan. Volim taj specifični humor na Balkanu. Crni, ali kako da kažem, inteligentni humor. Kada sam bio tu prvi put išao sam na prikazivanja filmova i bilo je zabavno, ali toliko toga se dešava izvan toga. Često kad idete na festivale ne želite puno učestvovati u svemu tome, ali tu se uvek osećate da ste dobrodošli, i nije problem ako ste kao autor filma u publici, zajedno se zabavljate. Isto tako, kada se radi o kolegama koje tu upoznajemo, mnogo je izvrsnih režisera koje sam tu upoznao kao naprimjer Pawel Pawlikowski, Alejandro Inarritu… Dakle, tu ste skupa s tim režiserima s kojima obično nemate priliku razgovarati. Puno je socijalizovanja s njima. A onda ovo okruženje, ovo malo selo u dolini, da, atmosfera je posebna.

Možete li zamisliti da je prvo izdanje Sarajevo film festivala održana tokom rata, sada smo tu 28 godina kasnije, Mads Mikelsen je na crvenom tepihu, kao i druge filmske zvezde. Mora da je poseban osećaj biti tu.

Da, posebno kada sam dobio prikazivanje filma na otvorenju festivala i Srce Sarajeva.

Da li ste bili nervozni?

Da, uvek ste nervozni kada morate izaći na binu i govoriti pred tri hiljade ljudi. Naravno, to je pozitivna trema i uvek želite ostaviti dobar dojam i pokazati poštovanje prema festivalu. I kao što ste kazali, s ratnom istorijom, bitno je odnositi se prema ovom festivalu s poštovanjem.

Dobili ste nagradu na ovom festivalu. Kakve poruke nosite iz Sarajeva kada putujete svetom? Šta je glavna poruka?

Imali smo dve pandemijske godine. Ljudi nisu odlazili u kina, nisu bili zajedno i gledali nešto zajedno. Ono o čemu nismo dovoljno razgovarali je panoramski prikaz, ekran koji je položen, i drugačiji je od onog na telefonu. Jer kada gledate ovako na telefon, slika je vertikalna i svodi se na ‘ja, ja, ja’ i slikanje fotografija nas samih. Kada okrenete kameru ovako videćete više osoba na ekranu i stavljate stvari u kontekst. To je ono što ću poneti sa sobom, film je i dalje prisutan tu.

Mislite li da ovaj festival, koji postaje, zapravo koji već jeste, nešto veliko, treba biti još poznatiji na međunarodnom nivou?

Barem u grupi u kojoj se ja krećem svi već znaju za Sarajevo film festival. Ako pitate slučajnog prolaznika u Švedskoj, verovatno nije čuo za festival. Dakle, mislim da se radi o pokrivenosti u medijima u Švedskoj. Možda ja mogu pomoći da postane poznatiji u Švedskoj.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!